suzach, iz osobnog iskustva ti kazem--odustani odmah sad da pokusavas napraviti nesto za sebe i po kuci, i da ga odlazes kad zaspe. samo ces se (jako) iznervirati. nosi ga na sebi po cijeli dan (nabavi sling ili maramu), nek bude na tebi i kad spava i kad je budan. vjeruj mi da ces s maramom lakse prezivjeti. proci ce i to, ali bit ce ti puno lakse ako si odmah sad napravis drugaciji raspored u glavi.

ja sam se dugo borila protiv toga i sve sto sam napravila je da sam se pojela zivce i da imam griznju savjesti. mogla sam odmah popustiti, i nositi ju po cijele bozje dane umjesto da pokusavam nemoguce. k. je bila bas ono zahtjevna po ps-u, sa 2 mjeseca je spavala 2x10 minuta i jos jednom 30, znaci sveukupno 50 minuta--beba od 2 mjeseca!! nije bilo mrkle sanse da ju stavim u krevet i da spava vise od 10 minuta (ovih 30 je spavala na meni, u marami, probudila se cim bi prestala hodati). nije podnosila da ju spustam iz ruku, cim bi napravila pokret kao da ju spustam vec bi pocela urlikati. ali nije joj bilo ni dosta da ju drzim i sjedim/stojim, bila je zadovoljna jedino u pokretu. znaci hodanje po cijeli dan, po kuci, po vani, a ona u slingu ili marami. a imala sam i starijeg, 2-godisnjaka, koji je isto trazio svoje. urlikala je ko luda skoro cijelu prvu godinu.

ali proslo je, ona je sad super, milina, a meni je samo zao da sam si pojela tolke zivce bezveze.

tako da je moj savjet--daj mu sve sto hoce sada, a ostalo odgodi. proci ce i to, brze nego sto ti se cini. i drzi se