mi smo krenuli u vrtić u rujnu s 19 mjeseci i malac je vrtić nakon par tjedana odlično prihvatio, ali zbog čestih bolesti i nakon samo 3,5 mjeseca vrtića i 4 ture antibiotika te 1 ture ekstencilina, a prema savjetu pedijatra, početkom prosinca ostavila sam ga doma s tetom čuvalicom. početkom svibnja s navršenih 27 mjeseci ponovo smo krenuli u vrtić i tu su nastali problemi. dijete se potpuno povuklo u sebe, prolazi neku vrstu depresije iako kad dođe doma sad je već situacija bolja nego prije. u vrtiću je skroz drugo dijete... miran i povučen,jede samo ako mu se decidirano kaže b. jedi inače je u stanju buljiti u hranu, pije isto tako ako ga se opomene. nekad se desi da plače i zove mamu po 2 sata na dan, ne igra se s drugom djecom, samo hoda i gleda u prazno. doma je s druge strane izuzetno živ i aktivan, ali neće više sam jesti već izvoljeva malo od mame, malo od tate, iako smo se već polako počeli odvikavati od pelena sad smo opet u njima, sve je stalo ili otišlo unatrag. danas mi teta u vrtiću kaže da se b. rano budi i plače, a onda budi i drugu djecu. Kaže ona meni možete li vi dolaziti po njega u 13:30 kako ne bi budio druge??? nisam mogla doći sebi, u ovoj cijeloj situaciji nije dakle bitno što je moje dijete ovako nesretno i jadno nego činjenica što budi druge.

što vi mislite o svemu ovome? ja zaista više ne znam što raditi - ako ga ostavim domao n će opet biti sretan i zadovoljan, ali vrtić ga kad tad čeka i ne možemo ovakve situacije izbjeći. a nemam kud s njim, moram raditi.

ali nekako u svemu tome brine me posebno nazadovanje... od djeteta koje je samostalno jelo postao je ovisan o hranjenju i sam ne želi ništa. radije će otići gladan u krevet nego sam nešto pojesti. inače samo hoda oko mene i želi se maziti. naravno da se pomazimo, ali ne možemo cijelo popodne provesti u zagrljaju. ja sam u komi jer ne znam što raditi...
pomoooooooooooć.