 |
|||
I mene je clanak "strecnuo" i potvrdio ono sto osjecam...
da vjerojatno prosjecno na svakom desetom bolnickom porodu dodje do greske lijecnika i da ishod bude losiji nego sto bi mogao biti (prvo mi na pamet padaju svi silni hitni carski nakon ocigledno previse dripa, i problemi s disanjem bebe jer je sredstvo protiv bolova/za smirenje krivom procjenom dano manje od 4 sata prije izgona) i s tim povezan ogroman broj djece "vjezbaca"
Posljednje uređivanje od smedja : 22.07.2011. at 07:34
Meni je ovaj članak potvrdio ono što sam puno puta osjetila na vlastitoj koži.
Razumijem da nekome lječnici spašavaju živote, ali postoje oni poput mene koji su zauvijek ostali doslovce osakaćeni zbog njihovih pogreški - i iskreno, da je to jedna pogreška pa ajde, al iz godine u godinu, od mog rođenja do danas, skoro sve krizne situacije koje sam imala uzrokovale su pogrešne doktorske procjene (od pogrešno dijagnosticiranih srčanih mana, epileptičnih napadaja i dubokih venskih tromboza do preuranjenih poroda) a bila sam po rukama doktora raznih kalibara, od nekih šarlatana u malim bolnicama do američkih stručnjaka u inozemstvu od kojih boljih nema, i svi doti jednog su nešto zezli. A evo i muža su mi zezli, zbog doktora ne vidi na jedno oko.
Ok raspisala sam se, ali meni je to užasno bolna tema i stvarno su ekstra rijetki doktori kojima vjerujem, trenutno samo svojoj ginekologici koja mi prati trudnoću al je ne vodi, i pušta da sama donosim sve odluke.
Imam ići na 2 carski za 2 mjeseca, strah me od toga neopisiv. Htjela sam vaginalno al je beba dosta velika i na zadak je, tako da su mi šanse za to minimalne, a i opasno je za njega.
Kad pročitam ovakve članke samo mi je još gore iskreno, fakat bi najradije volila da je sve OK i da mogu roditi doma i ne vidjet bijele kute ikad više!
ajme Roza baš nisi imala sreće, tako te zakačilo
ja moram reći da sam srela divnih liječnika kao i onih manje divnih
i mislim da je jednostavno do čovjeka, kao i u svakoj profesiji
meni je moja ginekologica super ženska, onako rado bi s njom i privatno kavu popila
koliko smo kliknule, i bude mi žao da radi pojedinih nesavjesnih i loših
i ovi dobri i profesionalni budu utrpani u isti koš, jednostavno nije fer.
Nije uopce stvar da su losi, nego grijese. To ne znaci da su losi, svi mi grijesimo na svojim poslovima ponekad.
Alarmantno je tek koliko uistinu grijese, ali meni to nije cudno jer uglavnom ne gledaju covjeka kao cjelinu i naprosto grijese jer nekad ne uzmu u obzir sve parametre jer ne misle da su vazni, i ne razmisljaju dublje o uzroku nekog poremecaja ili bolesti...
Ja bi isto rekla da je ovako. Doduše meni se dogodila jedna stvar, od kad sam kako se reče naučila na teži način, ne dajem se tako olako u ruke doktora i nisam puna povjerenja kako sam prije bila. Mislim da i mi "pacijenti" moramo uzet svoj život u svoje ruke i preuzet dio odgovornosti. Masu nas ide slijepo ko muhe bez glave slušamo sve što nam govore misleći da oni apsolutno znaju najbolje. Važno je shvatiti da griješe i da je na nama da odlučujemo za sebe uz njihovu pomoć. Naravno to bi uključivalo neku vrstu educiranja o svom stanju, ne slijepo bježanje od doktora samo na osnovu straha.smedja prvotno napisa
Roza, baš grdo. Žao mi je da ti se to sve dešavalo.
Nadam se da je tome kraj i da će se beba okrenuti. Mojoj frendici se okrenula 2 dana pred dogovoreni carski i rodia je vaginalno.
Baka mi uvijek govori: ne idi lječniku, jer kad te oni jednom uhvate u ruke više te nikad ne puštaju.
Naravno, to nije savjet koji treba 100% uvažiti... ali istina, ima puno načina da si pomognemo sami, ili iz pomoć nekonvencionalne medicine. I... još više paziti što jedemo, koliko jedemo i biti na zraku šo više, gibati se. Grozim se kad vidim koliko ljudi na selu ima dijabetes, a proizvode sami svoju hranu i mogli bi biti vitalni, a zapravo dalje od krompira i svinjetine ne vide... Proizvode krasan ječam pa ga daju svinjama.
Da, edukacija, prvo o posljedicama životnog stila. Mislim da bi državu manje koštala edukacija nego bolnički dani tih ljudi koji su velikim dijelom sami odgovorni za svoja stanja.
pa ne bi baš to tako rekla
prije da ih ima koji griješe, što je u toj struci delikatno jer se radi o životima u doslovnom smislu
pa ih ima koji su jednostavno loši, upitne kvalitete naobrazbe
pa ih ima da su loši, upitne ljudske kvalitete što onda povlači za sobom i druge nuspojave i tako...
a ima ih isto tako vrhunskih, po svim mogućim kriterijima, kao što rekoh ne volim generaliziranja.
RG ja se nadam da će s tvojim porodom sve proći u najboljem redu i uz svo tvoje iskustvo nije čudo
da si zabrinuta, ali moraš vjerovati
znaš li iti jedno dijete kojem se nešto desilo u kućnom porodu u RH u 21. stoljeću? Koliko je, statistički, to djece? Mislim, ja volim doktore i bolnice, bome, ali nisam još čula za loš kućni porod, koji je loše završio. To mi je zanimljivo.
Priča se o mjestu, načinu, vođenja trudnoće i rađanja-ne o promjenama era. To treba uzeti u obzir, da nije količina pregleda i mjesto poroda jedino što se promjenilo.
kad imaš skrb jedan na jedan i nešto se zakomplirica onda zato postoji bolnica. nije stvar u porodu kod kuće ili izvan bolnice pod svaku cijenu nego kad i ako se stvari zakompliciraju obavi se transfer u bolnicu svugdje u svijetu gdje se rade kućni porodi.
naravno, ja to razumijem, samo pokušavam povezati mjesto poroda s rizikom.
možda se zakomplicira,odeš u bolnicu-i konačan rezultat je komplikacija u bolničkom porodu-ne kućnom-što daje pogrešku u statistici na štetu bolničkih poroda.
samo pričam o činjenici da nisam upoznala nikog s kompliciranim kućnim porodom-što mi je samo po sebi zanimljivo-nije poziv na rađanje van bolnice.
Posljednje uređivanje od krumpiric : 26.07.2011. at 11:27
Možda je razlog u broju kućnih poroda. Jer obzirom da još uvijek u RH nema legalnih asistiranih kućnih poroda na to se odlučuje ipak mali broj žena nekompliciranih trudnoća.
činjenica je da o RH ima premalo kućnih poroda na osnovu kojih bi se vodila statistika.
S druge strane, i ovaj članak, a bogme i moje iskustvo bolničkog poroda su za zamisliti se.
negdje sam bila pisala da čitam britanske mailing liste skoro pa svaki dan. što se uglavnom desi kad imaš skrb 1:1 (što imaš kad si doma) jest da se prepoznaje problem ili moguća komplikacija dosta rano i da se u dogovoru sa rodiljom odluči za transfer u bolnici ili čekanje. uglavnom, transferi u bolnici spadaju u dvije kategorije 1) potreban CR ili neka intervencija jer postoji nešto zbog čega prirodno jednostavno ne ide i 2) transfer, boravak u bolnici, porod u bolnici.
Ina May Gaskin je jučer bila na nekom internetskom radiju i rekla da u njihovoj praksi je postotak transfera 5%, što je dosta nisko.
Idemo offtopic ali ako nekog zanima, nedavno je izašao dokument koji se zove Annotated guide to Literature on Home Birth odnosno dokument u kojem su navedene studije koje su izrađene u vezi sa porodom kod kuće, kratak sažetak i mjesto gdje se nalazi ta studija ako netko želi detaljnije čitati. Da citiram jednu Nizozemsku studiju koja je 2009. pratila 500.000 poroda, nekih planiranih kod kuće i nekih planiranih u bolnici koji nije našao razlike između ta dva mjesta poroda po svim važnim pokazateljima koje su pratili (nalazi na str. 4 linka koga zanima)
evo pronašla sam trudničku knjižicu.
Prvi put sam došla na pregled tek s puna 4 mj trudnoće, zbog krvarenja i inače neredovitih ciklusa prilično sam kasno otkrila trudnoću.
Po knjižici ovo su datumi pregleda koji su uključivali ultrazvuk u narednih 4 mjeseca (zadnji mjesec sam odlazila na preglede u rodilište):
16.01. - 25. 01. - 1.30. - 5.04. - 26.04. - 15.05. - 29.05.
ukupno sedam pregleda ultrazvukom... koliko bi ih bilo da sam odlazila od početka? Dvostruko više?
inače sam jako zadovoljna ginekologicom, jako draga, pažljiva i pristojna. A i kad bih je mijenjala nije da imam baš velik izbor. Rado bih i buduće trudnoće vodila kod nje, ali ovo mi se zbilja čini previše. Je li to potrebno? I kako da uopće obrazložim svoje želje? Pristala bih na uzv ali u nekoj razumnoj mjeri.
Koje su ostale metode praćenja trudnoće osim uzv-a i vaginalnih? Kako da ona zna da je sve u redu pa da obe budemo zadovoljne?
Posljednje uređivanje od pomikaki : 29.07.2011. at 11:28
Ovdje je jako jasno i jednostavno objašnjeno što i zašto pregledavati u trudnoći:
http://www.ginekologija-kimer.hr/Ant...na_zastita.asp
Najmanje problema u trudnoći i porodu, te smrti mame ili bebe bilo je ako je u trudnoći rađeno 9 pregleda ukupno. Ne piše na koliko velikom uzorku je rađena studija. Ali meni se to čini OK broj.
da, lijepo rečeno, što za sve nas koje tako vodimo trudnoču je normalno, al opet če se javit one kojima to zbog trenutno spomenute privatne prakse ginekolog radi da otplati ultrazvuk, i koje smatraju da je to previše i da netreba!
al kako sam več rekla svaka žena je zasebna kao i njena beba koje raste u njoj i zato nek sam raspolaže svojim tijelom kako misli da je najbolje za njega!
posljedice mogu bit i kod redovitih pregleda i kod onih koje na preglede idu dva puta u toku trudnoče!
a može bit da u oba slučaja sve ima happy end!
evo standarde iz Britanije, ovo su standardi NHS što bi bio naš HZZO, a NICE (national institutes of clinical excellence) bili bi kao neki nadzor ili provjera kvalitete za NHS
ako znate engleski skužit ćete totalni preokret u načinu govora, naslovnica NHS - vaše zdravlje, vaš izbor
testovi u trudnoći - ovo su testovi koji se nude (vs ovo su testovi koji se rade)
napišite plan poroda (moj san je da to piše jedan dan na stranici HZZO)
Ako je sve u redu (odnosno, ako trudnica nema smetnji ili prethodne zdravstvene probleme) prvi pregled je između 8. i 12. tjedna u prosjeku
http://www.nhs.uk/planners/pregnancy...irstvisit.aspx
I nudi se online program rutinskih pregleda da žena razmišlja što želi ako želi, na svakom koraku se izričito kaže da žena ima pravo birati
http://www.nice.org.uk/nicemedia/pdf...PublicInfo.pdf
Evo što se radi na svakom pregledu, nema info u opće o preglede cerviksa jer se to ne radi
http://www.nhs.uk/Planners/pregnancy...sandtests.aspx
Nemojte me krivo shvatiti, ja nikako nisam protiv pregleda u trudnoći nego želim poticati žene da razmišljaju o pregledima, da se informiraju o tome što ih čeka na svakom pregledu i da odluče na osnovu informacije koje su našle da li žele 'cijeli paket usluga' ili ne te da znaju da imaju mogućnosti koje im se možda ne spominjaju na pregledima.
pa ako razmišljaš o pregledima onda i ideš na njih!Nemojte me krivo shvatiti, ja nikako nisam protiv pregleda u trudnoći nego želim poticati žene da razmišljaju o pregledima, da se informiraju o tome što ih čeka na svakom pregledu i da odluče na osnovu informacije koje su našle da li žele 'cijeli paket usluga' ili ne
i na pregledu dogovoriš jel ti treba ovo ili ono, jel tako?
a ne -potaknut da razmišljaš o pregledu- i nejdeš nego se uvjeravaš da je sve ok!
Možda razmišljaš o pregledima tako da ti ne treba vaginalni pregled ili uzv svaki put, i onda dođeš na pregled i dr. te gleda u čudu jer ne zna od čega bi se pregled sastojao ako nema toga dvoje.
Teoretski: Žena dolazi na pregled u 12 tt i ode na UZV na mjerenje nuhalnog nabora. Žena nema namjeru ni u kom slučaju prekinuti trudnoću, ali je NN na granici. Sugeriraju joj se drugi testovi, tzv triple test. Puna stresa živi nekoliko tjedana do dana TT-a, nestrpljivo čeka rezultate i kad ih dobije ima još veći broj nedoumica jer je to samo izlist statističkih mogućnosti ovog ili onog. Pa se odluči za amniosintezu, opet stres, dosta invazivan test.
Ako ZNA što je nuhalni nabor PRIJE pregleda, ako ZNA što je TT prije pregleda, onda će biti u boljoj poziciji napraviti za nju kvalitetnu odluku kad za to dođe vrijeme.
LOL Sirius to se meni desilo
Mogu se poslušati otkucaji sa pinnard (ona drvena trubica, ne znam kako se zove na hrvatski), izmjeri se tlak, provjeri se urin za proteine, porazgovara o prehrani, vježbanju, trudnoći općenito... ali to sve može med sestra i poslati trudnicu dalje samo ako je potrebno, ne
pa zato je bolje iči na preglede da se ustanovi ako nedaj bože nešto nije u redu nego ne iči pa kako bog da!
ne kužim te, ti bi radije ne išla pa onda ni neznaš jel sve ok , nego se nadaš ili bi išla ?
Što u teoriji kad otkriju da nešto nije u redu, a pobačaj nije opcija, a ne može se tokm trudnoće učiniti ništa (o tome se priča, kod prenatalne dijagnostike)
Posljednje uređivanje od sirius : 29.07.2011. at 21:56
u svakom slučaju htjela bi znat što se događa samnom i mojim djetetom, bez obzira na ishod i trenutnu situaciju!
što bi bilo da se nešto desi i da ste mogle utjecat da se stanje poboljša a vi niste išle, ne bi li si predbacivale same sebi, zašto sam si to napravila!
ja i dalje ostajem kod toga da svaka trudnica mora pohađat na redovite liječničke preglede, one koje nisu mog mišljenja nek odlučuju same za sebe!
u protivnom sretno nam bilo svima i onima koje idu i onima koje nejdu!
Pa tko je rekao da se ne preporučaju pregledi, samo je pitanje što se na njima nudi .u svakom slučaju htjela bi znat što se događa samnom i mojim djetetom, bez obzira na ishod i trenutnu situaciju!
što bi bilo da se nešto desi i da ste mogle utjecat da se stanje poboljša a vi niste išle, ne bi li si predbacivale same sebi, zašto sam si to napravila!
ja i dalje ostajem kod toga da svaka trudnica mora pohađat na redovite liječničke preglede, one koje nisu mog mišljenja nek odlučuju same za sebe!
u protivnom sretno nam bilo svima i onima koje idu i onima koje nejdu!
a nabrojala sam druge stvari koje se mogu na pregledu raditi u prethodnom postu
Danci_Krmed, ako znaš što želiš neće te doktor prisiliti na ništa. Ja nisam željela ni mjerenje nuhalnog nabora, ni triple test, ni amnioskopiju. Zato što znam što se tim pretragama saznaje, a ja to saznanje nisam željela.
Točno je da je znanje najvažnije, ali moraš priznati da većina žena to znanje nema. Gdje će doći do njega? Na forumima nedovoljno, jer uglavnom čitaju ono što svakome paše. Kad sam pokušala reći da nema smisla u tim silnim pretragama, jer se ništa ne može ako se i pokaže da rezultati nisu dobri, svi poviknu i počnu pričati da su to vjerske zablude. Nema veze s vjerom, ima veze sa sigurnošću da želiš bebu.
Na preglede mora ići mama da vidi da je njeno tijelo zdravo i sposobno održati trudnoću do termina i sigurno roditi.
Ne morate se slagati sa mnom, ali beba neka bude na miru i raste sve do poroda. Lijepo je čuti otkucaje i vidjeti kako maše iz trbuha, ali čemu je to mami potrebno. Lupa mala lupalica punom parom, i pokazuje mami da je u redu. Ionako nema ničega što se može napraviti ako bebino srce prestane kucati prije poroda, ako nisi tik do operacione sale.
Sve smo mi drugačije, svaka želi drugi način vođenja ( ili nevođenja) trudnoće i na svakoj ponaosob je da odluči sama. Bez pretjerivanja, ni premalo, ni previše pregleda, jer krivnja koju osjećate ako je pođe po zlu je enormna i nikome je ne želim.
eto, neki smatraju!
Beti3 slažem se s tobom u potpunosti. Svaka čast ženama koji znaju neke stvari i educiraju se unaprijed, ja npr nisam u prvoj trudnoći ništa znala i nisam bila u poziciji da bi mogla naučit od bilo koga osim od liječnika i tek u drugoj trudnoći sam skužila koliko mi je uskraćena mogućnost na informiran izbor i bila sam iznimno razočarana. Ali, zato mi je prioritet sada poticati žene da istražuju i da odluče što je njima prihvatljivo.
Kad na prvi pregled? Joj ja sam do sada uvijek išla već sa 5-6 tjedana i to nije nikakva garancija izgubila sam 7 trudnoća između 7. i 13. tjedna.
Kad sam ostala trudna s E na prvi pregled otišla sa 11 tj. , a sad sam bila sa 10 tj. i sve je u redu. Ne kažem da su oni pregledi sa 5 - 6 tj. uzrok mojih spontanih ali budući da ni nakon xy godina i isto toliko izgubljenih trudnoća još nije nađen uzrok nitko (pa ni liječnici) ne može ni to isključiti.
Ipak mislim da sam svaki put imala neki predosječaj da nešto nije u redu. Nema pravila bar kod mene ili je sve u redu (budući da imam 3 zdrave djece i četvrto na putu) ili ništa nije kako treba i dolazi do missed ab.
Bok, curke, imam i ja priču o pretjeranom miješanju medicine u pitanja trudnoće, doduše priča je o zatrudnjivanju. Nakon 6 mjeseci nesupješnog zatrudnjivanja, odem ja kod liječnika za neplodnost, prvo mi ne vjeruje, ja mu kažem da sam se javila samo zato jer piše da se iza 35. trebaš javiti ako ne zatrudniš 6 mjeseci. Muž u međuvremenu napravio spermiogram (kompjuterski) koji je izašao katastrofalan. Odmah mi preporučuje privatnu kliniku svojeg frenda. Zaboravih spomenuti da su moji nalazi bili super. U privatnoj klinici ponavljaju spermiogram, a biologica ga prokomentira s "Dobro je, u redu je". NIje bilo jasno je li spermiogram dobar (i što onda radimo kod njih?) ili zadovoljava za ICSI postupak. Mislim da je njih zanimalo ovo drugo. U međuvremenu, zbog raznih spermiograma (koji zahtijevaju par dana apstinencije i koja se uvijek poklopi s mojom ovulacijom) ne radiš na djetetu. Onda ide ciklus stimulacije, pa iščekivanje, pa najgori rezultat - vanmaternična. Vanmaterničnu prvo prate dva mjeseca, zatim je rješavaju metotreksatom (citostatik), zbog kojeg narednih 6-7 mjeseci ne smiješ ni pomisliti ostati trudna. Drugim riječima, Jedan ciklus umjetne oplodnje sa svim komlikacijama odnio je 9 mjeseci tijekom kojih nismo mogli raditi na bebi. U međuvremenu ponavljamo, u inozemstvu i to u sustavu javnog zdravstva, sve nalaze, i moje i muževe - i sve pet. Spermiogram da ne može biti bolji. Liječnik me pita zašto su nas s tako dobrim nalazima slali na najagresivniju metodu potpomognute, a ja mu odgovaram: možda zbog profita?
Mjesec dana nakon toga ostajem trudna prirodnim putem. Nisam sigurna hoće i se trudnoća održati, no u svakom slučaju, ICSI je bio potpuno nepotreban i odnio mi je devet mjeseci vremena (a ima blizu 38 i ne mogu se zezat s vremenom) i dosta novaca, a donio mnoge brige i potencijalnu štetu po zdravlje (mogla sam ostati bez jednog jajovoda ili sa začepljenim). Ah, da, liječnik koji mi je bio radio ICSI je znao da sam prije toga već jednom prirodno bila zatrudnjela.
Eto, sad recite.
Pusa svima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
