rezultati psihološkog testiranja

[minji otrok]

Moje dijete je predškolarac, i sukladno tome, odrađujeme sve preglede i testiranja koja su obvezna da bi se pristupilo upisu u školu.
Jedna od tih obaveza je i psihološko testiranje, koje je odrađeno još prije 10-tak dana.
Došli smo na ugovoreni termin kod psihologa, znatiželjni da čujemo nešto više o rezultatima testa. No, psiholog je rekao da nam ih ne smije pokazati.
Načelno je odgovorio da je dijete spremno za školu, od četiri prognostičke ocjene dobio je najbolju (vrlo povoljna prognoza, čini mi se) i to je to.

Zašto roditelji ne smiju znati rezultate koje je njihovo dijete postiglo na psiho testu?

[dalmatinka]

To nije nikakav psiho test , to je test zrelosti .

[minji otrok]

Pa što god da je - zašto roditelji nemaju pravo uvida u rezultate?

[buba klara]

mi smo imali uvid u test - psihologica je nakon testiranja i razgovora sa djetetom izažla vani i pokazala nam od prvog do zadnjeg pitanja što je odgovarao, pisao, crtao... (ako mislite na testiranje u školi)

[Peterlin]

Ja sam jednom (samo jednom) pogledala rezultate psihološkog testiranja mog starijeg sina i razumjela nisam - ništa! On je to prošao više puta u Suvagu, ne samo redovito testiranje za školu.

To nije informacija koja bi prosječnom roditelju nešto značila. Bacila sam frtalj pogleda na papir i zapamtila samo Ravenove progresivne matrice, bla bla... To nešto znači samo stručnjaku. Mogla sam u to gledati kao tele u šarena vrata. Prvi put sam pogledala iz čiste znatiželje, u daljnjim testiranjima uopće nisam više gledala rezultate, nego mi je bio bitan razgovor s psihologom i mišljenje koje daje. Testiranje - 0 bodova!

Test zrelosti je nešto drugo - nama su u školi učitelji (koji su provodili testiranja) dali okvirne informacije. Isto se nisam trudila zabadati nos preduboko, jer to nije nikakvo natjecanje.

[hm]

Zato što su mnogi roditelji poslije spremni osuđivati dijete, padati u depresiju ili biti u ekstazi i hvaliti se na sve strane. Oni nas ne poznaju dovoljno da bi znali kakve nam informacije smiju dati, a ovo što nam kažu sasvim je dovoljno. Potrebno im je samo vjerovati.

[buba klara]

po ovome što pišete da ovo naše nije bio psih. test već prije test zrelosti (nisam uočila nikakve krivulje i sl. .-)
meni osobno je drago da je psihologica našla vremena za svakog roditelja i objasnila kako stoje stvari sa svakim pojedinim segmentom (gramotorika, memoriranje, koncentracija...) jer je pritom istaknula kako stoje stvari na svakom tom polju a na čemu bi se još trebalo poraditi, ukoliko je to potrebno

[makita]

Kod nas nije predviđen razgovor za svakog redom, ali SVATKO tko želi može doći razgovarati

[cvijeta73]

ja nisam bila ni na razgovoru sa psihologom. bilo je testiranje i to je to. jes da se nisam baš suviše ni interesirala al nikakvog razgovora nakon tog testiranja nije bilo.
onda liječnički pregled i upis u školu i gotovo.
šta će mi razgovor sa psihologom, da mi kaže kakvo je moje dijete? i da je spremno za školu? i zašto je spremno za školu? to ionako znam i sama. napominjem, drugo je kad ima nekakvih problema. al ovako, ja sam to fakat shvatila kao formalnost koju treba zadovoljiti.

[buba klara]

nama je ovo prvi put od kad je dijete krenulo u vrtić da je netko našao vremena za individ. razgovor, da nismo ko na traci (sve ostalo, uključivši i šk. medicinu je bilo brzinski i samo da se odradi)
moram priznat da sam se iznenadila, al pretpostavljam da je to zato jer je bilo stvarno malo djece

[buba klara]

zaboravih napisati da mi je ovakav razgovor dosta značio jer je sin po datumu rođenja "granični"
(još ranije smo privatno obavili testiranje, neovisno o vrtiću i školi, za procjenu zrelosti i drago mi je da su se mišljenja školske psihologice i ove vanjske poklopila)

[polonca]

Kod nas je psihologica razgovarala sa svakim roditeljem i dala informaciju o samom testu. Napomenula je i ono što nije idealno, čisto da znamo s čime bi moglo biti poteškoća i kako se s time nositi.
Po meni je OK da roditelj zna i dobro i loše

[Bubica]

To nije informacija koja bi prosječnom roditelju nešto značila. Bacila sam frtalj pogleda na papir i zapamtila samo Ravenove progresivne matrice, bla bla... To nešto znači samo stručnjaku. Mogla sam u to gledati kao tele u šarena vrata. Prvi put sam pogledala iz čiste znatiželje, u daljnjim testiranjima uopće nisam više gledala rezultate, nego mi je bio bitan razgovor s psihologom i mišljenje koje daje. Testiranje - 0 bodova!

Psiholog treba znati rezultate testiranja razumljivo objasniti svakom roditelju a roditelj sigurno ima pravo na povratnu informaciju nakon testiranja.

[Peterlin]

Pa da! Sam test mi ne znači ništa, ali mišljenje psihologa i uputa za dalje je ono što je bitno.

Ali u prvom postu ovog topica baš se radi o tome da autorica pita zašto nije mogla dobiti rezultate testiranja na uvid, a ne da li je mogla doći do psihologa - to je uspjela.

[minji otrok]

Pa da! Sam test mi ne znači ništa, ali mišljenje psihologa i uputa za dalje je ono što je bitno.

Ali u prvom postu ovog topica baš se radi o tome da autorica pita zašto nije mogla dobiti rezultate testiranja na uvid, a ne da li je mogla doći do psihologa - to je uspjela.

Upravo tako. Kad su djeca ispunjavala test, svima nam je rečeno (i pisalo je na ploči) da će rezulati testa biti određenog dana u određenom terminu. Očekuješ - kada te već zovu, nešto će ti i reći.
Roditelji su se uredno pojavili u zakazano vrijeme, ulazili nasamo svaki sa svojim djetetom, izlazili za par minuta (koliko je trajalo da psiholog nađe predmet i ubilježi podatke) a sve što smo uz srdačan osmijeh psihologa dobili je informacija da li je dijete spremno za školu.
Meni iznad glave upitnici - očekivala sam da mi kaže... nešto. Valjda tumačenje testa kojeg je dijete 50 min.ispunjavalo. Ako su uočili neku slabost - da mi na nju ukažu. Ako nisu - da mi i to kažu.
Nije vrag da je sustav tako loše organiziran da si ja rezerviram popodne u školi da mi čovjek kaže - dijete je spremno, kupite mu torbu i knjige, uživajte u ljetu, doviđenja wtf?

[rusi]

Da je dijete spremno za školu je ono što bi i trebali znati. Ako je spremno, znači da nema nikakvih problema na koje treba ukazati, bar sam ja to tako razumjela. (Dobila sam istu prognozu i ništa više).Ili mi kao roditelji očekujemo još i hvalospijeve o svojoj dijeci. Zašto se baviti segmentima koji spadaju u struku.
Općenito mislim da nam nije red zabadati nos gdje nam nije mjesto.

[tanja_b]

Ili mi kao roditelji očekujemo još i hvalospijeve o svojoj dijeci. Zašto se baviti segmentima koji spadaju u struku.
Općenito mislim da nam nije red zabadati nos gdje nam nije mjesto.

Zašto bi želja za podrobnijim objašnjenjem rezultata značila zabadanje nosa i očekivanje hvalospjeva
Rezultati se mogu objasniti i bez udubljivanja u parametre i metodologiju testiranja. Uostalom, možda je to nekim roditeljima bliska struka, nisu svi tutleki pred takvim testovima

Iako, možda se naprosto radi o nedostatku vremena. Nama je privatna psihologica zaista detaljno objasnila rezultate testiranja, bez opisivanja parametara testiranja, ali uz adekvatan opis tih testova (što zapravo mjere i kako se rade). Bez brojčanih podataka koji bi bili suvišni u tom trenutku. To smo testiranje obavili na svoju ruku (imali smo razloga zašto). Pritom nam je ukazano na djetetove jače i slabije strane - nisu to nikakvi hvalospjevi niti problemi, već realno stanje stvari, mislim da bi ta informacija svakom roditelju bila od koristi.
Istovremeno, za testiranje u vrtiću jedva uopće znam da je bilo, i nismo dobili nikakve rezultate, a u školi ih nisu testirali. S obzirom da sam potrebne informacije već imala otprije, nije me to ni smetalo, ali u situaciji kakvu opisuje minji otrok, vjerojatno bih imala isto pitanje.

[rusi]

Baš radi toga što mi je ovo vrlo bliska struka, smatram da bi dijete trebalo pustiti da se razvija svojim putem (naravno uz spontano usmijeravanje roditelja). Spontano, prirodno vođeno osjećajima roditeljske brige, a ne psihotestom ovim, psihotestom onim...

[Peterlin]

Upravo tako. Kad su djeca ispunjavala test, svima nam je rečeno (i pisalo je na ploči) da će rezulati testa biti određenog dana u određenom terminu. Očekuješ - kada te već zovu, nešto će ti i reći.
Roditelji su se uredno pojavili u zakazano vrijeme, ulazili nasamo svaki sa svojim djetetom, izlazili za par minuta (koliko je trajalo da psiholog nađe predmet i ubilježi podatke) a sve što smo uz srdačan osmijeh psihologa dobili je informacija da li je dijete spremno za školu.
Meni iznad glave upitnici - očekivala sam da mi kaže... nešto. Valjda tumačenje testa kojeg je dijete 50 min.ispunjavalo. Ako su uočili neku slabost - da mi na nju ukažu. Ako nisu - da mi i to kažu.
Nije vrag da je sustav tako loše organiziran da si ja rezerviram popodne u školi da mi čovjek kaže - dijete je spremno, kupite mu torbu i knjige, uživajte u ljetu, doviđenja wtf?

Iz vlastitog iskustva - sve to ide kako ti se okrene karta... Kad se moj stariji (sada 4. razred) upisivao u školu, imali smo dva vrlo duga razgovora i kasnije još nekoliko kad je trebalo. Dijete je imalo individualizaciju i u tom trenutku bilo je potrebno tako postupiti.

Mlađi sin nema nikakve papire, pa je kod njega s istim ljudima u istoj školi godinu dana kasnije razgovor trajao 2 minute kako je opisano "dijete je spremno, vidimo se na jesen".

No, kako to u životu inače ide - to baš ništa ne znači. Moj stariji je sa svim svojim papirima iz škole, Suvaga + rješenjem Ministarstva prošao super jer je dospio u ruke iznimnoj učiteljici.

Mlađi, koji je barem jednako bistar i bez ikakvih smetnji (dapače, sposobniji je od prosjeka) ima dosta lošiji uspjeh u školi.

Moj ti je savjet da poslušaš psihologa i uživaš u ljetu. Tek negdje na kraju prvog polugodišta (i to je rano) znat ćeš kako je ispalo. Previše je tu stvari u igri - učitelj, razredno okruženje, druga djeca, boravak.... Nema ŠANSE da to znaš unaprijed, bez obzira na rezultate testiranja. Da su u školi vidjeli bilo kakav problem (kao kod mog starijeg - katastrofalna motorika i kratak interval pažnje ili bilo što drugo - npr. darovitost ovakva ili onakva) bez brige, tvoj razgovor s psihologom ne bi se okončao u jednoj proširenoj rečenici. Uživaj u ljetu!

[ivarica]

zasto treba testirati svako dijete? to je tako neekonomicno
u nasem vrticu su testirali samo djecu koja su bila rubna po datumima rodjenja i onu za koje su procijenili da im testiranje treba

[Peterlin]

Meni se čini da si u pravu - psihološko testiranje se ne provodi za svako dijete. Provodi se testiranje spremnosti za polazak u školu i to provodi komisija koju čini školski liječnik, učitelj i još netko iz škole (kod nas je to pedagog, a ne psiholog jer takvog nema). Tek djeca koja po nečemu iskaču od većine pošalju se na pravo psihološko testiranje. Voljela bih da netko tko se bavi time kaže koju suvislu... Moj stariji je išao na psihološko testiranje jer je to bilo potrebno, a mlađi samo na testiranje sposobnosti.

Nadam se da nisam u krivu, ako jesam - ispričavam se.

[ms. ivy]

i naša vrtićka psihologica ove godine ne testira svu djecu nego onu za koju smatra da je potrebno.

igrom slučaja naše je dijete testirala lani i tad smo dobili detaljno objašnjenje rezultata (ovako kako je gore opisano, bez brojki i nepotrebnog zalaženja u pojedinosti testiranja).

u školi nam pedagoginja nije dala nikakvu informaciju osim "spreman je", a budući da sam to već znala nisam inzistirala na objašnjenju. iako smatram da je potrebno posvetiti tih dodatnih 5 minuta svakom roditelju.

[vertex]

Mislim da su i školama potrebni testovi radi formiranja grupa (razreda).

[ms. ivy]

peterlin, meni se čini da ovdje i pričamo o testiranju spremnosti za školu.

[Peterlin]

Da, to sam i ja zaključila. Naslov topica me zbunio (kao i druge) jer očito škola o kojoj je riječ ima psihologa koji provodi dio testiranja spremnosti za školu.

[sirius]

Baš radi toga što mi je ovo vrlo bliska struka, smatram da bi dijete trebalo pustiti da se razvija svojim putem (naravno uz spontano usmijeravanje roditelja). Spontano, prirodno vođeno osjećajima roditeljske brige, a ne psihotestom ovim, psihotestom onim...

Naravno, ako dijete nema nikakvih problema.
Ako roditelj misli da problema ima ili bi ih moglo biti, tada bi po meni savjetovanje i usmjeravanje roditelja od strane ozbiljnog psihologa bilo itekako korisno.

[cvijeta73]

Meni se čini da si u pravu - psihološko testiranje se ne provodi za svako dijete. Provodi se testiranje spremnosti za polazak u školu i to provodi komisija koju čini školski liječnik, učitelj i još netko iz škole (.

a ne znam, naši su pisali nekakav test, nemam pojma dal psihološki il ne, u školi, provodila ga je psihologica. o tom testu nemam apsolutno nikakve povratne informacije.
a na liječničkom pregledu ga je liječnica pitala da nešto nacrta, par pitanja i tako - više razgovor.

[ms. ivy]

kod nas je testiranje kod liječnice trajalo mnogo dulje nego u školi. jest razgovor, ali se njime puno dozna, a bilo je i još nekih ispitivanja osim crtanja (praćenje prsta, pamćenje, izoliranje prvog/zadnjeg slova u riječi itd.).

najvažniji zaključak koji sam iz svega toga izvukla je da bih u slučaju potrebe rado zatražila savjet i pomoć školske liječnice i vrtiće psihologinje, dok mi pedagoginja nije ostavila aposlutno nikakav dojam. a to mi je jako bitno.

[minji otrok]

Moj ti je savjet da poslušaš psihologa i uživaš u ljetu. Tek negdje na kraju prvog polugodišta (i to je rano) znat ćeš kako je ispalo. Previše je tu stvari u igri - učitelj, razredno okruženje, druga djeca, boravak.... Nema ŠANSE da to znaš unaprijed, bez obzira na rezultate testiranja. Da su u školi vidjeli bilo kakav problem (kao kod mog starijeg - katastrofalna motorika i kratak interval pažnje ili bilo što drugo - npr. darovitost ovakva ili onakva) bez brige, tvoj razgovor s psihologom ne bi se okončao u jednoj proširenoj rečenici. Uživaj u ljetu!

apropo boldanog - to i namjeravam
A s ostatkom posta se u potpunosti slažem. Doznala sam koje će 2 učiteljice ove godine voditi razrede, za jednu sam dobila anti-preporuku. Razmišljala sam da li bi bilo pametno tražiti da mi dijete smjeste kod druge učiteljice, ali - tko zna kako će ti razredi izgledati, u kojem će razredu biti više problematične djece, kako će se moje dijete "naći" s ostalom djecom, i dr. Ne znam ni sama da li je pametno intervenirati, ili pustiti da sve ide svojim tijekom.

Inače, djeca-predškolarci iz našeg vrtića su sva išla na testiranje, i to: liječnički pregled (uz cijepljenje i pregled vida. Laboratorijske pretrage - krv i urin, te pregled kod stomatologa, su roditelji dužni odraditi sami i imati o tome potvrdu prilikom upisa), i psihološko testiranje (svi školski obveznici, trajalo je 50 minuta).

Meni se čini da je sve to moglo biti i bolje organizirano.

[tanja_b]

kod nas je testiranje kod liječnice trajalo mnogo dulje nego u školi. jest razgovor, ali se njime puno dozna, a bilo je i još nekih ispitivanja osim crtanja (praćenje prsta, pamćenje, izoliranje prvog/zadnjeg slova u riječi itd.).

najvažniji zaključak koji sam iz svega toga izvukla je da bih u slučaju potrebe rado zatražila savjet i pomoć školske liječnice i vrtiće psihologinje, dok mi pedagoginja nije ostavila aposlutno nikakav dojam. a to mi je jako bitno.

Kod nas gotovo identičan dojam.

[buba klara]

a nama obratno .-)
u školi - gore spomenuti individualni razgovor sa jako susretljivom psihologicom (svaki roditelj pojednačno)
u ambulanti - sasvim kratko, traljavo (ne znam jesmo mi jedini koje dr. nije izvagala ni izmjerila, nije da je ključan podatak al eto, barem toliko sam očekivala) + zaboravila nam pregledati vid (na izlazu sam se ja sjetila i vratila se natrag... onda se ispričavala da joj je gužva, trlababalan... uglavnom dijete mora kod okuliste, eto samo tu "sitnicu" smo skoro previdili)

[minji otrok]

sad ste me sjetili
isti dan, nakon liječničkog pregleda, išli smo i kod pedagoginje.
Dijete je tamo ispunjavalo neke zadatke i crtalo, a ja sam kao roditelj ispunjavala nekakav upitnik i davala odgovore na pitanja o djetetu (pretpostavljam radi uvida u navike, ili da dobiju potpuniju sliku o djetetu).
Ne znam kako sam to smetnula s uma, ali to je u procesu testiranja definitivno najugodnije iskustvo, jedan na jedan (roditelj sa stručnom osobom).
Jer, kod školske liječnice su istovremeno u prostoriji školske učionice bila po tri para roditelja s djecom (sa nama je bila kompletna četveročlana obitelj sa malom bebom u naručju ), a jedna djevojčica je briznula u plač kada je vidjela da ju čeka cijepljenje. Možete zamisliti kako su ostala djeca nastavila crtati... Samo su im oči išle sa jednog na drugi kraj prostorije, sa liječnice na medicinsku sestru, da vide kakva ih zamka još čeka.

Ali pedagoginja nam je mrak Super ženska, energična, poticajna, otvorena, pričljiva.

[cvijeta73]

ja se jedino sjećam da sam lagala da J spava sam u svojoj sobi
jer mi se to činilo, po načinu na koje je pitanje postavljeno, kao neki ključni pokazatelj spremnosti za školu. pa mi je instiktivno došlo lagat.

[sirius]

ja se jedino sjećam da sam lagala da J spava sam u svojoj sobi
jer mi se to činilo, po načinu na koje je pitanje postavljeno, kao neki ključni pokazatelj spremnosti za školu. pa mi je instiktivno došlo lagat.

I imala si potpuno pravo. Obzirom na reakciju koju smo mi izazvali suprotnim odgovorom.

[piplica]

ja se jedino sjećam da sam lagala da J spava sam u svojoj sobi
jer mi se to činilo, po načinu na koje je pitanje postavljeno, kao neki ključni pokazatelj spremnosti za školu. pa mi je instiktivno došlo lagat.

I mi smo dali društveno poželjne odgovore.