Trebam razna mišljenja o temi, da nekako budem sigurna što ja zapravo mislim o svemu tome...

Naime trenutno čistim kuću od suvišnih stvari.

Imam suviše knjiga i starih videokazeta, a uhvati me blues kad zahvatim ispod kozmetičke razine.

S jedne strane nemam mjesta, volje, vremena i živaca brisati prašinu i naguravati knjigu na knjigu, osim toga vrijeme je Interneta, sve je online... a s druge strane nekako kao da oduzimam djeci kućnu biblioteku u kojoj bi mogli pronaći kojekakve teme, a i možda upoznati naše razne faze, što nas je kad zanimalo, što smo čitali...

S treće strane možda i NE ŽELIM da djeca uopće znaju što sve smo čitali, i čime se bavili

Skinula sam šezdeset knjiga s polica, a i dalje mislim da treba ići dublje, ali mi dođe žao, a u isto vrijeme me ljute te knjige koje su na rubu - nisu nezaboravni romani koje obožavam ili neke referentne knjige koje su dobre, važne ili nešto... kao to je dobra literatura, važno je, jednom može klincima dobro doć, s druge strane - ako opstane kao takvo bit će na Netu, uostalom ima NSK, ne moram ja osobno glumit NSK... a s pete strane lijepo je surfati svojom kućom i imati neki mali knjižni kapital.

Ne znam.

Kako vi sa knjigama sređujete račune?

(Ništa me ne muči kao knjige, sve švrknem bez da se osvrnem, ali knjige... )