Poznajemo (družimo se u parku) s curicom od 2,5 godine koja stanuje kod bake. Naime mama i tata žive 3 km dalje, ali mama radi od 7-15 i nije joj zgodno da dijete bude doma. Tata radi u smjenama.
Curica je vesela, vedra, ne voli baš dijeliti stvari u igri, no to je karakteristično za njenu dob.

Meni ne izlazi iz glave da ta curica vidi mamu i tatu samo sat-dva na dan kad je obično odvedu u neki veći park na igranje.(tako kaže baka) Uspavljivanje, hranjenje, kupanac i sve sitne radosti su na baki.
Možda sam ja fiju, ali nikako mi ne ide u glavu da netko da svoje dijete baki, pa nek je 100 put baka. Naravno da djeca vole bake i djedove i nek su blagoslovljeni, ali ne mogu vjerovati da oni mogu biti supstitut živim roditeljima.
Oni se kaže ne mogu organizirati, a i baka kaže da bi njoj bilo ružno da curica ode k mami i tati.

Što vi mislite?