Zagreb ima OZBILJAN problem javnog prijevoza i ostalog prijevoza, užasne su gužve, slaba povezanost, nema metroa niti osobito brze željenice tamo gdje je treba i mislim kako dobar dio ljudi strada zbog toga, ničega drugoga. Da je više linija, da nema čekanja, da se voziš kao normalan čovjek, a ne kao sardina (pa ti u zubima nosi laptop i torbicu i paradajze ako se vraćaš doma, pa nosiš da skuhaš djeci) mislim da bi ljudi lakše živjeli. Moja je frednica ušla u nepovoljan kredit za auto u trenu kad si ga faktički nije mogla priuštiti jer je od tog naguravanja po tramvajima non.stop skupljala neke čudne boleštine. I sad se vozi tri gladne godine, al je bar zdrava... i tako.

Ali kvaliteta života građana u Zagrebu daleko je ispod interesa financijskih mogula, i moš ga frigat.

Osobno živim na mjestu odakle je jednako idem li pješke, autobusom, tramvajem, vlakom, biciklom ili autobilom do bivšeg radnog mjesta. Ako je rush hour, treba mi između sat i sat i pol u jednom smjeru, što je tri sata vožnje za svaki radni dan. Da imam helikopter, to bi spasilo stvar.

Koliko kuna vrijedi moja tri sata svaki dan, u trenu kad imam malu djecu? Užasno puno.

Mislim da Peterlin ima pravo - shvatiti kvart kao svoj grad, i pronaći život unutar njega, to je spas, tko može. I mi se vodimo tim nečelom.