 |
|||
Bas sam na ovo mislila-svoje granice, ne set zadanih pravila, vec postivati svoje granice. Dijete mora nauciti da je i mama covjek, a ne neko savrseno bice s bezgranicnim pragom tolerancije i davanja (ili u najgoroj verziji otirac za gazenje). Roditelj je odgovoran u tom odnosu i on(a) mora procijeniti situaciju i realnost potrebe. Ako mislim da me voza i to mi smeta-na meni je da nesto napravim, ne mogu ocekivati da dijete skuzi da pretjeruje i zrelo to prestane raditi.VedranaV prvotno napisa
Donekle kao i u odnosu s odraslima. Različiti smo i moramo se naučiti poštivati tuđi prostor i osobnost.
I to ide u oba smjera, zaboravila sam napomenuti.
Joj, sad mi je malo lakse, kad vidim da jos neko ima iste probleme.
Moj Lukica (isto generacija 02) jučer ujutro nabacio tantrum u svom krevetu (sada i u SVOJOJ sobi!) ne sjećam se više što je bio mračni predmet želja, ali uhvatio me u trenutku kad sam se taman svukla za ići pod tuš. I ništa, zatvorim ja njegova vrata, bijesni krici se ore, i odem se tuširati (za slučaj frke mogao se dići iz kreveta i otići tati) no kad sam se obukla zavirim ja kod njega a on mirno spava.
ali uhvatio me u trenutku kad sam se taman svukla za ići pod tuš. I ništa, zatvorim ja njegova vrata, bijesni krici se ore, i odem se tuširati
Ovo mi je super, jer sam se ja x puta smrznula, dok jednom nisam rekla, daj me molim te pusti da se prvo otuširam pa ću ti onda dati to što želiš, a kad sam se vratila iz kupaonice više nije znala što me zapravo trebala. :?
A to često zaboravljamoI to ide u oba smjera, zaboravila sam napomenuti.
Naša mala oluja to radi od kad je progovorila. Za zafrkanciju oko hrane i pića, kažem ako nećeš ostavi i dignem je od stola. Začas se vrati, i sve je dobro.
Za noćene ispade smo prvo imali sistem kao Mukica, a kada je to prešlo sve granice iznijeli smo je iz sobe van, i rekli da se može vratiti kada prestane vrištati i redati želje. Po noći može voda, ali ne izvoljevati sa sokom, mlijkom i sličnim stvarima. Ubrzo nakon toga je prestalo.
Međutim, ona od rođenja svaki puta plače kada se budi. I to traje cca 20 min. Još u rodilištu, kada su mi je donijeli 5h nakon poroda, bilo je tako. Prvo sam mislila da je od šoka što su je odvojili od mene, i kaj tko zna što su joj radili. A sad se to nastavlja već 3 godine. Pokušavali smo je tješiti, nunati, dragati, dok je sisala nudila sam joj sisati, kako je narasla pokušavali smo razgovarati, paliti svjetlo, dati joj nešto slatko da pojede ... ali ništa ne pali. Nisu loši snovi, jer od rođenja je tako, a onda je bila premala za sanjanje. I još k tome se rita, kao da se brani od nekoga, nečega, bacaka se po krevetu, i tako je od kada je mogla mahati nogicama.
Inače ovo za skidanje do gola, kad je išla piškiti/kakiti je trajalo nekih godinu dana, sad je prestalo. Kad nešto zapikne, onda gura to do granica kad bi normalni odrasli čovjek već odavno popustio. Ako ne upali, prvo moli, pa viče, pa vrišti, pa plače do besvijesti i do pola sata .... ma uglavnom ako smo mi stvarno odlučni da ne popuštamo, živce nam izvuče kroz najtanju slamčicu. Tek sad kako je napunila 3 god. je počeo paliti mirni kutak, ali samo ako je u drugoj sobi. Onda se smiri, i vrati nazad.
Ako smo vani na igri, kada počnu ispadi prekidamo igru i idemo doma - i to je sad počelo isto paliti. Shvaća već da ako odemo doma, nema više igre s djecom, i odmah se smiri. Međutim to je počelo paliti tek nakon što smo prvi put stvarno i otišli doma sa igrališta, i jednom iz dućana usred kupnje pokupila sam je i otišli smo doma.
MI smo imali sve to i noćno ciktanje i neću iz te čaše i zašto si skrenula tamo, a ne tamo i htio sam ovako,a ne ovako i hoću prije i hoću ispočetka i neću u kadu i neću iz kade.... To je ispitivanje granica prema kojem sam ja bila selektivna. Ako se radilo o nekakvom izrazu njegove osobnosti, a da nije predstavljalo neki poseban trouble za mene, učinila sam po njegovom. Ako je to prelazilo granice moje izdržljivosti, zdravog razuma, mjere, onda to nisam učinila. Npr. ako hoće piti iz određene čaše, može. Ako hoće piti iz određene čaše u koju sam već natočila sok njegovoj prijateljici ne može. Ako hoće da se igramo ponovo, može. Ako hoće da ja vratim vrijeme i da bude "prije" ne može. Ako ga je noću strah, piški mu se, treba mamu, dižem se i može. Ako bi jeo u 4, a dobio je večeru i sve što treba ne može. Ako hoće doći u naš krevet po noći može. Ako hoće doći u naš krevet i cijelo vrijeme zanovijetati i ne dati nam spavati ne može. Ako hoće izabrati sebi pribor za jelo, može. Ako baca po podu onaj koji sam ja već donijela ne može. Neka ga pospremi i uzme si drugi. I kad je ne, onda je ne. Ja se nikada ne bih dignula da u 4, 5 ujutro radim Čokolino za dijete koje ne može bit gladno i ne bih raspravljala s njim. Ne može i gotovo. Pokušavam razumjeti djetetove potrebe i granice i prilagođavam se tome, ako je potrebno i na svoju štetu. Ali, ne bez kraja. I ja sam čovjek, imam svoje granice i svoje kriterije i, osim toga, ja sam tu da ga odgajam, da postavljam njemu granice. Ne pokušavam mu slomiti volju, naprotiv, ali kad osjetim da me hoće vozati, da se sa mnom poigrava, zauzimam se za sebe. A time, mislim, i za njega. Djeca moraju naučiti da granica njihove slobode i njihovih prava leži ondje gdje počinje tuđa sloboda i tuđa prava.
Btw. sve je to završilo s njegovom četvrtom godinom. Sad su takve epizode rjeđe, manje intenzivnije, daleko lakše rješive.
mukica - ključna riječ koja nedostaje kod tebe je - DOSLJEDNOST.
sjećam se kave u dominu, kad sam te upozorila da bi ljuljačka mogla kresnut melitu ili oskara. ti si rekla: naučit će da ne smiju biti blizu - i ostala si sjediti. nije moj pristup - ali prihvaćam da svatko ima svoje metode.
a sad pišeš da si se u 4 ujutro digla raditi čokolino :/ ...
zar ne bi trebala naučiti da se to tako ne radi??
ako ti nisi dosljedna u nečem - tvoja djeca (ili dijete) to jaaaako dobro snimaju, i koriste.
netko je napisao da dijete ide po kući i priča "mama je glupača".
dijete jednog znanca mi je reklo: ti si glupača!
na to sam ju pogledala u oči, i odgovorila mirnim glasom: NE DOZVOLJAVAM da samnom tako razgovaraš, jer ja s tobom razgovaram lijepo.
ostala je :shock: , i rekla da ide svom tati.
što sam čula nakon toga?
tata, ti si glupan, hehehehahaha...
a tata je rekao: joj, pa ti si stvarno zločesta, HEHEHE!!!
malena i dan danas s tatom razgovara na takav način, a samnom NIKAD više.
ma to ti je samo faza
budi strpljiva i proći će
Je faza, ali iz te faze dijete mora izvući određene pouke.
Što se tiče ovog "glupača", na to smo MM i ja jako osjetljivi (i na još par izraza koje ona čuje od drugih, a koje mi ne želimo da ih koristi) i kad nam to kaže, a to u zadnje vrijeme jako, jako rijetko, ja se totalno promijenim, uozbiljim, kažem da je to jako ružno i da ne želim razgovarati s njom, igrati se, bilo što što već radimo dok mi se ne ispriča, što ona ubrzo i napravi.
I sad kad pričamo priče ili gledamo crtiće i kad čuje da netko nekome govori da je glup i slično, ona taj tren prokomentira - a to je jako ruuuuužno, jel da, mama?
Zdenka, sviđa mi se tvoja logika. Jedino u čemu se ja razlikujem je da mislim da ipak dijete po noći može biti gladno. Možda to nije bio slučaj kod Mukice konkretno, ne znam, ali znam da djeca imaju male želučiće i da im je metabolizam drugačiji od našeg, odraslog. I znam da se ja ponekad probudim po noći gladna pa onda ipak dozvoljavam mogućnost da je dijete zaista gladno.
Može se dogoditi da dijete bude gladno, ali ipak mislim da je to iznimno. Ako je dijete dobro večeralo ne bude umrlo od gladi do ujutro. Koliko sam shvatila, Mukičina mala uopće nije bila gladna, jer na kraju nije htjela Čokolino. Naravno, sve je drugačije ako se radi o bebi i sasvim malom djetetu, ali ako ima 3-4 godine ne bu umrlo od gladi do jutra. I mi se moramo naspavati i ići sutradan na posao, zar ne?
Meni je tanjads ovo super napisala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom