činjenica je da o RH ima premalo kućnih poroda na osnovu kojih bi se vodila statistika.Cubana prvotno napisa
S druge strane, i ovaj članak, a bogme i moje iskustvo bolničkog poroda su za zamisliti se.
 |
|||
|
|
|||
činjenica je da o RH ima premalo kućnih poroda na osnovu kojih bi se vodila statistika.
S druge strane, i ovaj članak, a bogme i moje iskustvo bolničkog poroda su za zamisliti se.
negdje sam bila pisala da čitam britanske mailing liste skoro pa svaki dan. što se uglavnom desi kad imaš skrb 1:1 (što imaš kad si doma) jest da se prepoznaje problem ili moguća komplikacija dosta rano i da se u dogovoru sa rodiljom odluči za transfer u bolnici ili čekanje. uglavnom, transferi u bolnici spadaju u dvije kategorije 1) potreban CR ili neka intervencija jer postoji nešto zbog čega prirodno jednostavno ne ide i 2) transfer, boravak u bolnici, porod u bolnici.
Ina May Gaskin je jučer bila na nekom internetskom radiju i rekla da u njihovoj praksi je postotak transfera 5%, što je dosta nisko.
Idemo offtopic ali ako nekog zanima, nedavno je izašao dokument koji se zove Annotated guide to Literature on Home Birth odnosno dokument u kojem su navedene studije koje su izrađene u vezi sa porodom kod kuće, kratak sažetak i mjesto gdje se nalazi ta studija ako netko želi detaljnije čitati. Da citiram jednu Nizozemsku studiju koja je 2009. pratila 500.000 poroda, nekih planiranih kod kuće i nekih planiranih u bolnici koji nije našao razlike između ta dva mjesta poroda po svim važnim pokazateljima koje su pratili (nalazi na str. 4 linka koga zanima)
Ovdje je jako jasno i jednostavno objašnjeno što i zašto pregledavati u trudnoći:
http://www.ginekologija-kimer.hr/Ant...na_zastita.asp
Najmanje problema u trudnoći i porodu, te smrti mame ili bebe bilo je ako je u trudnoći rađeno 9 pregleda ukupno. Ne piše na koliko velikom uzorku je rađena studija. Ali meni se to čini OK broj.
da, lijepo rečeno, što za sve nas koje tako vodimo trudnoču je normalno, al opet če se javit one kojima to zbog trenutno spomenute privatne prakse ginekolog radi da otplati ultrazvuk, i koje smatraju da je to previše i da netreba!
al kako sam več rekla svaka žena je zasebna kao i njena beba koje raste u njoj i zato nek sam raspolaže svojim tijelom kako misli da je najbolje za njega!
posljedice mogu bit i kod redovitih pregleda i kod onih koje na preglede idu dva puta u toku trudnoče!
a može bit da u oba slučaja sve ima happy end!
evo standarde iz Britanije, ovo su standardi NHS što bi bio naš HZZO, a NICE (national institutes of clinical excellence) bili bi kao neki nadzor ili provjera kvalitete za NHS
ako znate engleski skužit ćete totalni preokret u načinu govora, naslovnica NHS - vaše zdravlje, vaš izbor
testovi u trudnoći - ovo su testovi koji se nude (vs ovo su testovi koji se rade)
napišite plan poroda (moj san je da to piše jedan dan na stranici HZZO)
Ako je sve u redu (odnosno, ako trudnica nema smetnji ili prethodne zdravstvene probleme) prvi pregled je između 8. i 12. tjedna u prosjeku
http://www.nhs.uk/planners/pregnancy...irstvisit.aspx
I nudi se online program rutinskih pregleda da žena razmišlja što želi ako želi, na svakom koraku se izričito kaže da žena ima pravo birati
http://www.nice.org.uk/nicemedia/pdf...PublicInfo.pdf
Evo što se radi na svakom pregledu, nema info u opće o preglede cerviksa jer se to ne radi
http://www.nhs.uk/Planners/pregnancy...sandtests.aspx
Nemojte me krivo shvatiti, ja nikako nisam protiv pregleda u trudnoći nego želim poticati žene da razmišljaju o pregledima, da se informiraju o tome što ih čeka na svakom pregledu i da odluče na osnovu informacije koje su našle da li žele 'cijeli paket usluga' ili ne te da znaju da imaju mogućnosti koje im se možda ne spominjaju na pregledima.
pa ako razmišljaš o pregledima onda i ideš na njih!Nemojte me krivo shvatiti, ja nikako nisam protiv pregleda u trudnoći nego želim poticati žene da razmišljaju o pregledima, da se informiraju o tome što ih čeka na svakom pregledu i da odluče na osnovu informacije koje su našle da li žele 'cijeli paket usluga' ili ne
i na pregledu dogovoriš jel ti treba ovo ili ono, jel tako?
a ne -potaknut da razmišljaš o pregledu- i nejdeš nego se uvjeravaš da je sve ok!
LOL Sirius to se meni desilo
Mogu se poslušati otkucaji sa pinnard (ona drvena trubica, ne znam kako se zove na hrvatski), izmjeri se tlak, provjeri se urin za proteine, porazgovara o prehrani, vježbanju, trudnoći općenito... ali to sve može med sestra i poslati trudnicu dalje samo ako je potrebno, ne
Možda razmišljaš o pregledima tako da ti ne treba vaginalni pregled ili uzv svaki put, i onda dođeš na pregled i dr. te gleda u čudu jer ne zna od čega bi se pregled sastojao ako nema toga dvoje.
Teoretski: Žena dolazi na pregled u 12 tt i ode na UZV na mjerenje nuhalnog nabora. Žena nema namjeru ni u kom slučaju prekinuti trudnoću, ali je NN na granici. Sugeriraju joj se drugi testovi, tzv triple test. Puna stresa živi nekoliko tjedana do dana TT-a, nestrpljivo čeka rezultate i kad ih dobije ima još veći broj nedoumica jer je to samo izlist statističkih mogućnosti ovog ili onog. Pa se odluči za amniosintezu, opet stres, dosta invazivan test.
Ako ZNA što je nuhalni nabor PRIJE pregleda, ako ZNA što je TT prije pregleda, onda će biti u boljoj poziciji napraviti za nju kvalitetnu odluku kad za to dođe vrijeme.
pa zato je bolje iči na preglede da se ustanovi ako nedaj bože nešto nije u redu nego ne iči pa kako bog da!
ne kužim te, ti bi radije ne išla pa onda ni neznaš jel sve ok , nego se nadaš ili bi išla ?
Što u teoriji kad otkriju da nešto nije u redu, a pobačaj nije opcija, a ne može se tokm trudnoće učiniti ništa (o tome se priča, kod prenatalne dijagnostike)
Posljednje uređivanje od sirius : 29.07.2011. at 21:56
u svakom slučaju htjela bi znat što se događa samnom i mojim djetetom, bez obzira na ishod i trenutnu situaciju!
što bi bilo da se nešto desi i da ste mogle utjecat da se stanje poboljša a vi niste išle, ne bi li si predbacivale same sebi, zašto sam si to napravila!
ja i dalje ostajem kod toga da svaka trudnica mora pohađat na redovite liječničke preglede, one koje nisu mog mišljenja nek odlučuju same za sebe!
u protivnom sretno nam bilo svima i onima koje idu i onima koje nejdu!
Pa tko je rekao da se ne preporučaju pregledi, samo je pitanje što se na njima nudi .u svakom slučaju htjela bi znat što se događa samnom i mojim djetetom, bez obzira na ishod i trenutnu situaciju!
što bi bilo da se nešto desi i da ste mogle utjecat da se stanje poboljša a vi niste išle, ne bi li si predbacivale same sebi, zašto sam si to napravila!
ja i dalje ostajem kod toga da svaka trudnica mora pohađat na redovite liječničke preglede, one koje nisu mog mišljenja nek odlučuju same za sebe!
u protivnom sretno nam bilo svima i onima koje idu i onima koje nejdu!
a nabrojala sam druge stvari koje se mogu na pregledu raditi u prethodnom postu
Danci_Krmed, ako znaš što želiš neće te doktor prisiliti na ništa. Ja nisam željela ni mjerenje nuhalnog nabora, ni triple test, ni amnioskopiju. Zato što znam što se tim pretragama saznaje, a ja to saznanje nisam željela.
Točno je da je znanje najvažnije, ali moraš priznati da većina žena to znanje nema. Gdje će doći do njega? Na forumima nedovoljno, jer uglavnom čitaju ono što svakome paše. Kad sam pokušala reći da nema smisla u tim silnim pretragama, jer se ništa ne može ako se i pokaže da rezultati nisu dobri, svi poviknu i počnu pričati da su to vjerske zablude. Nema veze s vjerom, ima veze sa sigurnošću da želiš bebu.
Na preglede mora ići mama da vidi da je njeno tijelo zdravo i sposobno održati trudnoću do termina i sigurno roditi.
Ne morate se slagati sa mnom, ali beba neka bude na miru i raste sve do poroda. Lijepo je čuti otkucaje i vidjeti kako maše iz trbuha, ali čemu je to mami potrebno. Lupa mala lupalica punom parom, i pokazuje mami da je u redu. Ionako nema ničega što se može napraviti ako bebino srce prestane kucati prije poroda, ako nisi tik do operacione sale.
Sve smo mi drugačije, svaka želi drugi način vođenja ( ili nevođenja) trudnoće i na svakoj ponaosob je da odluči sama. Bez pretjerivanja, ni premalo, ni previše pregleda, jer krivnja koju osjećate ako je pođe po zlu je enormna i nikome je ne želim.
Beti3 slažem se s tobom u potpunosti. Svaka čast ženama koji znaju neke stvari i educiraju se unaprijed, ja npr nisam u prvoj trudnoći ništa znala i nisam bila u poziciji da bi mogla naučit od bilo koga osim od liječnika i tek u drugoj trudnoći sam skužila koliko mi je uskraćena mogućnost na informiran izbor i bila sam iznimno razočarana. Ali, zato mi je prioritet sada poticati žene da istražuju i da odluče što je njima prihvatljivo.
Kad na prvi pregled? Joj ja sam do sada uvijek išla već sa 5-6 tjedana i to nije nikakva garancija izgubila sam 7 trudnoća između 7. i 13. tjedna.
Kad sam ostala trudna s E na prvi pregled otišla sa 11 tj. , a sad sam bila sa 10 tj. i sve je u redu. Ne kažem da su oni pregledi sa 5 - 6 tj. uzrok mojih spontanih ali budući da ni nakon xy godina i isto toliko izgubljenih trudnoća još nije nađen uzrok nitko (pa ni liječnici) ne može ni to isključiti.
Ipak mislim da sam svaki put imala neki predosječaj da nešto nije u redu. Nema pravila bar kod mene ili je sve u redu (budući da imam 3 zdrave djece i četvrto na putu) ili ništa nije kako treba i dolazi do missed ab.
Bok, curke, imam i ja priču o pretjeranom miješanju medicine u pitanja trudnoće, doduše priča je o zatrudnjivanju. Nakon 6 mjeseci nesupješnog zatrudnjivanja, odem ja kod liječnika za neplodnost, prvo mi ne vjeruje, ja mu kažem da sam se javila samo zato jer piše da se iza 35. trebaš javiti ako ne zatrudniš 6 mjeseci. Muž u međuvremenu napravio spermiogram (kompjuterski) koji je izašao katastrofalan. Odmah mi preporučuje privatnu kliniku svojeg frenda. Zaboravih spomenuti da su moji nalazi bili super. U privatnoj klinici ponavljaju spermiogram, a biologica ga prokomentira s "Dobro je, u redu je". NIje bilo jasno je li spermiogram dobar (i što onda radimo kod njih?) ili zadovoljava za ICSI postupak. Mislim da je njih zanimalo ovo drugo. U međuvremenu, zbog raznih spermiograma (koji zahtijevaju par dana apstinencije i koja se uvijek poklopi s mojom ovulacijom) ne radiš na djetetu. Onda ide ciklus stimulacije, pa iščekivanje, pa najgori rezultat - vanmaternična. Vanmaterničnu prvo prate dva mjeseca, zatim je rješavaju metotreksatom (citostatik), zbog kojeg narednih 6-7 mjeseci ne smiješ ni pomisliti ostati trudna. Drugim riječima, Jedan ciklus umjetne oplodnje sa svim komlikacijama odnio je 9 mjeseci tijekom kojih nismo mogli raditi na bebi. U međuvremenu ponavljamo, u inozemstvu i to u sustavu javnog zdravstva, sve nalaze, i moje i muževe - i sve pet. Spermiogram da ne može biti bolji. Liječnik me pita zašto su nas s tako dobrim nalazima slali na najagresivniju metodu potpomognute, a ja mu odgovaram: možda zbog profita?
Mjesec dana nakon toga ostajem trudna prirodnim putem. Nisam sigurna hoće i se trudnoća održati, no u svakom slučaju, ICSI je bio potpuno nepotreban i odnio mi je devet mjeseci vremena (a ima blizu 38 i ne mogu se zezat s vremenom) i dosta novaca, a donio mnoge brige i potencijalnu štetu po zdravlje (mogla sam ostati bez jednog jajovoda ili sa začepljenim). Ah, da, liječnik koji mi je bio radio ICSI je znao da sam prije toga već jednom prirodno bila zatrudnjela.
Eto, sad recite.
Pusa svima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom