Dakle, proteklih 13 godina ne jedem meso.Bez njega je, naravno, prošla i trudnoća. Lukas sad ima 7 mjeseci i prije mjesec dana počeli smo eksperimentirati s dohranom. Iako je još uvijek uglavnom na prsima jede kašice (voće, povrće, žitarice), pije sok i čaj, čak sam topi u ustima one plasmon kekse. Ipak, s mesom još nisam krenula... Nekako dvojim. Ne iz uvjerenja (tata papa meso k'o lud) već iz straha od nekakvih reakcija. Ima li tko kakva iskustva?
I još da pitam - kupila sam neke žitarice u kutiji koje se miješaju s mlijekom. Kakvim mlijekom? Adoptiranim? Lukas to još nikada nije probao i malo mi je glupo da proba zbog neke hrane iz kutije. Kako to vi rješavate?


Odgovori s citatom
S tog sociološkog stajališta mislim da djeci može štetiti bilo kakvo odvajanje od većine, ali to je još daleka budućnost...trenutno me više zanima ova zdravstvena.
).
A nema mi smisla da on nosi svoj poseban obrok, da se ne bi osjećao izolirano, a i klinci jako brzo počnu zafrkavati takve pojedince. Dijete 70% hrane pojede u vrtiću, a samo 30% doma. Znači da će biti prinuđeno većinom se hraniti nezdravo što bih stvarno htjela izbjeći. Baš me to brine, ali čini se da nema nekog pametnog rješenja. U valdorfskim vrtićima (ne znam da li sam dobro napisala) sam čula da imaju mogućnost kvalitetne vegetarijanske prehrane, ali su nam oni preskupi i predaleko.
) moguce upraznjavati. Dobrobit mog djeteta mi je na prvom mjestu i nakon sto sam se uvjerila da nema zdravstvenih zapreka za vege ishranu, ne vidim razlog da dijete svjesno odgajam u suprotnosti sa principima za koje drzim da su dobri. Zasto bi to radila? Jedni razlog koji mogu smisliti je da ga zastitim od "napada" okoline i (trebalo bi biti) nevine cinjenice da je malo razlicit. Vjerujte to nije mali razlog, no kuda onda takav defetizam i povladivanje vecini vodi? Sto bi bilo da je druge vjere, nacije ili rase (kao sto i je u nekim drzavama 