Mislim da svakako morate razgovarati i da ga moraš pritisnuti i jasno mu dati do znanja da za tebe ovakvo ponašanje nije prihvaljitvo.
Ne ulazim u to kako si zatrudnila, ali ako on nije bio spreman za to, vjerojatno se osjeća pomalo prevareno, čime nikako ne želim obraniti njegovo ponašanje. Ja sam bila u vezi u kojoj on nikad nije bio spreman za dijete, u kojoj je stalno postavljao neke nove uvjete koje bih ja morala postići da bismo imali dijete ("ti se prilagodi, ti želiš dijete"), dok u jednom času, kad sam mislila da sam trudna, nije rekao da bi on plaćao alimentaciju, ali da se za dijete ne bi brinuo. Bio je u teškom šoku kad je shvatio da postoji mala mogućnost da sam trudna. I da, ponašanje je bilo sve gore - izlasci ko pubertetlija svake subote do ujutro, zapijanje i sl. Taj put nisam bila trudna i iz te veze sam na kraju izašla. ne tada, nego tri godine kasnije. što se ne mora desiti kod vas, da se razumijemo. Mislim da je važno da promisliš je li ta promjena otkad si zatrudnila nagla, ili je on i prije pokazivao neke "simptome". Naime, osoba iz veze koju spominjem je uvijek bila iskrena - pomisao na djecu odbijao je stalno, to je za njega uvijek bila neka daleka budućnost (iako smo bili već oko tridesete). Nikad nije pokazivao interes za djecu, čak bi i šalu na tu temu odbijao. Imao je nećaka s kojim je praktički počeo komunicirati tek kad je dijete dovoljno odraslo da s njim može komunicirati o igricama (zvuči poznato ?).Kad sam ga ja pritisnula i kad odgađanje roditeljsva u mom životu više nije bila opcija, to se samo pogoršalo.
dakle, pritisni ga da se otvori, ali ne oklijevaj tražiti pomoć stručne osobe da vam pomogne. Tu mislim na psihologa, ili za tebe ili za oboje.
hang on i nemoj dopustiti da ti nametne neku krivnju zbog trudnoće ili bilo čega takvog. Radiš pravu stvar i za sebe i za dijete