Mukica, kao da opisujes Robija!

U posljednje vrijeme isto ima takve "nerazumne" ispade.

Mi pokusavamo zadrzati cool i to obicno tako zavrsi da ga pustimo da se sam ispuca (prekjucer je dobro izmlatio tatu), da se potrosi i onda se dogovorimo.

Jer kad izgubi kontrolu, onda izgubi kontrolu i nema sto mozemo napraviti da ga vratimo "u realnost" bez da ga ostavimo da vristi, lupa, mlati dok se sam ne smiri. S tim da mu cijelo vrijeme pokusavamo (naglasak na pokusavamo) mirnim glasom reci sto moze a sto ne moze te da stogod moze, moze tek kad se smiri.

Kad mislim tu na "nerazumne" ispade, to mislim na stvari koji pocnu neobjasnjivim ili nerazumljivim zahtjevima a koji se, na bilo koji pokusaj o razumnog pristupa rjesavanju problema, jako brzo pretvaraju u histeriju. I isto tako brzo se zahtjevi mijenjaju, bez nekakve logike, a sve da bi se testiralo nas.

Ja sam sigurna da je ovo razvojna faza, pokusavaju skuzit gdje su granice, ali su i emocionalno nezreli da "razumno" podnose postavljanje granice. I da im trebamo pomoci da skuze granice i da pritom doprinosimo njihovom pravilnom emocionalnom sazrijevanju.

U pocetku nas je ovo izludivalo i lovili smo se da se svadamo s njim, al u stvari se ne svadamo jer on ne ucestvuje u "svadi" vise od vriskanja itd.

Sad, kad zatrazi nesto sto je protivno "pravilima nase obitelji", mi ustrajemo na pravilu ali istovremeno pokusavamo zajedno s njim dokucit neki prihvatljiv kompromis. Do tog kompromisa obicno dode nakon dobranog tantruma, kad se uspije sam dovesti pod kontrolu ali mis smo cijelo vrijeme "prisutni" dajuci mu emotivnu podrsku u postizanju kontrole nad svojim emocijama.

Skroz te kuzim, ovo su nam svakodnevne pojave ali su sada rjede nego prije, vjerojatno jer smo se mi "skockali" u pristupu i taktika radi.

Tesko je za poludit.

Al bumo izdrzali.

I nemoj joj se vise dizat u sred noci radit joj coksi. Bolje ti je da izdrzis jednu noc vriske al da se drzis razuma nego da ti se svaka noc i dan pretvori u cirkuse.