Malac ide u jaslice i tamo ima šmrkakvih i svakakvih.
Na to smo se naviknuli kao i na šmrkavu djecu u parkiću.
nikad nisam dizala frku oko toga niti neću.
Malac ide u jaslice i tamo ima šmrkakvih i svakakvih.
Na to smo se naviknuli kao i na šmrkavu djecu u parkiću.
nikad nisam dizala frku oko toga niti neću.
Uf, valjda ću pratit instikt pa što bude. A ide mi na živce sada i što kad god on nešto pobere hvala Bogu njemu relativno brzo prođe, osim jedne stomačne viroze koju je pobro od jednog dečka i trajala je 5 dana čak smo ga morali i na infuziju vodit, ja se zarazim od njega i mene satere, imunitet mi je od trudnoća i dojenja skroz otiško kvragu, koliko god voća povrča i svega zdravoga jela. On pobere šmrklje, ja dobijem temeraturu, i ležim u out-u danima. Uvijek sam bila super zdrava, a u ovoj trudnoći sam se evo u 24 tjedna razbolila jedno 5-6 puta u to uključujem visoku temperaturu i želučanu virozu koje sam sve dobila od Špira. Sad samo čekam da me satere još nešto. Svaki put kad dođemo u ZG i naravno iskoristimo priliku ić među djecu i igrati se, malac i ja završimo u krevetu.
Potpis ogroman na ovo. Ja svom u mlađoj dobi nisam mogla dati lijek ni izmjeriti temperaturu koliko je dramio. Lakše ih je liječiti kada su veći.Inače meni je ova tema bolna točka. Izbjegavamo bolesne u najvećoj mjeri u kojoj možemo i već smo se nekoliko puta gadno zakačili sa najbližom rodbinom jer većina njih na obiteljska okupljanja uredno dovedu bolesnu djecu od koje mi onda nešto skupimo i ne možemo se izliječiti po mjesec dana. Radije neću doći na okupljanje i isto tako svoje bolesno dijete isto tako ne bi dovela.Čak i susjedima kažem da smo bolesni i da preskačemo druženje dok se ne izliječimo jer ne želim nikoga zaraziti. Inače sam primjetila da rijetko tko provodi ovu praksu. Meni nije normalno da mi je dijete stalno bolesno i šrkavo. Liječim ga dok ga ne izliječim i to je to. A što se tiče bildanja imuniteta u vrtiću i to je tema za raspravu. Malena susjeda ide u vrtić od 9-6 mj i neprestano kašlje i bolesna je da je to već jezivo za slušati,neprekidno a ima 5 godina. Drugo dijete može biti posve zdravo bez obzira na vrtić-svako je dijete različito.A što se tiče liječenja mi smo svi pokupili rotu od M.ja,baka i mm. I gotovo svaku bolest prebolimo i mi uz njega. Baš mi i ne treba to.
Potpis!
Moj malac ide od prve godine u vrtić/jaslice. On je jedan od onih koji su većinu godine šmrkavi. U jaslicama je uvijek prvi sve pokupio, svaku virozu (na antibiotiku nikada nije bio iako smo se često borili s temperaturama). A zamislite, dojila sam ga pune dvije godine. I dok su druga djeca svoje mame zvali MAMA, moj šmrkavac je mene zvao CICI
No, mene to ništa nije ometalo da ga izvodim u javnost. Naravno. Ni cicanje na terasi kafića, ni curenje nosa u parku na igralištu.
Razumijem roditelje kojima to smeta, ali eto, recite vi što mislite, tko od nas bi trebao djecu držati u konstantnoj karanteni da ne dođe u doticaj s ovim drugima?
Kad je stvarno bolestan (temperatura, upala, kozice...) ne izlazimo iz kuće/kreveta i ne primamo goste.
Ja radim u zdravstvu i svakodnevno sam u kontaktu s bolesnima koji kašlju i kišu u mene (nebiste vjerovali koliko odraslih nema naviku stavljanja ruke na usta). Evo me i u 26om tt još uvijek na radnom mjestu
Po toj teoriji moj sin bi sada bio smrtno bolestan.
Evo, navršio je 4 godine i ovo nam je prvo proljeće bez šmrkavog nosa
kuc-kuc
(al zato imamo kozice)
Tina niti ne pada na pamet mi smatrati da roditelji svoju prehlađenu djecu trebaju držati doma, pa ja mislim da je za prehlađene najbolje da idu vanka a ne borave previše u zatvorenom prostoru (ajd oni sa febrom i nekim žeščim virozama bi valjda ipak trebali biti doma dok im nije bolje). Ja samo želim izgraditi svoj stav naspram toga, dal da se pomaknem il da mi nije frka. Fakat ne mislim da bi dječica trebala bit u karanteni, zato se iskreno i osjećam bezveze kad se pomaknem. Al da mi ode na nerve kad malac nešto skipi (pa onda i ja skupa s njim) ode, draže mi je a ne kupi ništa, i kako kažu cure da to odrađuje kad je stariji. Imali smo jednu gadnu virozu, i fakat se jadničak namučio, jednostavno mi je draže da je zdrav i da ga ništa ne mući. A opet cijela spika sa građenjem imuniteta me zbunila.
Razumijem te. Možda bih i ja slično razmišljala da mi sin neide u vrtić i da imam mogućnost zaštiti ga od zaraze. To je prirodan poriv. Svi mi svoju djecu želimo zaštiti.
I nema mi ničeg goreg od bolesnog djeteta. Tada od straha i brige ni oka ne mogu sklopiti. A gledati ga kako pati u tome....Samo molim Boga da uzme bol njemu i stavi ju meni u tim trenucima ( i kad padne s bicikla i oguli koljeno i kad je bolestan).
Ali realnost je da ih ne možemo od svega zaštiti. Moraju sami napraviti i prve korake da bi prohodali i pasti s s bicikla prije nego nauče i penjati se po penjalicama u parku i trčati i skakati.... sve to koristi razvoju i moramo ih pustiti
Što se imuniteta tiće on se razvija "cjepljenjem". Stavila sam navodnike jer svaki puta kad nešto pokupimo i prbolimo postajemo barem djelomično imuni. Ako uspijemo dječicu zaštiti od svih tih virusa u ranoj dobi, pokuit će ih u školskoj dobi. Dakle kad-tad.
Ja sam sad trudna, a moj sin ima vodene kozice. Hvala bogu da sam ih ja preboljela u djetinjstvu, jer bi u suprotnom moja beba sada bila opasno ugrožena.
Moji su dosta otporni i ne bježimo od šmrkavih (jesmo u razdoblju dok je Ela bila jako mala bebica).
Ali sam neki dan pobjegla, t.j Ivu povukla od curice (prijateljice iz vrtića) u parku kad je njena mama rekla da mala ne ide u vrtić jer ima uši i laganu temperaturu!!![]()
Pa, nije to baš generalno pravilo.
Nekoliko pedijatara mi je reklo da je, recimo, vodene kozice bolje dobiti u što mlađoj dobi. Nas tri smo ih imale istovremeno - ja sam, u odrasloj dobi, prošla najgore. Fiona je prošla tak-tak, a Flora, koja je tada bila beba i još uvijek dojena, dobila je par kozica, relativno nisku temperaturu i za par dana je već bila ok.
Baš htjedoh reći.![]()
![]()
Pa, najbolje je da napraviš ono s čim možeš najlakše živjeti - dakle, ono što te kasnije neće mučiti (ili će te mučiti najmanje).
Ako je to micanje od šmrkavih, makni se.
Ja, recimo, bez pardona mičem svoju djecu od agresivnih i ulijećem ako ih netko fizički napadne i uopće me nije briga za nježne osjećajčiće malih terminatora, štogod tko mislio o tome.
Mi smo trenutno bolesni, odnosno imamo bakteriju u crijevima (salmonela).Simptoma nemamo već više od 5 tjedana, ali smo još kliconoše i ne idemo u vrtić.
Svi u ulici znaju i pridržavamo se mjera opreza. Iako se može prenjeti samo putem stolice i djeca idu na WC samo u svojoj kuće, mnogi nas u ulici izbjegavaju.
Razumijem ih, ali nije ugodan osjećaj. Kako su moja djeca uglavnom zdrava i spadaju u ovu treću Cubaninu grupu (90% i više vremena zdravi), mi uglavnom ne izbjegavamo bolesnu djecu.
Oni su već dovoljno veliki da znaju da se ne pije iza nekog iz njegove boce, čaše, da se ne jede tuđom vilicom i sl.
Lakše bolesti nam nisu problem.
A ako je netko jako bolestan, pa taj valjda neće voditi djete sa temperaturom 39 u park ili vrtić.
Posljednje uređivanje od AndrejaMa : 02.06.2011. at 13:26
Znam da nije tema, pa ću biti kratka - moja djeca znaju kako bi se trebale postaviti kad ih netko fizički ugrozi i najčešće same uspješno riješe takvu vrstu konflikta. Međutim, tu i tamo (na sreću, rijetko) sretnemo djecu s kojom ne pomaže ništa osim maknuti se (što izbjegavam, jer dajem poruku da se agresija isplati) ili objasniti tom djetetu da mu ponašanje nije u redu (što također izbjegavam, jer odgoj tuđe djece nije moja odgovornost).
No, da. Iako je za djecu bez imalo sumnje najbolje da nauče sama riješiti problematične situacije, ipak mi se u ponekim slučajevima čini boljim da se umiješam, nego da mi dijete završi na traumatologiji.
mi smo sa laganim prekidima šmrkavi od devetog mjeseca prošle godine, a otprilike isto tako i kašljemo, sad je sve skupa već puno bolje, i vani smo stalno osim ako ima temperaturu, onda je doma tih par dana, iskreno ja sam sretna kad mi sin šmrče, jer znam da mu taj sekret iznutra izlazi van, a ne gomila se u grlu, uhu...osim par želučanih viroza na koje sam isto postala imuna, samo smo jednom imali bakterijsku upalu grla i dva dana pili antibiotik i to je to. moje mišljenje je da je stalno doma u zatvorenom i da ne izlazi van bio bi puno boležljiviji.
Moj sin ima ogromne krajnike, a još je mali za operacije. Konstantno je šmrkljav sa urednim brisom. Ide normalno u vrtić, niko ne bježi od njega, niti se djeca od njega razboljevaju. Ja sam od onih koji vjeruju u tihu imunizaciju. Ne mislim na česte bakterijske upale uz antibiotsku terapiju već na prolazna šmrco-kihajuća kašljucanja koja se pretrče na veselim radoznalim nogicama.
I moja Jana ima oogromne krajnike. A nikada upalu uha, nikada bakterijsku upalu ždrijela. Nikada.
Same viroze. Tako da vjerujem da njene ogromne mandule odrađuju odličan posao.
Ja na svu sreću imam mogućnost ostaviti dijete kad je šmrkavo doma s tatom, jer tata ima fleksibilno radno vrijeme, ali nije mi drago da je netko jako šmrkav u njegovoj blizini, tim više jer smo počeli borbu i sa febrilnim konvulzijama. Mičem ga u parkiću ako je netko vidljivo šmrkav.
Ne znam koji dio nisi shvatila u ovoj rečenici?
Imunitet se ne izgrađuje konstantnim prehladama, nego ruši.
Ne radi se da bi netko bio smrtno bolestan, nego jednostavno viroza na virozu ruši imunitet, a ne diže ga, kao što je netko tu napisao, da je bolje odraditi viroze, da se pojača imunitet. E pa nije.
A bolest tipa vodenih kozica isto tako ne diže imunitet, nego ga ruši, ali stvara imunost na nju, to je stoti par cipela.
Slažem se da dječje bolesti treba odraditi u dječjoj dobi, ali isto tako smatram da je dob od 6-8 godina itekako dječja dob.
Posljednje uređivanje od Anemona : 02.06.2011. at 17:44
Ne vidim dal su klinci u parku prehladeni jer mi je predaleko za vidjet s klupe na kojoj sjedim dok je Sven na toboganu
Ne zamjerite, 36.tj. ne mogu vise trcat za loptom ni za svoje dijete...
Ustvari je samo jednom jedna baka dovela klinca koji je u Svenovoj grupi ali tih dana nije bio u vrticu i onako usput spomenula da mali ima streptokok a ja sam se iznenadno sjetila da moramo ici negdje...
Da pokucam o drvo, moje dijete se "ocelicalo" i nije bio bolestan vec jaaaako dugo, cak ni od mene nije pokupio silne prehlade i viroze koje su me napale u ovoj T. Ustvari vise ja zbog trudnoce izbjegavam bolesne klince nego sto micem Svena.
Vjerojatno su i liječnička mišljenja podijeljena, ali evo, naša pedijatrica misli upravo suprotno. Stariji su mi bili jasličari, bilo je nešto početničkih bolesti (srećom, samo u samom početku) i njen komentar je bio da se eto možemo tješiti da im je to zalog za budućnost. Imaju supertanke liječničke kartone (na što je sigurno utjecalo puno toga, a ne samo bolesti iz jaslica).
vecina holistickih ljecnika, odnosno svi koje sam ja citala, ili s njima razgovarala, su misljenja, da se imunitet jaca virozama, prehladama i slicnim. naravno ne po principu nek se celici, nego po principu da je doticaj sa okolinom, virusima, bakterijama i slicno poticajan. takoder tvrde da tipicne takozvane djecje bolesti su potrebne, poticajne i od prirode tako poslozene da sluze razvoju imunog sustava.
Osobno nisam za izolaciju tzv. stakleno zvono, ali jesam za izbječi ono što se može.
Iz istog razloga sam "protiv" jaslica (svakako do 3. godine), ako postoji drugačija adekvatna mogućnost čuvanja.
Ne znam da li se imunitet jača virozama, osim u smislu da se organizam 'prokuži' nekim virusom, ali znam da su komplikacije bolesti sasvim sigurno češće i burnije kod manje djece. Kao što će malo dijete prije završiti na infuziji ako ima proljev, tako će prije dobiti bronhitise/laringitise i slično baš radi nezrelih dišnih puteva - ove komplikacije često i prolaze nakon neke dobi i kod djece koja su im sklona. (npr. moje dijete i sad dobije laringitični kašalj ali ga riješimo sjedenjem na balkonu a prije je trebalo ići na Hitnu po injekciju)
Vjerujem da jest tako. Zato jačanje imuniteta i jest utjeha, kad je već takva situacija da dijete pobolijeva.
S tim da ja ostajem kod toga da ne izbjegavam lagano bolesne, dok to nema neke značajne posljedice po moje. Da se pokazalo da netko od njih jako ili često oboli, pa da još ima i komplikacije, sigurno bih postala opreznija.
ma jasno mi je mima, da covjek pazi, ako je dijete prilicno osjetljivo i pokupi svaki virus, te onda jos i burno reagira.
ako nije, ja sam onda prilicno lezerna, prema smrkljama i slicno druge djece.
E valjda je kluč u ovomeI način na koji dijete reagira na bolesti i kakvo je dijete.Da se pokazalo da netko od njih jako ili često oboli, pa da još ima i komplikacije, sigurno bih postala opreznija.
I ja sam sa svojima doma, zahtjevaju svoje 24 sata, a dok mi starija nešto pokupi, ajme za poludjeti,
nit spavamo i jedva proguramo dan, jer je i po prirodi zahtjevna, a i onda se izmuči sirota...
I onda mi je stalo da ne pokupi nešto negdje ako već možemo izbjeći.
Dok mi je drugi nešto mirnijeg karaktera i dobar spavač, tako da su njih dvoje sa istom bolešću jednostavno neusporedivi.
Možda se na taj način i mi formiramo, netko pazi više, a netko manje....
I ne samo holistički; rekla bih da je to stav većine pedijatara u Austriji. No, možda se sjećaš našeg razgovora o razlikama o pristupu zdravlju u Hr i A?
(Nikad neću zaboraviti situaciju u pedijatrijskoj ordinaciji - Flora je digla nešto s poda i stavila u usta, meni se digla kosa na glavi, a pedijatar se zadovoljno nasmijao i rekao "Evo još jedan prilog njezinom imunitetu".)
Ja sam i dalje u fazi proučavanja vaših postova dok mi se ne iskristalizira stav
Kako nisam shvatila? Ako se imunitet čestim virozama ruši, onda dijete koje je pogođeno sa dvije-tri viroze godišnje po toj teoriji više nema imunitet. A što si bez imuniteta nego u smrtnoj opasnosti.
Tako da to nikako ne stoji.
Treba razlikovati virusnu od bakterijske infekcije. Svaki novi virus "cijepi" organizam i nakon što ga prebolimo u pravilu ostajemo imuni na isti.
hmmm što više reči.A bolest tipa vodenih kozica isto tako ne diže imunitet, nego ga ruši, ali stvara imunost na nju, to je stoti par cipela.
E da, to je to što rozu zanimaSlažem se da dječje bolesti treba odraditi u dječjoj dobi, ali isto tako smatram da je dob od 6-8 godina itekako dječja dob.Odgađati ili ne.
I tu ako se potrudimo možda možemo utjecati.
Ali evo ja ako mogu biram da moja djeca sve što treba od toga odrade u predškolskoj dobi, nego da mi svako malo izostaju s nastave.
Eh, kad bismo stvarno mogli birati...
Nek su oni nama živi, zdravi i veseli cijeli život! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Izgleda da mi anti šmrklji kampanja popušta s godinama.
![]()
Posljednje uređivanje od Anemona : 03.06.2011. at 17:30
Editirala sam poruku, jer sam napisala da ne budem ništa dodala, ali budem, a hebi ga, progovorila bih valjda na guzicu.
Samo za Tinu84 (nemam ništa protiv tebe, nego mi je žao da me krivo interpretiraš).
Ovako: smatram da kad dijete u vrtićkoj dobi niže virozu na virozu (kako to obično biva po zimi u kolektivu), neminovnu mu slabi imunitet (ne negiram da stvara imunost na virus, ali to ionako nije od velike važnosti osim za bolesti na koje se stvara doživotna imunost) i onda se na taj slabiji imunitet puno lakše nakelji bakterija ili opet neka druga virusna infekcija i eto ti zatvorenog kruga.
Stanje se popravlja večini oko 3. ili 4. godine kada imunitet djeteta radi u punom sjaju.
Znači, nisam rekla da imunitet nestaje, nego je oslabljen i tako je organizam podložniji novim napadima.
stvarno sam laik, ali ja sam nekako shvatila da viroze ustvari dvojako djeluju, netom nakon viroze imunitet je oslabljen zbog borbe organizma, ali je isto tako organizam naucio kako odgovoriti na taj tip virusa i tim je ojacan te ce slijedeci put brze reagirati na taj virus
mozda sam skroz falila :/
smrkavce ne izbjegavamo ako procijenimo da je blago, iako nas je ova zima opekla - prva vrticka godina koja je rezultirala s 4,5 mjeseca zime/proljeca u kojima je svaki tjedan netko u obitelji imao fibru
I opet potpis.
A što se tiče doticaja s okolinom, virusima i bakterijama, tu se slažem sa seni i ostalima.
Nikada nisam ništa sterilizirala, igračke s poda (kućnog) je stavljala u usta, često je i bašči trpala zemlju i slično u usta, i sad ljubi puževe, redovito se vozimo gradskim busom, idemo nedjeljom na misu i u pol zime među sve one hripave babe, znalo se dogoditi da od malog frenda povuče soka ili vode iz flašice, a on malo bolestan... i nikada nije ništa posebno zaradila.
No, mislim da kod djece koja idu u vrtić na imunitet utječe i stres jer drugačije je kad dijete odspava koliko mu se spava, probudi se lagano, proteže u krevetu pa onda još hoće malo sike ili neće, pa sve lagano, za razliku od djece koja se često bude ranom zorom (bez obzira koliko rano legla), u vrtiću su često frustrirana zbog nedostatka pažnje, pa još ako ima kakav mali napasnik koji ih gnjavi...
I još nešto. Često vidim slabo obučenu djecu. Roditelji kažu, djeca se stalno kreću, vruće im je, imaju višu tjelesnu temperaturu. I upravo su ta djeca često bolesna. Ok, djeca stalno trčkaraju, ali stanu, a znojni su i slabo obučeni, čim puhne vjetar, ili su u hladovini (govorim o zimskom periodu), tijelo se hladi. Ili nabiju djetetu kapicu, a cijelo čelo i sinusi goli. Ili dijete sjedi u kolicima nepokriveno - jasno, mami je vruće jer se brzo kreće, a dijete se smrzava.
Ja svoje dijete uvijek dobro obučem. Ako uđemo u topliju prostoriju ili ocijenim da je vani toplo, lako ju skinem. Ako puhne vjetar, ili sjedimo u hladu, obučem je. Ove je zime možda dva puta šmrcala i jednom jedan dan imala temperaturu koju smo skinuli tuširanjem.
Ja se samo mičem od djece čije sline vise do poda, majke piju kavu i uopće ne obadavaju, to dijete tu slinu liže, guta, šmrće, briše rukama pa mu se lijepi od nosa do ruke i sl.
Od takve djece se maknemo, jer mi je to gadljivo, meni osobno. Kad mi dijete slini, brišem joj nos i trudim se da i njoj samoj bude lakše nositi se s prehladom.
Tvoj stav bi, po meni trebao ovisiti o tome koliko tvom djetetu teško padaju prehlade i viroze - i o tome koliko mu fali društva
Moja je prilično zdrava, prehlade dođu i odu u par dana - ok zimi zna to potrajati i po dva tjedna - ali ništa do sad nije bilo opasno po zdravlje (istina, ima djece kojima to pređe i na sluh ili se zakomplicira i u takvim slučajevima je strah opravdan).
S druge strane također ne ide u vrtić pa je meni, bar za sad, socijalizacija važnija od čistog nosa.
Apsolutno se slažem pomikaki!!!
Moja ni ove godine neće u vrtić, nema potrebe kada sam ja kući, ali zato smo dvaput dnevno vani i to s djecom.
Biramo različita mjesta i situacije.
Zadnje vrijeme mi kaže da joj se baš i neda vani i pita me zašto djeca moraju ići puno vani
Nije ni bitno da je to stalno vani, može i druženje s djecom u kući, u mojoj ih zna biti po 5 i to je poslije kao da je bomba palaali me veseli!
da dodam jos malo naseg iskustva.
dakle, od kad je nastarija imala cetiri godine, nonstop su u "sustavu" (vrtici, skole).
najstarija je prvih godinu i pol do dvije imala ceste urino infekte. nakon toga vise nikad.
kad je drugi imao nesto vise od godine dana, njih dvoje su prebolili vodene kozice.
kad je najmladja bila beba, drugi je imao asimptomatski streptokok u grlu (cijela obitelj se lijecila, svi smo bili pozitivni, bez simptoma)
ove godine su cure imale istovremeno neku cudnu stomacnu virozu s jakim bolovima al bez ikakvih drugih simptoma (trcanja na wc ili povracanja, npr.)
svi su znali biti prehladjeni, curecih noseva. temperature su isto imali svi cetvero.
al u zadnjih tri i pol godine samo smo dva put bili kod doktora. za onu virozu (jer me najstarija molila da odemo, ja sam znala da joj nece nis pomoc), i za neke gljivice medju noznim prstima. prije toga isto tako jako, jako rijetko, ono - vidjali nas na sistematskim pregledima...
ja mogu reci da su moja djeca zdrava. ne sjecam se kad su bili bolesni. pogotovo nakon navrsene cetvrte godine.
piju iz istih casa/flasa, dijele zalogaje, dijele sve zivo (osim cetkica za zubesvaki dan pojedu po jednu jabuku. trudim se da redovno i vise puta dnevno peru ruke.
od cega im takav "imunitet", ja ne znam. jednom me frendica zvala (dvoje najstarijih pohadjalo vrtic, treci bio beba, samnom doma) i "napala" me da sto im radim da nikad nisu bolesni. da u godini dana nisu niti jedan dan falili iz vrtica...
najstarija mi je sad u sestom razredu, ne sjecam se da je zbog bolesti falila vise od mozda tjedan ili dva u cijelom skolovanju. jednostavno se ne sjecam... drugi je u trecem - zbog bolesti ni jedan dan nije falio. ni treci...
Ma djecu uopće ne treba stavljati pod stakleno zvono. Zna se da je imunitet slabiji do negdje četvrte godine i onda će se svašta nalijepiti na njih ako su u vrtiću, zimi, u zatvorenom prostoru. Naravno, nekom više, nekom manje.
Mislim da ako su djeca vani, na igralištu... ne treba praviti frku oko te šmrkave, slinave djece. Ok, nećeš baš pustiti da ti dijete nateže njihovu bočicu, što li, ali pustiti da se igra, to da.
Evo, moje dijete ne ide u vrtić, kod kuće je, ali smo svaki dan vani, uglavnom s djecom svih uzrasta, sjedi u pijesku, na podu, uhvatim je kako mulja prstićima po ustima, nosiću..., kad smo u bašči, jede jagode i trešnje sa stabla, prljave ruke i njoj i meni i ništa joj nije. Zimus je dva puta imala začepljen nos. A neki dan došla na igralište bivša kolegica i njezina mala. Maloj padne čep od bočice na pod - beton i ona odmah frku na nju da to više ne smije staviti na bočicu pa u usta. A sjećam se dok je bila mala, stalno, ali stalno je bila bolesna, vječito antibiotici, lupocet, čepići... Svi smo joj govorili da pretjeruje...
No, važno je i zdravo se hraniti, normalno živjeti... i to je to. Valjda
Posljednje uređivanje od SikaPika : 16.07.2011. at 06:25
SikaPika,ko zna,možda je tu mamu strah upravo zbog toga što joj je mala stalno bolesna.Ne treba praviti frku,ali ako ti je dijete malo-malo prehlađeno,normalno je da ti neće biti svejedno ako je u blizini prehlađeno dijete.Moja je,hB,zdrava.Nije sklona prehladama,pa i ne obraćam pažnju da li su u njenoj blizini šmrkava ili nešmrkava djeca.
Neće bit ništa djetetu ako ga se i makne od bolesnog djeteta, ako je majci tako srcu lakše. Ako se majka tako bolje osjeća, meni je to ok. Pa nije to tko zna što. Otići će na neko drugo mjesto i to je to.
Moja L. isto nikada nije bolesna, pa i ne idem za tim, izuzev kako sam gore navela kad tom djetetu vise bale i sline do poda, to mi je užasno gadljivo i to ne mogu gledati (govorim o baš, baš onim ružnim slučajevima, a ne kad je dijete samo slinavo).
Što se tiče imuniteta i otpornosti ne znam što reći. Ja vodim računa strašno o našoj prehrani, voću, povrću i sl. Tako da vjerujem da je dijelom i to zasluga.
Opet s druge strane, moja prijateljica isto tako, toliko vodi računa i zaista je brižna pa joj je dijete stalno bolesno.
Moram samo reći da je užasno to kad je dijete svako malo bolesno i ja skroz razumijem mame koje se miču od bolesne djece.
Evo meni i rodici curica stalno temperature, upale, ma baš naporno. Baš se spasila otkako je zatoplilo i otkako može s curom vani.
Tako da, zaista, tko želi micati djecu od bolesne djece meni je to ok. Ako je mami tako lakše u srcu, na kraju krajeva, ako će tako izbjeći bar jednu prehladu (a dijete je sklono) onda super.
Moram naglasiti, jedno je maknuti se od drugog djeteta, a drugo je izolirati dijete izlazaka i sl. To mi je grozno. Dijete treba ići vani, socijalizirati se i razvijati i kako je netko gore napisao to mi je važnije od bolesti i prehlada.
Posljednje uređivanje od Pepita : 17.07.2011. at 00:27