Istina je da su postale drske... Kako sam na prodiljnom onda često šećem i čekam pred školom pa zajedno s drugim djevojčicama idemo kući. Svakakvih situacija sam vidjela, za nepovjerovati ... Često se pravim da ne čujem, neke stvari okrenem na šalu i sl.

Npr. Jedna djevojčoca za koju sam uvijek govorila da je dijete za poželjeti: dobra, draga, pametna, pristojna, odlična učenica, uredna (slova kao naslikana...) jako me iznenadila. Njezina dobra prijateljica, koja nije bila prethodni dan u školi, lijepo ju pita što ima za zadaću, i ova odgovori: "Trebala si biti na satu pa bi znala." Okrene joj leđa i ode.