Nažalost ne odrastamo u takvoj kulturi.(Odrastamo li u kulturi uopće...?)
Netko više, netko manje... svi smo kondicionirani (oprostite što se ponavljam). Meni se ginekologica čudila kad sam rekla da mi 3D UZV portret bebe nije potreban. To mi je bilo previše.. pusti bebu nek se razvija... ali mi je bilo jako bitno da znam da su joj unutarnji organi uredni, bitno mi je da iz mjeseca u mjesec vidim da napreduje, itd... Control freak kultura.![]()
A kad sam ped 7-8 godina imala polip, dr. ga je htjela odstraniti operativno, pa sam molila da mi da koji mjesec da "možda ode sam". I otišao je... Da li sam ja "znala" da će otići, da li su moje misli utjecale na to da ode... ili je to bilo slučajno... tko zna. U trudnoći ipak nisam tako skulirana. Možda ću biti u sljedećoj, ako je bude...
A sve ovo što si nabrojala, stoji. Nažalost, razne industrije/tehnologije su dovele do toga da se o najprirodnijim stvarima poput dojenja moraju pisati opširne knjige, držati tečajevi i sl. Da se žene moraju boriti za to izaberu najudobniji položaj u porodu...
Ali su te iste tehnologije frendicinu bebu rođene u 26. tjednu sa 650 grama održale na životu.
I zato, na svakome je da odvagne pravu mjeru s jedne i s druge strane suprotnosti.





(Odrastamo li u kulturi uopće...?)
Odgovori s citatom