Vazan je osjecaj blagostanja, bitno ga je imati i usaditi djeci, ali bitno je i svako malo preispitati sto je to blagostanje.

Meni se pojavio u jednom trenutku kad sam imala osjecaj da smo osigurali materijalnu sigurnost u smislu da ne moramo okretati svaku kunu.
Sada mi je blagostanje to da ne moram misliti sto cemo jesti, ni kako platiti racune, ali bitno vaznije provoditi vrijeme sa svojom zdravom obitelji, sto manje provesti na poslu, naci fleksibilnije radno vrijeme.

Uzivam na primjer u putovanjima i novim kulturama (sto je neosporno tekovina danasnjice) ali trebam i vremena da to stignem...
Muz i ja cesto komentiramo da mnogi mogu puno raditi i puno zaradjivati, ali je umjece raditi sto manje, a zaradjivati dovoljno za blagostanje i jos malo vise...

Zapravo je miks svega to sto bi volila... i sto onako duboko u sebi zelim svojoj djeci. Zelim da zive u osjecaju blagostanja.