Citiraj buba mara prvotno napisa Vidi poruku
Srećom sve su rijeđa i javljaju se kad nije naspavan.
Mislim da ti je zadnja rečenica ključna, meni je to tipičan tantrum koji se javlja kad je dijete umorno i nervozno, i jednostavno reagira ekstremno na svaki podražaj i na najmanju frustraciju, jer sam ne razumije što ga muči. Najčešće se to događa kad su pospani, a ponekad i kad su gladni.
U takvim situacijama treba reagirati minimalno, ali smireno i dati mu par minuta da dođe sebi ili ga odnijeti na spavanje. Bilo da pustim dijete da urla bilo da je fizički odnesem na spavanje ili bilo kamo od izvora frustracije, dok se dere i koprca, nastojim ostati što mirnija i svjesna da u ovom trenutku nema smisla raspravljati. Obraćam se samo s par riječi (najkorisnije mi je pitati je što zapravo želi, i reći joj "pospana si, idemo sad na spavanje" tako da sama postane svjesna što joj je pravi uzrok frustracije), a tek kasnije kad se smiri raspravljam se i pitam zašto je to radila, kažem da mi je to smetalo, i dođem do nekog dogovora za drugi put. Dogodi se čak da se niti ne sjeća što se dogodilo ako je to bilo prije (prekasnog) odlaska na spavanje. Ali sve su rijeđi takvi ispadi, i zbilja je prilično razumno i mirno dijete.

A punticina keksićka hehe, mislim da je iznimno živo dijete, pravi individualac. Ali vjerojatno se i to može svesti pod istu problematiku. Ako ništa ne pali, jednostavno glumiš utjelovljenje mirnoće. I misliš o tome kako će sve to jednom proći

Dosta vas piše - postaviti jasne granice. A što kad su postavljene - recimo jasno ste zabranili udaranje - a dijete svejedno udara, dakle granice se prelaze premda su jasne? Naravno, za mene je to normalan proces, odnosno, svjesna sam da ću granice postavljati godinama, ali često se to predlaže kao da je to nešto beskrajno jednostavno, a postavljaču pitanja možda još nije palo na pamet - ajde, postavi jasne granice i problem je riješen