Mamma Juanita pročitala sam tekstove koje si preporučila. Imam djelomično jasniju sliku što se je samnom događalo tijekom prvog poroda. Drugi dio koji mi nije jasan, možda bolje da i nije. Čemu da si stavljam sol na ranu, a promijeniti ne mogu ništa. Htjela bi samo reći da priroda stvarno ima čudnu moć. Neke stvari koje navodiš u tekstu stvarno nisam znala. No zadovoljna sam sama sa sobom. Bunila sam se protiv događaja koji su ometali prirodni tijek poroda. Iako nisam znala što kaže Odent o tome, negdje u dubini duše sam osjećala da nije uredu što mi rade i na koji način. Naježila sam se na relaciju adrenalin-oksitocin. Naježila sam se na spominjanje autizma kao posljedice samog načina na koji žena rađa.
Da ne duljim, dugujem ispriku, nemam pojma kome, ali eto forumašicama. Negdje na nekim temama sam bila protiv kućnih poroda. Oprostite, posipam se pepelom, tek nakon pročitanih tekstova razumijem sve žene koje su rodile kod kuće. Sila zakon mijenja. Ako nemaš izbora, stvoriš si opciju koja ti najbolje odgovara. Važan je krajnji ishod- beba ok, a mama zadovoljna.
Ne, ne pada mi na pamet kućni porod kao moj osobni izbor, da se razumijemo. Za to ipak nisam dovoljno hrabra. I dalje tražim opciju za sebe. Imam nekakvu šemu u svojoj glavi i znam da ću biti najsretnija ako se dogodi onako kao ja želim. No ne želim donositi ishitrene odluke. Čitam dalje i pripremam teren. Imam vremena. Tek planiram trudnoću. Obeshrabruje me činjenica da se u našim rodilištima nije promijenilo baš ništa, svejedno bio to Varaždin, Zagreb ili Rijeka. Naći ću ja sebi mjesto i način. Idem kopati o elektivnom.