Mene muči nevjerojatna sporost. Naše pisanje domaćeg rada traje saaaaaaatima, tako sam tužna.

Zaista ga puštam da sam radi. A to je tako sporo. Jučer je preko sat vremena rezao šest sličica koje je lijepio u bilježnicu. Jako je uporan, da nije toga, vrisnili bi i ja i on.
Pomisao na pisanje domaćeg rada mu počinje biti mrska. To bi tako rado izbjegla.
Inače rado ide u školu, učiteljica mu je dobra...idući tjedan bi mogla na primanju s njom malo razgovarati...
Savjeti su dobrodošli