HELP Odnos s partnerom u trudnoći - udaljavanje

[Rivendell]

Trudnoća nam se dogodila neplanirano, iako smo u vezi šest godina od toga 5 živimo zajedno. Znali smo i prije da želimo biti zajedno i imati djecu, ali ne još... To mi je i on sam rekao kada sam mu rekla da sam trudna.
U početku je mene puno toga mučilo, kako ćemo i što ćemo jer ja ne radim, a on je bio pozitivan no sve se promijenilo unazad dva mjeseca. Stalno ostaje na poslu duže, nekad i do ponoći, kada je doma uopće ne provodi vrijeme sa mnom već igra igrice i pije pivu. Često zna izaći s prijateljima, ove subote je došao doma u 10 ujutro, prvi put od kada smo zajedno. Uopće ne pričamo o bebi, o imenu, o ničemu, čim spomenem nešto on kaže da je to jedino o čemu želim pričati. Možda mi teme i jesu na prvom mjestu, jer kako ne radim manje više o tome razmišljam...
Što se tiče seksa, prije trudnoće smo se seksali svaki dan skoro, najmanje tri puta tjedno, a sada jednom, uvijek subotom, kao da to mora odraditi.
Ne odbacujem pomisao i da ja možda tražim više pažnje u trudnoći, ali ne razumijem odakle takva nagla promjena. Prije smo svaki vikend provodili zajedno, a sada i ako odemo negdje što je jako jako rijetko uvijek mora zvati nekog prijatelja da ide s nama...
Svi drugi me pitaju kako sam, jel me boli nešto, kako podnosim trudnoću, On niti jednom... Čak nije znao niti u kojem sam mjesecu kada ga je par ljudi pitalo. Uopće nije osjetio ni kako se beba miče jer mu se neda držati ruku na stomaku toliko dugo i čekati...
Ne mogu više sama sve to podnositi. Čak razmišljam o prekidu jer mislim da bi mi bilo lakše tako jer bi barem znala da sam sama.
Prije smo razgovarali o vjenčanju, i očekivala sam da će me zaprositi sada kad sam trudna, a on ništa ne spominje. Par puta sam započela temu, ali nikad se ništa nismo dogovorili. Nije da se žarko želim vjenčati, nego mi se i to čini kao jedan od simptoma njegovog udaljavanja od mene...

Da li je netko imao sličan problem i riješe li se stvari nakon poroda?

[Beti3]

Nije se pametno uplitati u tuđu vezu i samo ću ti reći moje mišljenje o tvom pitanju na kraju: ne bih rekla da će dijete ( porod tu nije bitan) riješiti stvari. Treba ih riješiti odmah.

[mala laia]

Hej draga, mislim da je ključan razgovor, koliko god je tebi mrsko iznova i iznova započinjati, a njemu izbjegavati. nakon poroda može biti samo gore ukoliko niste stvari stavili na mjesto ranije...
Naravno da tražiš više pažnje, to je i normalno, pa ipak je tvoje tijelo inkubator bebi i skrbi se za nju sve do poroda, ali i treba i pažnja sa strane od partnera - zato se i zovu partneri...
čini mi se da se on uopće nije pronašao u novoj ulozi, što je moguće i ukoliko ni sam ne zna koja bi to uloga trebala biti! Pitanje je tko su vam zajednički prijatelji, kako oni razgovaraju sa njim, spominju li trudnoću, bebu, nove odgovrnosti, ali i bezbrojne radosti...?
Seks je jako važna poveznica između vas dvoje, obzirom da ste uživali u njemu prije, tako da je i to tema koju trebate proći...mnogi muškarci promijene odnos prema ženinom tijelu nakon trudnoće, ali sve je to u redu ukoliko je glavnina odnosa ok...

Vjerujem da razmišljaš o prekidu, ali mislim da bi bilo bolje pokušati sve riješiti razgovorom, pa onda donijeti tako radikalnu odluku... Iako se neki ponašaju vrlo slično kada žele prekid, a nisu u stanju donijeti sami tu odluku, da ne bi ispalo da su oni napustili trudnu djevojku...

Šaljem ti puno pozitivnih misli, nadam se da ćete uspjeti razgovarati i riješiti sve razumno...
Ne znam koliko si trudna, ali po sebi vidim da je sve teže razgovarati bez suza (sa moje strane), pa nemoj previše odugovlačiti...
Iz pouzdanih izvora mogu reći da se ništa ne rješava samo od sebe, kao i da djeca/trudnoća ne pridonose poboljšanju odnosa ukoliko oni nisu postavljeni ranije...

[adal]

Da ne treba se uplitati u tudju vezu jer nismo tu i ne dozivljavamo to kao ti,ali iz sveg recenog predpostavljam kako ti je,jako je zbunjujuca i ne shvatljiva njegova promjena sad kad ti je najpotrebniji,pokusaj tu situaciju rijesiti sto prije i insistiraj na razgovoru jer ti je sad potreban mir i uzivanje u tom blagoslovu i on treba to shvatiti,ponasanje mu je u najmanju ruku zalosno i ti ga moras probuditi iz tog njegovog bunila i glupiranja...
e sad mozda sam previse ovdje uzbudjena jer me bas posto sam mama andjela pa mi je nepojmljivo takvo ponasanje nekoga ko ce postati otac...
tebi draga puno zagrljaja i cuvaj se sad je beba najbitnija a on....

[MariolaST]

Draga moja, zaista mi je žao, jer sad si u stanju da ti je potrebna dodatna pažnja i to je NORMALNO. Nemoj sebi predbacivati zbog toga. Pa svi muževi (iliti partneri) su toga svjesni, ako im je stalo. Moraš mu dati do znanja da preuzme dio odgovornosti i ako misli živjeti zajedno s tobom (ali ne da samo ovisi o njemu vaš daljnji zajednički život, već da zasluži to, da te ne uzima zdravo za gotovo) mora se tako i ponašati, a ne kao nekakav nedozreli pubertetlija. U svakom slučaju sam mišljenja da sigurno trebate otvoreno porazgovarati, ali što prije, jer kako vrijeme bude više odmicalo bit će ti sve teže, dati mu do znanja što ti se mota po glavi, da je tvoja ljubav neupitna, ali ne i bezuvjetna.

[Rivendell]

On većini prijatelja nije rekao da sam trudna, što sam tek skužila kad su se neki šokirali nakon što su me vidjeli sa trbuhom. Tako da mislim da on s njima uopće ne priča, barem ne na ozbiljan način. Znam da sam i ja osjetljivija zbog hormona, ali mislim da sam dovoljno racionalna i da ne pretjerujem. Npr sinoć krenemo spavati (nakon što je on opet strusio 4-5 piva, a prije nije uopće skoro pio, a kamoli radnim danom) i on mi izvuče između nogu onaj trudnički jastuk koji sam si kupila, a koji mi jako puno pomaže spavati. Kad sam se ja bez riječi začudila onda se naljutio što mu ga ne dam jer je i njemu super spavati na njemu.
Mislim, to je sad glup i banalan primjer, ali mislim da govori o tome koliko uopće nema razumijevanja za moje stanje što mene svaki dan iznova šokira, što se ponaša tako umjesto da me pita da li mi što treba. Osim što je počeo piti, udebljao se više od 15 kg, tako da imam osjećaj da ga nešto stvarno muči i da ne želi o tome pričati... Ne znam uopće kako da mu pristupim, što da ga pitam, jer čim ja spomenem nešto kaže mi da ga stalno peglam, a neda mi se započinjati svađu samo da bi izvukla nešto iz njega, pa zašutim. Mislim, nismo balavci, imamo 27 godina...

[andynoa]

Stalno ostaje na poslu duže, nekad i do ponoći, kada je doma uopće ne provodi vrijeme sa mnom već igra igrice i pije pivu. Često zna izaći s prijateljima, ove subote je došao doma u 10 ujutro, prvi put od kada smo zajedno. Uopće ne pričamo o bebi, o imenu, o ničemu, čim spomenem nešto on kaže da je to jedino o čemu želim pričati. Možda mi teme i jesu na prvom mjestu, jer kako ne radim manje više o tome razmišljam...
Što se tiče seksa, prije trudnoće smo se seksali svaki dan skoro, najmanje tri puta tjedno, a sada jednom, uvijek subotom, kao da to mora odraditi.
Ne odbacujem pomisao i da ja možda tražim više pažnje u trudnoći, ali ne razumijem odakle takva nagla promjena. Prije smo svaki vikend provodili zajedno, a sada i ako odemo negdje što je jako jako rijetko uvijek mora zvati nekog prijatelja da ide s nama...
Svi drugi me pitaju kako sam, jel me boli nešto, kako podnosim trudnoću, On niti jednom... Čak nije znao niti u kojem sam mjesecu kada ga je par ljudi pitalo. Uopće nije osjetio ni kako se beba miče jer mu se neda držati ruku na stomaku toliko dugo i čekati...
Ne mogu više sama sve to podnositi. Čak razmišljam o prekidu jer mislim da bi mi bilo lakše tako jer bi barem znala da sam sama.
Prije smo razgovarali o vjenčanju, i očekivala sam da će me zaprositi sada kad sam trudna, a on ništa ne spominje. Par puta sam započela temu, ali nikad se ništa nismo dogovorili. Nije da se žarko želim vjenčati, nego mi se i to čini kao jedan od simptoma njegovog udaljavanja od mene...

Da li je netko imao sličan problem i riješe li se stvari nakon poroda?

Draga Rivendell, tako je krenulo kod mene u početku, i još pus dodatnih neotkrivenih stvari koje sam saznala kada sam ostala trudna o njemu...
i eto ja sam odlučila prekinuti, nismo komunicirali 6 mjeseci u mojoj trudnoći, saznao je da sam rodila, čestitao, najavio da će doći, i eto nema ga...

Nije mi žao zbog moje odluke, jer moje dijete bi samo patilo u takvom braku, ili zajednici, jer sam ja većinu odgovonosti u našoj vezi preuzimala na sebe...
Noa će znati tko mu je otac ako ga bude htio upoznati, neću mu braniti (možeš pogledati moju temu na jednorodiljskim obiteljima...)

Ne želim te plašiti, ali razgovaraj što prije sa dragim, kako bi izbjegla moju situaciju...eto moj razgovor nije dobro prošao...

Držim ti fige da budeš jaka

[andynoa]

Ne znam uopće kako da mu pristupim, što da ga pitam, jer čim ja spomenem nešto kaže mi da ga stalno peglam, a neda mi se započinjati svađu samo da bi izvukla nešto iz njega, pa zašutim. Mislim, nismo balavci, imamo 27 godina...

Rivendell, kao da gledam sebe... a samo godinu mlađa....
Ja sam pokušavala stupiti u razgovor s njim skoro mjesec dana, i uvijek je nekako prebacio temu, i onda mi je prekipilo i posjela sam ga izbiflala sve što sam mislila, i ružno i dobro.. i zamolbe (koje su možda zvučale naredbe), i sve što osjećam, i sve kako se osjećam kada mi radi takve stvari... i eto ujutro je otišao....

Opet kažem, ne želim ti svoju situaciju, jer se trenutno nalazim u roditeljskoj kući gdje preživljavam generacijski jaz (roditelji, baka, ja i beba..)... ali se osjećam ponosno što imam Nou, i što je on moje zlato!!! Sve ostalo pregrmim i pretrpim zbog njega!!!

Drži se , ovdje sam našla puno korisnih savjeta i puno dragih ljudi, te to želim i tebi!! Kada želim pobjeći od svega, svratim u ovaj svijet...

[Tina84]

Velika je to promjena. A još tako ako je, ne baš planirano.... Nekim ljudima treba vremena da se saberu. Ponekad i okolina pridonese.
Mom mužu su tako još prije braka govorili "vidjet ćeš kad se oženiš! više ništa neće biti isto.... ovo-ono...bla-bla..." (muške spike)
Pa kad smo se vjenčali i počeli zajedno živjeti, počeli planirati dijete, onda su ponovno usljedili veleumni savjeti i upozorenja: "aha, čekaj samo da vidiš kakva će biti u trudnoći.... joj kad ti dođe dijete.... nema više mira, nema više spavanja... nema više života..."
Pa sad on obavezno dijeli kontra savjete, pa budućim očevima obavezno napominje neka ne slušaju takve gluposti. Onako je kako si posložiš, a od djeteta nema veće životne radosti kad sve zbrojiš i oduzmeš

Razgovarajte. Uvjeri ga da će vam i dalje biti lijepo. Još i ljepše, jer će vaši životi dobiti jedan novi smisao. Dijete jest i velika promjena i velika odgovornost. Sve to stoji. Ali ono je i jedino stalno u našim životima. Sve ostalo je prolazno i nevažno. To uvidiš čim postaneš roditelj

[matsa]

Mislim da svakako morate razgovarati i da ga moraš pritisnuti i jasno mu dati do znanja da za tebe ovakvo ponašanje nije prihvaljitvo.
Ne ulazim u to kako si zatrudnila, ali ako on nije bio spreman za to, vjerojatno se osjeća pomalo prevareno, čime nikako ne želim obraniti njegovo ponašanje. Ja sam bila u vezi u kojoj on nikad nije bio spreman za dijete, u kojoj je stalno postavljao neke nove uvjete koje bih ja morala postići da bismo imali dijete ("ti se prilagodi, ti želiš dijete"), dok u jednom času, kad sam mislila da sam trudna, nije rekao da bi on plaćao alimentaciju, ali da se za dijete ne bi brinuo. Bio je u teškom šoku kad je shvatio da postoji mala mogućnost da sam trudna. I da, ponašanje je bilo sve gore - izlasci ko pubertetlija svake subote do ujutro, zapijanje i sl. Taj put nisam bila trudna i iz te veze sam na kraju izašla. ne tada, nego tri godine kasnije. što se ne mora desiti kod vas, da se razumijemo. Mislim da je važno da promisliš je li ta promjena otkad si zatrudnila nagla, ili je on i prije pokazivao neke "simptome". Naime, osoba iz veze koju spominjem je uvijek bila iskrena - pomisao na djecu odbijao je stalno, to je za njega uvijek bila neka daleka budućnost (iako smo bili već oko tridesete). Nikad nije pokazivao interes za djecu, čak bi i šalu na tu temu odbijao. Imao je nećaka s kojim je praktički počeo komunicirati tek kad je dijete dovoljno odraslo da s njim može komunicirati o igricama (zvuči poznato ?).Kad sam ga ja pritisnula i kad odgađanje roditeljsva u mom životu više nije bila opcija, to se samo pogoršalo.
dakle, pritisni ga da se otvori, ali ne oklijevaj tražiti pomoć stručne osobe da vam pomogne. Tu mislim na psihologa, ili za tebe ili za oboje.
hang on i nemoj dopustiti da ti nametne neku krivnju zbog trudnoće ili bilo čega takvog. Radiš pravu stvar i za sebe i za dijete

[partyka]

On većini prijatelja nije rekao da sam trudna, što sam tek skužila kad su se neki šokirali nakon što su me vidjeli sa trbuhom.

Ufff, draga
Ja tu ne vidim budućnost. Ali to sam ja, ja vjerujem u prekid loših odnosa, a ne u njihovo krpanje.

[Nena-Jabuka]

Ja ću samo reći - ajme. Nemam iskustva s partnerom koji se prepadne trudnoće, upravo suprotno, tako da je meni ovo što ti doživljavaš jad i čemer. Možda netko drugi nađe štogod utješno i u takvoj situaciji, nadam se.

[marrtha]

Nažalost neki muškarci sazriju mnogo kasnije nego mi žene i dok je sve jednostavno lako je sve pretrpjeti! No kad dođu problemi, djeca, novac onda žene trebaju potporu i nažalost tu dolazi do problema!!! Velikih!!! Nema ti druge nego ga posjedni za stol i obavi razgovor ako je to ikako moguće! Jedino ti znaš kakva je uistinu situacija!!! Želim ti puno sreće!

[SikaPika]

Ja ću samo reći - ajme. Nemam iskustva s partnerom koji se prepadne trudnoće, upravo suprotno, tako da je meni ovo što ti doživljavaš jad i čemer. Možda netko drugi nađe štogod utješno i u takvoj situaciji, nadam se.

Kao što Beti reče, teško je upilati se u tuđe veze, ali potpisujem Nenu od riječi do riječi.
Ovih dana čitam Frommovo Umijeće ljubavi pa na komentar kako neki muškarci puno kasnije sazriju ću reći da neki muškarci nikada ne sazriju. No, da sad ne tupim, ako imaš vremena, pročitaj knjigu, jako je korisna.

Ma, ja sam sinoć zamračila na MM koji je otišao kod frenda, vratio se u 11 navečer i legao spavati. Izribala sam mu nos jutros da je skoro plakao.
Ovo da ga nema cijele noći kući, a ti sama pa da je počeo piti, to uzimanje jastuka mi je totalno nepojmljivo.
Ponaša se poput ljubomornog djeteta.
Sigurno ga nešto muči, no vidim da je teško doprijeti do njega. Ako si bliska s nekim od prijatelja, pokušaj s njima pričati. Jer zaista, vrijeme prolazi, doći će dan kada ćeš morati roditi, kad dođe dijete, puno je tu obaveza gdje će ti biti važna činjenica možeš li se na njega osloniti ili ne tako da to treba riješiti što prije.
Koliko si bliska s njegovim roditeljima? Mislim, i oni će biti baka i deda. Vas dvoje ste dugo zajedno, nema tu nekih nepoznanica.
I to o čemu ti pričaš, nisu to trudnički hormoni i neke posebne potrebe, pa to što ti osjećaš osjeća svaka normalna žena, a ne samo trudnice u drugom stanju.
Uh, drži se!

[paulina55]

Trudnoća nam se dogodila neplanirano, iako smo u vezi šest godina od toga 5 živimo zajedno. Znali smo i prije da želimo biti zajedno i imati djecu, ali ne još... To mi je i on sam rekao kada sam mu rekla da sam trudna.
U početku je mene puno toga mučilo, kako ćemo i što ćemo jer ja ne radim, a on je bio pozitivan no sve se promijenilo unazad dva mjeseca. Stalno ostaje na poslu duže, nekad i do ponoći, kada je doma uopće ne provodi vrijeme sa mnom već igra igrice i pije pivu. Često zna izaći s prijateljima, ove subote je došao doma u 10 ujutro, prvi put od kada smo zajedno. Uopće ne pričamo o bebi, o imenu, o ničemu, čim spomenem nešto on kaže da je to jedino o čemu želim pričati. Možda mi teme i jesu na prvom mjestu, jer kako ne radim manje više o tome razmišljam...
Što se tiče seksa, prije trudnoće smo se seksali svaki dan skoro, najmanje tri puta tjedno, a sada jednom, uvijek subotom, kao da to mora odraditi.
Ne odbacujem pomisao i da ja možda tražim više pažnje u trudnoći, ali ne razumijem odakle takva nagla promjena. Prije smo svaki vikend provodili zajedno, a sada i ako odemo negdje što je jako jako rijetko uvijek mora zvati nekog prijatelja da ide s nama...
Svi drugi me pitaju kako sam, jel me boli nešto, kako podnosim trudnoću, On niti jednom... Čak nije znao niti u kojem sam mjesecu kada ga je par ljudi pitalo. Uopće nije osjetio ni kako se beba miče jer mu se neda držati ruku na stomaku toliko dugo i čekati...
Ne mogu više sama sve to podnositi. Čak razmišljam o prekidu jer mislim da bi mi bilo lakše tako jer bi barem znala da sam sama.
Prije smo razgovarali o vjenčanju, i očekivala sam da će me zaprositi sada kad sam trudna, a on ništa ne spominje. Par puta sam započela temu, ali nikad se ništa nismo dogovorili. Nije da se žarko želim vjenčati, nego mi se i to čini kao jedan od simptoma njegovog udaljavanja od mene...

Da li je netko imao sličan problem i riješe li se stvari nakon poroda?

Draga Rivendell
do tvog posta sam došla jer sam na Google ukucala odnos sa partnerom u trudnoći.....
bezbroj puta sma krenula pisati na forum i otvoriti novu temu, ali sam odustajala. Nisam znala kako i na koji način prenijeti taj osjećaj razočarenja i boli i tuge koji imam u sebu naspram partnera. Ista stva i ponašanje koje se događa tebi događa se i meni. 3 g. sve super divno i krasno, a sada ....kao da je stranac pored mene. Sve isto, odlazi kada hoće, dolazi kada hoće, odjednom se javlja 1 puta dnevno, i to mislim da radi reda radi, a izbjegne rasprave zašto se nije javio. Koma. Svi pitaju kako sam, ljudi na poslu, susjedi, bližnji, svi, a on se ponaša kao da sam šugava a ne trudna. Pitam se iz dana u dan gdje je nestala ta VELIKA LJUBAV koja je postojala, to DUŠO MOJA NAJDRAŽA.....i ostale slatke poštapalice. Nema ih. Trudnoća ih je sve odnesla sa sobom.
Niti pričao o trudnoći, niti išta spominjemo, kao da nisam trudna, pretvaramo se kao da ne postoji. Ja bi željela o tome pričati, a onda s eosjećam kao da molim za malo pažnje i ljubavi. Mogla bi pisati još puno toga, ali mislim da je smisao shvaćen.

nemam ti šta pametnoga reći, jer ni sama neznam šta ću i kako. Kako se nositi sa tim, žalosno je da trebamo oko toga raspravljati umjesto da smo sretne i opuštene.

Drži se!

[Rivendell]

Evo da nastavim priču. Kako ste me i savjetovale forsirala sam razgovor, ali bezuspješno... Svaki put bi rekao da je sve u redu, da se ništa ne događa, da preuveličavam... Znam ga 6 godina, svašta smo prošli zajedno (on je imao dosta obiteljskih problema) tako da sam točno znala da ne umišljam. Svaki dan isto. Dođe s posla, kupi dvije litre pive i ode u sobu igrati igrice i dopisivati se na facebooku (sumnjala sam da se s nekom curom dopisuje), bez riječi. Izlasci svakih par dana, dolaženje doma u 5 ujutro... Ponavljam, nikada to nije radio.

I tako sve dok prije neka dva tjedna nisam završila u bolnici. Bila sam tri dana, posjećivao me, vidjela sam da se malo uplašio jer me stalno zvao da vidi jesu li doktori što rekli. Drugi dan me zove da je izašao vani, napio se i da su mu uzeli vozačku na 9 mjeseci. Kako sam bila u bolnici i pod stresom nije mi se dalo uopće svađati oko svega, samo sam ga pitala kako ćemo sad u bolnicu rodit, jeli svjestan što je napravio i da je ozbiljno ugrozio planirani porod u Rijeci.

Od tada se skrušio, iako se nisam ni ljutila ni derala, plakala jesam jer nisam mogla vjerovati što je napravio. Došlo mi je da ga ostavim isti tren. Uglavnom od tada drugi čovjek, provodi vrijeme sa mnom, pričamo (još uvijek na kapaljku), stalno se mazi s pupicom, ljubi je... U međuvremenu su stigle i stvari za bebicu, krevet i ostalo, a sve stoji kraj njegovog kopjutera tako da više ne može pobjeći

[Rivendell]

A skoro sam zaboravila "najbolji" dio! Kako sam sumnjala da se s nekim dopisuje, nisam vjerovala da me vara jer jednostavno nije takav tip, prije nekoliko dana nisam odolila pogledati poruke kad mu je facebook ostao upaljen na mom kompjuteru. Uglavnom nađem poruke kako se dopisivao s nekom bivšom kako mu je jako teško na poslu, njoj je sve pisao što meni nije govorio, što ima raditi, kako je prošla prezentacija blabla. Slao joj neke pjesme, pisao kako bi je mazio, kako ju je sanjao... Uglavnom ja sam isplakala kišu, danima nisam spavala. Suočila sam ga naravno sa svim, kaže da se nikad nisu našli, da ništa nije bilo, ali mene je svejedno strašno boljelo. Po porukama se čini da je to prekinuo kad sam bila u bolnici i da je sve trajalo nekih mjesec dana. Opravdava se stresom na poslu (to nam je jedini izvor prihoda, što mu je šok, budući sam ja prije stalno radila i zarađivala puno više od njega pa se nikad nije morao brinuti oko ničega, a sada ja bez posla, on nas uzdržava, još beba dolazi...), a ja mislim da mu je to samo bio bjeg od realnosti, netko s kim ne mora pričati o problemima, o dolasku bebe, kako ćemo platiti režije i sl. Uglavnom odlučila sam mu oprostiti jer sam vidjela da mu je žao, vidjela sam promjenu već zadnjih par tjedana, a sada je još bolji... Zove me svaki put kad misli ostat na pivi poslje posla, nema više zatvaranja u sobu, priča sa mnom, večeri provodimo zajedno... Ne znam do kada će ga držati, ali sam nakon mjeseci plača, frustracija i neopisive boli konačno sretna. Bili vi oprostili ovakvu emocionalnu prevaru?

[pikula]

Imam prijateljicu čiji muž iz obitelji s dosta problema, regairao slično ovome što ti opisuješ. Mene je isto šokiralo kad sam čula da nikom iz svoje ekipe nije rekao niti da je dobio dijete niti da se oženio. Na sreću nisam brzala sa savjetima (nismo naročito bliske), ali moram priznati, da sam svašta mislila. Nakon par godina vodio se razgovor među muževima na jednom dječjem rođendanu i on je "tješio" nekog novopečenog tateka kako je zbog svoje obiteljske povijesti bio užasno uznemiren kad je zasnovao obitelj i kako je to želio, ali nikad nije imao hrabrosti (oženili su se kad je beba rođena) i kako mu je drago da ga je žena trpila dok se nije odšokirao i smirio tek neke svoje duhove iz prošlosti. Koliko znam ona je bila tužna zbog svega i zahtjevala da se uključi, ali eto očito je bila i strpljiva na neki način. Sad su već desetak godina obitelj i mislim da on uživa što je njegova obitelj na okupu i što se nije dokazalo ono "kakav otac takav sin" u njegovom slučaju. Ne moram spomenuti da hrpa "frendica" i danas voli izvlačiti njegovo ponašanje kad je beba bila na putu kao materijal za tračanje- kao da su razočarane što im nje dao više materijala.

[pikula]

Pisale smo istovremeno. Oprostila bih, ali ne bih prešla preko toga kao da nije bilo ništa. Morali bi ozbiljno poraditi na tome ozbiljno da se tako nešto stvarno više ne ponovi.

[Cubana]

Pisale smo istovremeno. Oprostila bih, ali ne bih prešla preko toga kao da nije bilo ništa. Morali bi ozbiljno poraditi na tome ozbiljno da se tako nešto stvarno više ne ponovi.

Nekad bih rekla "nikada". Sad sam sve sklonija potpisati Pikulu.

[Rivendell]

Mislim, boli me..., ali nekako zbog svega što smo imali i što znam da me ne bi nikad prevario, sam mu oprostila. Vjerojatno i zato što čekamo dijete koje ipak treba oca kojeg ON nikad nije imao, ne mogu tek tako prekinuti. I ja sam mislila da nikad ne bi oprostila, dok mi se nije dogodilo. Neki kažu da je ovakva emocionalna prevara još gora od fizičke, jer nešto znači, a fizička često ne znači ništa. Ne znam, sad je tako, neću sigurno zaboraviti, ali dajem mu šansu...

[Rivendell]

Nakon par godina vodio se razgovor među muževima na jednom dječjem rođendanu i on je "tješio" nekog novopečenog tateka kako je zbog svoje obiteljske povijesti bio užasno uznemiren kad je zasnovao obitelj i kako je to želio, ali nikad nije imao hrabrosti (oženili su se kad je beba rođena) i kako mu je drago da ga je žena trpila dok se nije odšokirao i smirio tek neke svoje duhove iz prošlosti. Koliko znam ona je bila tužna zbog svega i zahtjevala da se uključi, ali eto očito je bila i strpljiva na neki način.

Tome se i ja nadam... Njegova je obitelj jako disfunkcionalna, otac rastavljen tri puta, na kraju umro od raka uzrokovanog cijeloživotnim opijanjem... Godinama nisu pričali, ja sam ga tek upoznala malo prije smrti. Povrijedio je mnoge, a mislim MM-a najviše jer se stalno trudio oko njega, i sjećam se da mi je jednom u suzama rekao kako mu je najveći strah da će završiti poput njega... Možda je to to, taj nedostatak hrabrosti za zasnivanje obitelji, jer se ni mi nismo oženili još iako smo često o tome pričali, onda od početka trudnoće nikako, a sad tu i tamo.

[pikula]

Drš se

[SikaPika]

Rivendell i paulina55, divim se vašem strpljenju, ljubavi, a rekla bih i hladnoj glavi.
A za "nikad ne reci nikad", eh da, i ja sam u jednom trenutku shvatila da sve pada u vodu kad zbrojiš situaciju, vrijeme, mjesto...
Rivendell, želim ti da situacija ostane takva kakva je i da TM postane najbolji muž i tata na svijetu, a paulina i tebi želim da stvari brzo sjednu na svoje mjesto i da počnete novi i bolji život.

[rehab]

Ma, ja sam sinoć zamračila na MM koji je otišao kod frenda, vratio se u 11 navečer i legao spavati. Izribala sam mu nos jutros da je skoro plakao.

Sorry, znam da je off topic, ali nisam se mogla suzdržati... Meni je ovo stvarno pretjerano. Pa bez obzira na to što se oženio čovjek ima potrebu za druženjem. Ne mogu zamisliti da mi MM izriba nos zato što sam izašla na večeru s frendicama, da mi postavlja uvjete do kada se moram vratiti doma ili da ja to radim njemu.

[enchi]

Ukoliko znam gdje ide i kada se (poprilici) planira vratiti, sve je ok. Ali ako ode i nema, ga, nema, nema...i ne javlja se - to ne toleriram niti pod razno!

Sve može, ako je dogovor takav! Ne svoju ruku se zabavljati dok se ja borim sa djecom - aa!

[Rivendell]

Ukoliko znam gdje ide i kada se (poprilici) planira vratiti, sve je ok. Ali ako ode i nema, ga, nema, nema...i ne javlja se - to ne toleriram niti pod razno!

Slažem se! Nikad ne pravim scene ako ide s prijateljima i kaže mi s kim ide, ne mora reći kad će se vratiti to nekako i sama pretpostavim kad mi kaže s kim ide , čak ga i potičem da izađe malo, ako vidim da nije dugo bio, a da njegovi frendovi idu... Al ne možeš mi ujutro poć na posao, ne javit se i doć u 3 ujutro doma. Samo moj je problem što se meni neda svađati, ja onda šutim dok me ne prođe...

[Ifigenija]

Suosjećam! A i drago mi je da je bolje!
Ako je on načelno dobar čovjek, ako ima vrline kojima se diviš i koje poštuješ, ako ga dovoljno poznaš da ga imaš razlog voljeti, onda mislim da sve to skupa možeš oprostiti, i pružiti mu novu priliku.
Zabradio, i to debelo, ali očito ga peru demoni iz prošlosti i nije se lako s time nositi.
Iako je to jako teško, ja bih lijepo uživala u bebi, i svemu što ide uz to, posteljinica, naljepnica na zid, i njega pustila da se prilagodi, da se pomiri sa sobom, sa novonastalom situacijom. I ja ne bih vodila neke razgovore jer je on očito u emotivnom ponoru. Kad izađe, već će on sam to poravnati.
A i takvi hiperemotivni tipovi često na koncu ispadnu divni, brižni očevi. MOžda ga je prepala vlastita slabost, emotivnost i to.
Ma ja mislim da će sve biti dobro
Drži se!

[rehab]

Ukoliko znam gdje ide i kada se (poprilici) planira vratiti, sve je ok. Ali ako ode i nema, ga, nema, nema...i ne javlja se - to ne toleriram niti pod razno!

Pa podrazumijeva se da mi se javi da će ići, čisto da se ne brinem jel mu se nešto dogodilo... A kad će se vratiti manje je bitno, sve dok znam da će se vratiti

[SikaPika]

ma radi se o tome da je otišao popodne i nema ga, nema ga, a dogovor je bio drugačiji
nisam ja baba roga, uvijek smo izlazili, sad izlazi samo on i uopće mi nije bed, ali bi mi bilo bed da je prečesto
osim toga, izlasci i koštaju, a žviimo samo od njegove plaće jer je dogovor da sam uz dijete do njezine treće
nedavno je bio na rođendanu gdje je prespavao, došao sutradan i to je ok, takav je dogovor
ali ako odeš i kažeš da ćeš doći do večere, a onda zaribaš ko majmun, to mi se ne sviđa i to ne pustim samo tako
osim toga, ja nikuda ne idem, gotovo sva briga oko djeteta je na meni i mislim da je ok da se neke stvari ipak poštuju

[enchi]

Skroz si u pravu!

[teta]

moja prijateljica je imala sličan problem sa svojim tada dečkom (danas suprugom) kada je zatrudnila. Kada je saznao da je trudna prekinuo je vezu i nije se javljao tjedan dana, ja sam onda mislila da je gad svih gadova, ali danas vidim da je bio ustvari problem u prilagodbi jer je njega pomisao na dijete toliko šokirala da mu je trebalo vremena da se navikne na tu novonastalu situaciju, a muškarci su skloni "zavlačenju u špilje" više nego razgovorima i ostalom. uglavnom kad se dijete rodilo promijenio se i prihvatio novopečenu ulogu oca kao da je rođen za to....danas su u braku i na njegovu inicijativu i veliku želju čekaju i drugo dijete tako da mislim da im treba dati priliku da i njima malo prorade klikeri