Moj petogodišnji stilist

[Water]

Evo i naših muka po oblačenju. Mojem petogodišnjaku kada je imao oko godinu dana, obukla sam mu majicu šarenu, krasnu sa životinjama nekim morskim. Njegova reakcija je bila navlačenje te majice i plakanje dok ga nisam presvukla, tada se smirio ali tu majicu nismo više nikada obukli.

Sada već oko dvije godine on ima svoju omiljenu odjeću koju stalno nosi i samo da napomenem da mu nije bitno da li je stara, isprana, poderana, bitno je da se njemu sviđa. I presvlači se stalno nekada i par puta dnevno ode do ormara i izabere si što će obući. Baš to voli.

A moje muke su u tome što npr. cipele kada se poderu ili kada ih preraste, on jednostavno neće druge jer mu se baš ove koje ima jako sviđaju. U vrtiću u ormariću imamo nove papuče (koje su mu se kada smo ih kupili sviđale ali poslije više ne), ali gospodin neće i nosi stare u poluraspadnutom stanju, nisu ga ni tete u suradnji s drugom djecom uspjeli nagovoriti da ih obuje. I tako je on meni obučen svakakav, nekada mi je malo "bed" zbog poderanih cipela ali pretrpim tješim se da je prolazna faza.

Ovdje je jako puno mama sigurna sam da je barem koja imala ovakvo iskustvo, pa vas molim za savjet i mišljenje posebno vas koje ste prošle ovakvu fazu, da li takvo ponašanje upućuje na nešto ili je samo prolazna faza?!

[sss]

Čovjek zna što hoće i očito ga jako smeta nametanje ''stila''
Znaju i moji nekad gnjaviti da im se nešto ne sviđa, ali ne previše.

Znam da ti je to naporno, ali tješi se da možda on napravi karijeru od toga

Samo jedna priča na temu: mojoj mami je došao čovjek zidati dimnjak i povela se priča o djeci. I on sav ponosan i sretan priča o svom sinu kojeg možemo vidjeti na Tv-u svako malo, našao karijeru u modi, samo to voli, oduvijek je odijevao Barbike, to mu je uvijek bio gušt... ispalo je na kraju da mu je sin Viktor Drago, onaj koji organizira Cro a Porter (ili kako se već piše). Viktor sretan, tata ponosan

[Water]

Čovjek zna što hoće i očito ga jako smeta nametanje ''stila''
Znaju i moji nekad gnjaviti da im se nešto ne sviđa, ali ne previše.

Znam da ti je to naporno, ali tješi se da možda on napravi karijeru od toga

Samo jedna priča na temu: mojoj mami je došao čovjek zidati dimnjak i povela se priča o djeci. I on sav ponosan i sretan priča o svom sinu kojeg možemo vidjeti na Tv-u svako malo, našao karijeru u modi, samo to voli, oduvijek je odijevao Barbike, to mu je uvijek bio gušt... ispalo je na kraju da mu je sin Viktor Drago, onaj koji organizira Cro a Porter (ili kako se već piše). Viktor sretan, tata ponosan

Hehehe, ma nemam ja ništa protiv neka on bude što hoće, ali stvarno me zanima da li ovakva "probirljivost" upućuje na neke afinitete kada odraste.

Hvala ti na odgovoru.

[Vishnja]

pre ovog malca imam dve devojčice i uvek ih je, za razliku od njega, bilo lakše nagovoriti da obuku nešto po mojoj želji. on već sada dobro zna šta hoće. ono što mu se dopada oblači sa osmehom, a ono drugo - ni za živu glavu. desi se da u po bela dana urliče za omiljenom pidžamom. ili da čitav dan, kao juče, hoda unaokolo u trenerci koja mu spada, jer je upravo to, i ništa drugo, smislio da će obući. teško i naporno ponekad!-) ali u isto vreme i zanimljivo da tako malo dete ima svoj ukus i svoju volju i ja se trudim da mu se puno u to ne mešam.
prijateljicina ćerka je u školi imala fazu da je nosila samo jedan džemper i pantalone i ništa drugo. išli su i kod psihologa i dobili savet da je se pusti, da je to faza koja će proći. i ja sam mišljenje da svoju volju ne treba isterivati nad decom kada su ovako minorne stvari u pitanju (naravno, ako nije u pitanju baš kupaći kostim u sred zime i sl.-)
pozdrav malom stilisti-individualcu!

[sss]

Možda bi mu i ovo bilo zanimljivo
http://www.mana.hr/djecji-kutak

[Jurana]

Meni se čini da to može imati veze i s udobnošću, a ne samo ukusom.
Ovo što neće novu obuću i odjeću me posjeća na mog sina kojeg je danima trebalo nagovarati da odustane od iznošene obuće jer mu je novo bilo tvrdo, neudobno. Ponekad su mu smetali šavovi na čararapama ili čičci na majicama. Nekad nije htio polo-majice ili bilo što s kragnom.
To sam povezala s njegovom preosjetljivošću i pomalo on to prerasta.

Jedino mi se u teoriju ne uklapa to što se tvoj dečko nekoliko puta dnevno presvlači. To moj ni u snu ne bi, svaka promjena je tlaka. Jesi li sigurna da to radi od gušta ili traži nešto što će mu biti ugodnije?

Ako sve ovo ne stoji, onda baš fora što ima tako razvijen ukus. To govori da mu je razvijena vizualna inteligencija.

[Peterlin]

Potpis na Juranu.

Pitanje je da li se radi o problemu estetike ili problemu senzorike... Ja bih rekla da je ovo drugo. Ni moji dečki ne trpe neke odjevne predmete (pa dobro pazim kad biram), neke cipele i slično. Općenito, prirodni materijali im bolje leže, a sintetiku ne žele ni gledati ni dodirivati. Čak i kad su sami znali izabrati neke lijepe sličice na majicama, znalo se pokazati da su "nenosive" ako imaju visok udio plastike.

I još nešto - vrlo često s majica moram skidati cedulje s brojem jer znaju biti ušivene plastičnim koncem i pikaju vrat.

Sintetičke veste su potpuno nenosive, kao i sintetičke čarape. Jakne moraju imati futer od prirodnog materijala. Komplicirano, ali djeca valjda imaju razloga. Sad sam se već i navikla.

[marta]

Da prolazna faza, haha, da mi je znat kad prolazi. Bar okvirno. Jer, eto, ja imam jednog na rpagu puberteta koji je tocno takav.
Jedva jedvice kupi novu odjecu. Jedva. Makar ono sto nosi bilo nikakvo, premaleno, s rupom, teskom mukom pristane na novo, uglavnom nakon deracine svih ukljucenih...

[Water]

Potpis na Juranu.

Pitanje je da li se radi o problemu estetike ili problemu senzorike... Ja bih rekla da je ovo drugo. Ni moji dečki ne trpe neke odjevne predmete (pa dobro pazim kad biram), neke cipele i slično. Općenito, prirodni materijali im bolje leže, a sintetiku ne žele ni gledati ni dodirivati. Čak i kad su sami znali izabrati neke lijepe sličice na majicama, znalo se pokazati da su "nenosive" ako imaju visok udio plastike.

I još nešto - vrlo često s majica moram skidati cedulje s brojem jer znaju biti ušivene plastičnim koncem i pikaju vrat.

Sintetičke veste su potpuno nenosive, kao i sintetičke čarape. Jakne moraju imati futer od prirodnog materijala. Komplicirano, ali djeca valjda imaju razloga. Sad sam se već i navikla.

Definitivno se radi o problemu estetike jer u ormaru mu je gotovo sve pamučno i udobno. On neke stvari koje su nove prihvati a neke ne, majice s kragnom neke prihvaća a neke ne, nema veze s udobnošću uvjerila sam se a sintetike niti nemamo skoro u ormaru, možda koji donji dio trenerke. A kada mu dođe da se presvuče kaže "ova majica mi je dosadila moram obući neku drugu"

[Water]

Da prolazna faza, haha, da mi je znat kad prolazi. Bar okvirno. Jer, eto, ja imam jednog na rpagu puberteta koji je tocno takav.
Jedva jedvice kupi novu odjecu. Jedva. Makar ono sto nosi bilo nikakvo, premaleno, s rupom, teskom mukom pristane na novo, uglavnom nakon deracine svih ukljucenih...

A joj, a što ćemo mi u pubertetu on ima tek pet godina a faza već traje oko dvije godine.

[SikaPika]

MM je takav.
Ima hrpu rifli koje ne nosi jer ga šavovi grebu. Od sintetike bježi kao vrag od tamjana.
Ne voli ni moje čipkasto rublje jer ga grebe

[marta]

SikaPika, ovdje nije rijec o tome da ga grebe šav. Nego da je konac na džepu od traperica krive boje. Ja mislim da on mene namjerno, jelte, ne bi htjela bit prosta....

[Peterlin]

SikaPika, ovdje nije rijec o tome da ga grebe šav. Nego da je konac na džepu od traperica krive boje. Ja mislim da on mene namjerno, jelte, ne bi htjela bit prosta....

He he he, sad mi je jasno da mi imamo sreće - moj mlađi nikad ne prip*rdava na takve stvari, ali preferira nositi bratove iznošene i isprane stvari koje su fine mekane (pa često izgleda ko da se oblači iz kontejnera) a ja nemam srca uskratiti mu to. Obući će fine cipele i košulju samo za posebne prigode tipa nastup u glazbenoj školi ili dodjela svjedodžbi, a prečesto tu robu preraste prije nego ju je dvaput obukao. Tja, prestala sam se uzrujavati, samo vodim računa o tome da su čisti. Ovo sa grebanjem smo davno apsolvirali i više ne kupujem robu napamet nego vodim delegaciju, pa što si sami odaberu dok kupujemo, to imaju nositi.

[Zdenka2]

Water, moj sin je takav (ima 11 g) - odjeća mu zapravo nije važna, ali ima neke svoje kriterije od kojih nizašto ne odustaje. Odjeća mora biti što jednostavnija, bez ukrasa, sa što manje slova, hlače ravne, nipošto uske ni preširoke, majice ni prekratke ni preduge. I ništa nipošto ne smije biti "žensko", a to uključuje i odjeću za dječake s bilo kakvim ukrasom, plišanim slovima i sl. To neće odjenuti nizašto. Nove stvari koje odgovaraju tim kriterijima prihvaća, ali teško. Mislim da razlog leži u tome što je konzervativna osoba.

[Zdenka2]

Marta, kod M. isto ne bi došao u obzir konac na trapericama koji je krive boje ("ženske"). Majice s kragnom, no, no, to je čista strava. Ima hlača i majica, baš za dječake, pomno izabranih, koje nije nijedan put odjenuo, jer mu smeta neki "krivi konac". Isto se ne bi presvlačio da ga ja ne pritisnem. (Iz škole u prirodi se prošle godine vratio u istim hlačama i majici u kojima je otišao ).

[Cheerilee]

Moj srednji ne želi košulje jer nisu sportske,
a isto tako ne želi ni donje dijelove trenirki jer nisu traperice....
I tko bi ga sad skužil?!

Većinom se ipak dogovorimo, pa ponosi sve kaj ima u ormaru....

[mamitzi]

moj je bio stilist i želio je nositi samo svoje omiljene boje žutu i crvenu i majice s bagerom ili macom (pronaći mušku žutu robu bilo je ubitačno). i ja sam se morala tako oblačiti. to je doseglo vrhunac u dobi od oko 3 godine, a onda ga je samo od sebe počelo popuštati i sad mu je uglavnom svejedno.

[Water]

Water, moj sin je takav (ima 11 g) - odjeća mu zapravo nije važna, ali ima neke svoje kriterije od kojih nizašto ne odustaje. Odjeća mora biti što jednostavnija, bez ukrasa, sa što manje slova, hlače ravne, nipošto uske ni preširoke, majice ni prekratke ni preduge. I ništa nipošto ne smije biti "žensko", a to uključuje i odjeću za dječake s bilo kakvim ukrasom, plišanim slovima i sl. To neće odjenuti nizašto. Nove stvari koje odgovaraju tim kriterijima prihvaća, ali teško. Mislim da razlog leži u tome što je konzervativna osoba.

Baš zanimljivo, nisam nikada pomislila na konzervativnost ali niti on neće ništa što je "žensko" a u to ulazi roza boja - ne dozvoljava čak ni bilo kakav roza detaljčić. Samo što je mom sinu odjeća jako važna, već sam napisala da se voli presvlačiti, a ja ne mogu dokučiti koji su to kriteriji i zašto mu se nešto posebno sviđa jer u njegovom omiljenom asortimanu ima vrlo različitih stvari - i šarenih i jednobojnih, s kragnom i bez, mada preferira "muške" motive na majicama npr. vlakove, helikoptere i slično ali nije mu to presudno. I navečer uvijek on izabere što će obući drugi dan u vrtić.

Sve mi je to novo jer je stariji sin totalno neizbirljiv (odnosno bio je u toj dobi sada već pazi) a mlađi me izmaltretira maksimalno.

[Water]

moj je bio stilist i želio je nositi samo svoje omiljene boje žutu i crvenu i majice s bagerom ili macom (pronaći mušku žutu robu bilo je ubitačno). i ja sam se morala tako oblačiti. to je doseglo vrhunac u dobi od oko 3 godine, a onda ga je samo od sebe počelo popuštati i sad mu je uglavnom svejedno.

[MoMo]

kod nas to ima i veze sa udobnoscu ali i estetikom ima divnu pidzamicu kod kojoj se ne svijda boja i nema sanse da je obuce...uglavnom tesko prihvata novu garderobu opcenito, ali mi je "lakse" sad kad znam da nisam sama

[jelena.O]

i moj klinac je najviše volel žuto i crveno,

da sam vidite kaj je stilistica dizajnirala