Od srca sam vam zahvalna, svakoj od vas, koja me makar na cas stavila u svoje molitve. I ja sam svim srcem vjerovala da ce izac na dobro, ali opet je ispalo kako tako dobro, barem po nju. Nije se patila, a nije mi meni dala da patim donoseci odluke. Bog je svojom providnoscu spasio nas obe. Ovaj slucaj jest cista biologija, nazalost kromosomska pogreska, ali vjera i nada u bolje sutra drze jace od icega na svijetu sta mislite da vam moze pomoc. Ja sam imala majcinu ruku uza sebe sve te sate, svoga covika koji je bio uz mene, puno potpore, molitve i ljubavi. I uz svu snagu, napore i ljubav, opet je otisla. Nije da se tjesim, ali je postojao puuuuno bolji i uvjerljiviji razlog zasto je ipak na nebu a ne sa mnom.
Da me boli dusa, boli me. Da suze ne mogu zaustavit, ne mogu. Da mi fali i da se raspadam za njom, jesam. Ali cu bit zahvalna, optimisticna i molit Boga da mi sljedeca trudnoca bude blagoslov. Kad pomislim, ko bi rekao da ce se ovo dogodit, ja sam stvarno jos mlada jako, i jako sam htjela ostat trudna i prigrlit sve obaveze, teskoce i krasne trenutke zivota svog djeteta. Virujem da cu jednog dana saznat sve odgovore koji me sada muce.
Volila bi da vise ni jedna ne dode na ovu stranicu, ali ako i dode, nek vjeruje. Vjeruje, moli i ucini SVE potrebno za zivot svoje duse u sebi. Ako i tad, kao u mom slucaju, ne zavrsi sretno, bar ce te mirno pustit svoje dijete znajuci da ste apsolutno sve ucinili i nista niste prepustili slucaju. A za moju Andelu, 1.11 svijeca, i sva ljubav upucena prema gore svaki dan. Nikad necu dopustit da se zaboravi. To je bila moja malena beba, moje oci su je vidile, i kako neki znaju rec “pa to je samo fetus, ajde mlada si bit ce jos dice” - to je moje dijete od one dvi crtice na testu, i na kraju kad sam je vidila, zaista to nije samo maleni fetus. To je oblikovano manje dijete.
Svima vam saljem puse, i zelje za zdravljem vas, vasih malenih i puno srice! ❤️❤️