Citiraj pikula prvotno napisa Vidi poruku
Nakon par godina vodio se razgovor među muževima na jednom dječjem rođendanu i on je "tješio" nekog novopečenog tateka kako je zbog svoje obiteljske povijesti bio užasno uznemiren kad je zasnovao obitelj i kako je to želio, ali nikad nije imao hrabrosti (oženili su se kad je beba rođena) i kako mu je drago da ga je žena trpila dok se nije odšokirao i smirio tek neke svoje duhove iz prošlosti. Koliko znam ona je bila tužna zbog svega i zahtjevala da se uključi, ali eto očito je bila i strpljiva na neki način.
Tome se i ja nadam... Njegova je obitelj jako disfunkcionalna, otac rastavljen tri puta, na kraju umro od raka uzrokovanog cijeloživotnim opijanjem... Godinama nisu pričali, ja sam ga tek upoznala malo prije smrti. Povrijedio je mnoge, a mislim MM-a najviše jer se stalno trudio oko njega, i sjećam se da mi je jednom u suzama rekao kako mu je najveći strah da će završiti poput njega... Možda je to to, taj nedostatak hrabrosti za zasnivanje obitelji, jer se ni mi nismo oženili još iako smo često o tome pričali, onda od početka trudnoće nikako, a sad tu i tamo.