Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
Mislim da je neko većinsko uvjerenje da je u to vrijeme bilo bolje, tj. da se bolje živjelo.
Ma da, to mi MISLIMO da se bolje živjelo... I teško je generalizirati, kao i sve drugo.

Bilo je lakše doći do posla i ostati na njemu, to je istina. Uobičajeno radno vrijeme bilo je od 6 do 2 ili od 7 do 3, s tim da se subotom radilo.

Bilo je relativno lakše i za manje para doći do stana/kuće/kredita ali to opet ima veze s jako dobrom zaposlenošću u to vrijeme. Moja svekrva isto uvijek govori da se bolje živjelo jer je bilo lakše doći do 100% zdravstvene skrbi (a ja onda kažem da tada nije trebalo financirati ni magnetsku rezonancu ni ovakve terapije ni onakve tehnologije nego se od mnogih bolesti umiralo i kvit, pa je to zapravo subjektivan dojam).

Plaće su bile ...tja, kako kome. Ja se sjećam da su moji roditelji svaki mjesec bili kratki za lovu i da je tata znao dignut ormar koji je bio podložen sa kovanicama, da ih izvuče ako je falilo za kruh.

Relativno dobro su živjeli oni koji su imali roditelje/rodbinu na selu, a odselili se u grad (veći ili manji, svejedno) pa nisu trebali platiti svaku mrkvu kao moji roditelji. Ima toga i danas... Onima koji su bili čisti poljoprivrednici nisu baš cvjetale ruže, a ni onima koji nisu imali ni m2 vrta. Ljudi su se snalazili kao i danas. Bilo je lakše doći do mjesta u vrtiću, država je općenito bolje stajala, ali općenito manje imala (sjetite se samo kakve su bile ceste, tj. nije ih bilo).

Mnoge stvari koje su naši roditelji (i mi) platili uzimamo zdravo za gotovo. Infrastruktura traži ulaganje i održavanje. Isto je sa zdravstvom, školstvom, vodovodom, elektroenergetskom mrežom, telekomunikacijama... sve to treba platiti.

Tehnologija se razvija, ali i košta. Moja baka imala je isti namještaj od udaje do smrti, isto suđe i još dosta toga. Ne zato jer ne bi htjela novo nego nije bilo mogućnosti... Bilo je kojekako.

Kao i danas, neke stvari su bile bolje, neke gore. Neke nam izgledaju bolje/gore, ovisno o tome u kakvoj se situaciji sami nalazimo.

Meni se nekako čini da mi danas živimo bolje i udobnije nego moji roditelji, ali imam manje vremena za djecu nego što su oni imali za nas. I teško je to rastegnuti jer nije svejedno radi li se o godini porodiljnog ili vremenu otplate kredita ili ovome ili onome. Moja mama je imala rifljaču, kurilo se na drva... da ne nabrajam (nije to mene pogodilo, jer bila sam dijete pa me mimoišlo) ali općenito bilo je puno više posla oko kuće, pa je to zapravo sve...relativno. Tako je to, moj Einsteine...

Ja se samo nadam da će moja djeca imati bar isti standard i mogućnosti kao mm i ja.