Citiraj VedranaV prvotno napisa
hehe
Kad moj V. u 4 ujutro kaže "Hoću mamino mlijeko" - ja dam. I dijete se najede, okrene i zaspi 8) .
A kad neće neku čašu, ja pitam koju hoćeš, on opet neće nešto, ja kažem onda nemoj i odem nešto drugo raditi.
Kad traži piškiti prije spavanja, onda dam.
A kad hoće prije spavanja ići na balkon (vidjeti kakvo je stanje vani) pet puta po ovoj zimi jer se boji da će se zgrada srušiti, onda ili zovem muža da ga vodi ili ne dam, kažem da može vikati/plakati/cviliti koliko god hoće, ali da ja ne idem jer mi je zima i ne želim van iz kreveta.
Svatko ima neke svoje granice.
Bas sam na ovo mislila-svoje granice, ne set zadanih pravila, vec postivati svoje granice. Dijete mora nauciti da je i mama covjek, a ne neko savrseno bice s bezgranicnim pragom tolerancije i davanja (ili u najgoroj verziji otirac za gazenje). Roditelj je odgovoran u tom odnosu i on(a) mora procijeniti situaciju i realnost potrebe. Ako mislim da me voza i to mi smeta-na meni je da nesto napravim, ne mogu ocekivati da dijete skuzi da pretjeruje i zrelo to prestane raditi.