Davore, meni ta fascinacija činjenicom da nema apsolutnog izlječenja i da medicina ne garantira da ćemo svi bit zdravi ko dren i lepi ko Bradgelina cijeloga života nekako nije na svom mjestu. I čini mi se da iz te premise da bi medicina valjda trebala biti više manje svemoćna i bez nuspojava izlazi ogorčeno protivljenje i potraga za nečim boljim u najbizarnijim praksama.

Meni se sve čini da si ti sljeplje bio zaljubljen (možda potajno) u medicinu od svih forumskih liječnika i roditelja koji se onako dobrosusjedski nose s medicinom, cijepljenjem i svim ostalim.

Nema panaceje, pa niti uz najskuplje aparate i kemikalije i fasovat će i cijepljen i necijepljen, i ovaj koji jede organsko i ovaj s junk foodom, i ovaj sa srebrom i onaj s antibiotikom, al čini se da ipak ovi koji se malčice cijepe i popiju dobro doziran antibiotik na dulje staze i u većem postotku ipak bolje prođu.

Kao da nemamo dovoljno realnih strahova i problema, mladim roditeljima još trebaju te poluinformacije da ih prestrave, pa da i zbog toga ljudi njeguju čir na želudcu.