kod nas je testiranje kod liječnice trajalo mnogo dulje nego u školi. jest razgovor, ali se njime puno dozna, a bilo je i još nekih ispitivanja osim crtanja (praćenje prsta, pamćenje, izoliranje prvog/zadnjeg slova u riječi itd.).
najvažniji zaključak koji sam iz svega toga izvukla je da bih u slučaju potrebe rado zatražila savjet i pomoć školske liječnice i vrtiće psihologinje, dok mi pedagoginja nije ostavila aposlutno nikakav dojam. a to mi je jako bitno.