 |
|||
Shanti prvotno napisa
Nemoj se ljutiti, al postavljaš pitanja na koja smo jedno 1000 x odgovorili. Daj si malo truda i barem pročitaj ono što piše na našem sajtu na tu temu
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=55&Tekst2ID=&Show=509
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=55&Tekst2ID=&Show=510
Jel dosta za početak?
Potpis.
Samo treba pokoji pregled da se ustanovi patologija. Jer ne osjeti uvijek žena da nešto nije u redu.
Beti3, naravno da si u pravu, žene koje imaju već neka kronična stanja moraju to kontrolirati a vjerujem da ćeš se složiti samnom da je rana trudnoća već na neki način kasno, odnosno ukoliko majka pije neke lijekove ili ima kronično stanje trebala bi se posavjetovati sa liječnikom PRIJE nego planira trudnoću ako je to ikako moguće. Naravno ako je trudnoća iznenadna onda bi bilo dobro ići odmah kad skuži pogotovo ako su lijekovi u pitanju.
No također mislim da ćeš se složiti da žene koje imaju takva stanja prije trudnoće unaprijed to znaju odnosno da samim tim što kontroliraju to stanje znači da isto moraju kontrolirati u trudnoći. Te žene su uglavnom informirane i ne čine večinu. Večina žena se susreće sa zdravstveni sustav prvi put u trudnoći, a mi (barem ja) govorim za takve žene, vjerojatno smo tu pretpostavku trebali razjasniti prije.
ovo je ključno. Zbog čega naše žene nemaju taj mir bez tehnologije? Ja bih rekla zato što je naš sistem tako posložen i to se smatra normalnim. Da žena odrasta u nekim drugim uvjetima, ne bi joj palo na pamet ići kod dr u 6. tjednu i tražiti UZV. To zaista vrlo zavisi od kulture i odgoja.
Da ne govorimo o pitanjima koja se postavljaju trudnicama i mamama:
Čim posumnjaš na trudnoću - jesi bila kod ginekologa? kao da je nemoguće biti trudan bez potvrde ginekologa
Kod ginekologa - Aha, vidim plod, srce ne kuca, valjda će početi kucati za koji tjedan.. (naravno da hoće, i ako ne bude, što TI kao ginekolog možeš s tom informacijom - apsolutno NIŠTA)
Kojeg spola je dijete? - dakle tko ne zna, magarac (da ne govorimo o tome da je ne etično koristiti UZV za saznavanje spola - druga priča)
Jel te strah poroda? - ak se do tada nisi bojala, pa nema šanse da nakon te rečenice ostaneš ravnodušan "sigurno oni znaju nešto što ja znam"
Jel imaš mlijeka? - aha znači moguće je ne imati (yeah right), to što se zovemo sisavci i što imamo sise - to naravno nema nikakve veze sa sisanjem
itd itd itd
Da odrastamo u kulturi u kojoj se slavi trudnoća, porod i dojenje - pogled trudnice na sve to bi bio puno drugačiji i ona bi se sigurno bolje osjećala sa svojim tijelom nego što se osjeća u našoj kulturi gdje se vjeruje isključivo tehnologiji a sve ostalo je na liniji nemogućeg.
Naravno da je pokoji redu, al nije ok rutinski.
Ako svi svjetski poznati ginekolozi ostanu otvorenih usta na naše konstatacije da se kod nas vaginalni pregledi rade rutinski i postavljaju pitanje "a što oni saznaju s tim?" - zbog čega naši ginekolozi to još uvijek rade ako ništa ne mogu saznati iz toga a mogu potencijalno naštetiti? Zato što se to radi godinama i to je dovoljan razlog (očigledno).
UZV je ponekada zaista izvrstan jer može puno toga se saznati, da li je dijete u dobrom položaju, da li je sve ok s djetetovim organima itd. Ali opet, da li je nužno i potrebno raditi 10 UZV-a u trudnoći? pa naravno da nije i da takav sistem donosi više štete nego koristi.
Dakle tehnologiju treba koristiti s mjerom, što se kod nas često ne radi (jer i privatnici trebaju otplatiti UZV koji su kupili, rijetki neće ponuditi UZV na svakom pregledu).
anchie, stvar je samo kuta gledišta, ništa više. Sa gledišta prirode i produžetka vrste trudnoća i porod jest fiziološki događaj koji u malom (vrlo malom) postotku zahtjeva ozbiljnu medicinsku intervenciju , a prije toga intenzivno praćenje.
Problem nastaje zato što današnja ginekologija i porodništvo (u Hrvata) smatra trudnoću i porod rizičnim događajem koji treba intenzivno pratiti da bi se preduhitio problem koji zapravo nastaje u onom malom postotku.
E, sad, ako živiš u društvu koje smatra trudnoću rizikom, a i sama imaš takav stav, odlično. Jer tad zapravo nemaš problem , nego se vodiš službeni preporukama.
Problem nastaje kad nisi takvog stav, a službene preporuke jesu.
Ili kad živiš u društvu koje jest takvog stava (ili nema novaca) , a ti upadneš u onaj maleni postotak koji treba intervenciju.
Neko bi rekao: tko se opeče taj i na jogurt puše. Meni je to ok za pojedinca. Ali nije mi ok kao službeni stav u medicini (tj. zapravo u fiziološkom događaju), kad puhanje , može donijeti i štetne posljedice.
Što sam ja htjela reći, nemam pojma...osim možda da su ljudi različiti, i da nekog stalno pregledavanje smiruje. Jednako kao što mene uznemiruje. I da , možda ja sebe dovodim u rizik mainimalnim brojem pregleda, ali sigurno ne više nego se u rizik dovodi ona druga osoba sa puno većim brojem pregleda. Jedino što nam se vrste rizika i mogući problem razlikuju.
svaka žena je zasebna, nismo sve iste, ko ni naše tijelo ni beba koju nosimo, i ja sam za ono da svatko odlučuje o svom tijelu i kad če iči na pregled za sebe!
ja sam na prvi pregled išla tjedan dana nakon izostanka menstruacije, za neke rano al da mi odmah nije bilo pripisano mirovanje jer sam imala miom i hematom "možda" moje najdraže danas nebi bilo!
tako da je to vrlo relativno za mene bez obzira na društvo i sve ostalo!
To i je u redu, samo ono što se na tom pregledu radi treba odlučiti liječnik.
Očito je da bi naši mogli malo "smanjiti ponudu" mada po mom iskustvu se to više odnosi na privatnike jer socijalni teško i naplate više od 3 UZV u trudnoći.
Za vaginalne preglede fakat ne znam. Vjerojatno su u tollikoj mjeri nepotrebni.
Nažalost ne odrastamo u takvoj kulturi.(Odrastamo li u kulturi uopće...?)
Netko više, netko manje... svi smo kondicionirani (oprostite što se ponavljam). Meni se ginekologica čudila kad sam rekla da mi 3D UZV portret bebe nije potreban. To mi je bilo previše.. pusti bebu nek se razvija... ali mi je bilo jako bitno da znam da su joj unutarnji organi uredni, bitno mi je da iz mjeseca u mjesec vidim da napreduje, itd... Control freak kultura.
A kad sam ped 7-8 godina imala polip, dr. ga je htjela odstraniti operativno, pa sam molila da mi da koji mjesec da "možda ode sam". I otišao je... Da li sam ja "znala" da će otići, da li su moje misli utjecale na to da ode... ili je to bilo slučajno... tko zna. U trudnoći ipak nisam tako skulirana. Možda ću biti u sljedećoj, ako je bude...
A sve ovo što si nabrojala, stoji. Nažalost, razne industrije/tehnologije su dovele do toga da se o najprirodnijim stvarima poput dojenja moraju pisati opširne knjige, držati tečajevi i sl. Da se žene moraju boriti za to izaberu najudobniji položaj u porodu...
Ali su te iste tehnologije frendicinu bebu rođene u 26. tjednu sa 650 grama održale na životu.
I zato, na svakome je da odvagne pravu mjeru s jedne i s druge strane suprotnosti.
Točno zbog takvih slučajeva je i tehnologija potrebna, no nije potrebna onim 95% ili 97% slučajeva. Samo to je bitno imati na umu, da trudnoća sama po sebi nije patologija, da zaista sve može (i tako najčešće i bude) proći u najboljem redu. Samo što se rijetko ističu primjeri koji su dobro prošli, uvijek nam pažnju privuku oni "negativni" ma koliko god da su rijetki.
Držite se cure.. Apsolutno vam zavidim na tom iskustvu pred vama, a pogotovo poroda
Ispričavam se što sam pitala ono na što ste 1000 puta odgovorili jer nisam čitala postove u ovoj rubrici, osim onoga što me se, na neki način, ticalo. Mislim da bi svejedno korisno bilo, za sve one koji će naići na ovu, a ne na te druge teme, staviti linkove na neka istraživanja.
I ja sam pobornica Cum grano salis. Svatko bi trebao biti informiran, pa na temelju informacija donijeti odluku za sebe. Zato sam postavila pitanje. Uvjerena da "imate pri ruci" link na istraživanje o konkretnim mogućim posljedicama (čestih/prečestih) uzv pregleda. Jer mnogi će informacije potražiti baš u ovom topicu.
Na ova dva linka koja si stavila može se pročitati (na jednom) da su rađena malobrojna istraživanja o fizičkoj sigurnosti uzv i da još ne postoje sigurna saznanja o njegovom utjecaju na majku i fetus, te (na drugom) da su "u tijeku su široka ispitivanja koja istražuju njegova djelovanja na genetsku strukturu, razvoj fetusa, hematološka i vaskularna stanja, imuni sustav itd. Budući da je to istraživanje tek počelo, prerano je izvlačiti konačne zaključke."
A propos "nemoj se ljutiti" na početku posta... Tvoj me odgovor nije naljutio. Na ovom forumu sam okruglo 5 godina, oni koji me ovdje znaju (doduše, na Trudnoći mi je uglavnom, nažalost, posve nepoznata ekipa) sjetit će se vjerojatno da nisam provokatorica i da nikoga (barem se nadam) nikada nisam uvrijedila ni povrijedila u rubrikama koje su mi bile mjesecima "domaće" (Prije začeća, potom Potpomognuta oplodnja, a onda sam dodala i Posvajanje) niti ikome odgovorila "bezobrazno".
Ne sjećam se da je itko u tim rubrikama koje sam detaljnije pratila na ičije ma i na najblesavije i tisuću puta postavljeno pitanje odgovorio na način na koji si odgovorila na moje, postavljeno u najboljoj namjeri (dobivanja informacija, ne samo za sebe nego i za sve one koji/koje će sljedećih mjeseci i godina otvarati ovaj topic u potrazi za informacijama prije donošenja svojih odluka). Možda i je, možda ja samo na to nisam naišla, pa mi se Rodin forum tolike godine čini kao ugodno, "domaće" mjesto na kojem mogu saznati "sve" što me zanima... Nisam ljuta, u stvari... razočarana sam, možda tim više što si administratorica ovoga foruma.
Po mom iskustvu, i kod socijalnog ideš na UZV dosta više nego 3x (zbilja se ne mogu sjetiti koliko ih je bilo) a vaginalni na svakom pregledu. Trudnoća sasvim uredna, a i dosta sam kasno došla na prvi pregled jer nisam na vrijeme ni znala da sam trudna.
Nisam tada bila previše načitana pa nisam tražila iznimke, mislim da je išlo sve po uobičajenoj špranci.
Shanti veliki potpis na ovo!
I mene je zaista zanimalo koje su štetne posljedice, za benefite znam, nazalost iskusila sam ih na svojoj kozi.
Ma daj..pa tko radi 10 uzv-a?!? Ja sam bila dvaput IVF trudnica, pa sam bila na uzv-u prvi put možda 6-7 puta, 2. put 3 puta. Tko ide 10 puta, ako nije neka patologija?!?
Ako ides kod privatnika i narucuje te svaka 3-4 tjedna, moj dr npr volio je svaki puta bar "virnut" na uzv da pogleda otkucaje i minimalno nesto... Vjerujem da se u prosloj trudnoci ukupno skupilo 10x (prenjela sam 2,5 tjedna pa sam nakon termina isla svakih 4-5 dana na uzv)
Shanti,
da bi rasprava bila konstruktivna, nužno je da svi aktivno sudjeluju. Zar je zaista teško u google ukucati "risks of ultrasound in pregnancy" i zatim se uključiti u raspravu sa argumentima pro ili contra? Ne vjerujem da je. No naravno da je lakše svako pitanje postaviti ovdje - samo nama koji uporno odgovaramo na njih godinama se dogodi zamor materijala.
Kod privatnika - svaki mjesec plus još tih par na početku koji budu par njih za redom (da se ustanovi trudnoća, pa kucanje srca itd)
sad mi ovo zbilja grozno izgleda, ali na neki nacin smo ucijenjeni... ako odbijas vaginalne preglede, "mora" dr nekako provjeriti da je sve ok, pa onda "virne" na uzv, pokusavala sam i to odbijati ali vecinom neuspjesno...
mislim da sam pitala zasto nema onaj aparatic za otkucaje kao u petrovoj, ali mislim da mi je rekao da svi vise vole vidjeti bebu
Da, taj pressing je stvarno koma
Shanti, i ja te debelo potpisujem!! (osobito nakon ponovog anchinog javljanja koje je moglo ukljucivati bar neki oblik isprike nekome tko se UVIJEK fino i kulturno ponasa te nesebicno i strpljivo odgovara drugima bez obzira na to koji je put to pitanje postavljeno!)
To je još uvijek sindrom "mase".
Većina žena želi što češće vidjeti bebu, pa se tako ta praksa pokazala kao neki standard za naše doktore.
Isto tako ako netko ide kod privatnika, najčešće ide zato jer će na svakom pregledu "dobiti" i UZV i slikicu djeteta....
ovo nije pravilo, ali je u većini slučaja tako....
Ja moram priznati da mi je drago vidjeti bebu na UZV, vidjeti da maše, rukice, nogice,.... drago mi je.
Ali nisam za pregled svaka tri tjedna i nisam za UZV svaki put.
Trudim se "eskivirati" pregled, pa malo pomaknuti, ali svaki me put dočeka sestra ili dr. na "nož" da gdje sam ja.
Trudna 15 tj., bila do sada dva puta na pregledu, oba puta UZV.
Ja idem svakih 3 tj na preglede, ne radi mi svaki put uzv ali ja bi volila da radi. Kakav presing, kakve ucjene, o čemu vi to? neke od vas bi se rado vratile u kameno doba, ja bogami nebi, volim modernu tehnologiju i želim je koristiti. Uzv bi radila stalno jer želim vidjeti kako mi dijete izgleda, zaljubljena sam u nju od prvog dana i uživam je gledati. Isto kao što me lovi nekakav strah oće biti sve u redu i te kontrole mi daju sigurnost.
Sigurna sam da se niti jedna od nas koja nije oduševljena čestim pregledima ne bi htjela vratiti u kameno doba. Samo bismo željele da nam se ne natura tehnologija kao nužno i spektakularno riješenje kada postoje jasni dokazi da to zaista nije najbolje riješenje niti za dijete niti za mamu. Zbog čega bih ja trebala željeti riskirati zdravlje djeteta - zato da privatnik otplati UZV stroj koji je kupio i da nastavi raditi vaginalne preglede samo zato što se nije educirao i uvidio da je ta praksa napuštena i dokazano loša? no thanks.
A zato se rade vaginalni pregledi?
Tome služe dogovori. Svatko ima pravo izraziti svoje želje a doktor je dužan poštivati ih.
Pa onda nemoj ić. Ja u prošloj trudnoći nisam 3 mjeseca bila na pregledu. Gledali su me čudno kad sam došla u bolnicu...al kaj me briga za to... Pa nitko te neće i ne može natjerat na nešto što ti ne želiš.
doktor bi teoretski bio duzan i da te upozori na nuspojave precestih pregleda. ali mislim da se to bas ne radi, neovisno iz kojeg razloga
ja sam u prvoj trudnoci radila sve po protokolu i bila sam bas ono isprepadana, a sad sve radim onako kako meni pase i super mi je. potrebno je iskustvo da skuzis kaj ti odgovara a kaj ne, evo trina u 4. trudnoci ima potrebu ici cesto na preglede a ja u trecoj sam bila sveukupno 4 puta jer mi tako pase. svakom svoje. iako mi se ne svida imidz trudnoce i poroda u modernom svijetu, pa djelomicno dijelim misljenje s anchie
Puno lakše reći nego napraviti.
Naravno da se radi pritisak na trudnice - a pogotovo je teško odbiti išta ako je žena prvorotka, nedostatak iskustva joj nikako ne pomaže u borbi. Sama činjenica da recimo kažem "znate ja ne bih svaki mjesec vaginalne preglede", gin će vrlo vjerojatno reći "ali moramo vidjeti jel sve ok, ne želimo da se išta dogodi". Što će žena u 99% slučajeva reći na to? Pa naravno da će pristati, jer niti ona ne želi da se išta dogodi. A sad, to što se u toj priči zanemaruju rizici vaginalnih pregleda i što bi to dr morao znati a očigledno ako i zna ne poštuje, to je druga stvar. Dakle, odbijanje ikakvih procedura zahtjeva izuzetnu educiranost od strane trudnice, vrlo visoko samopouzdanje i enormnu tvrdoglavost - što nije uvijek slučaj i nije lako preuzeti odgovornost za sebe i svoje dijete - lakše se prepustiti sistemu i nadati se da će ipak sve biti ok na kraju.
Lako je meni sada pričati kada ZNAM da neke stvari koje su mi radili su zaista loše i imala sam više sreće nego pameti pa je eto sve dobro prošlo. No sada ZNAM da ne bih neke stvari dopustila ni u ludilu. Prvorotke u većini slučajeva nemaju ti sigurnost, i zato je njima najteže.
stvarno ovisi kakav stav žena ima o trudnoći... ako je ženi željena trudnoća, naročito prva, od silnog uzbuđenja i nestrpljivosti većina će ranije otići na prvi pregled. da zadovolji svoju znatiželju, ako ništa drugo. jer nismo sigurne u sebe, niti u testove. a onda dolazimo do toga da ima zaista dosta žena koje imaju implantacijsko krvarenje ili krvarenje bezvezno neko u tim prvim tjednima trudnoće ili neobjašnjive, nespecifične bolove koje (eto) nisu nikad prije iskusile pa što zbog straha, što zbog nagovora ljudi oko njih odlaze na pregled da se umire, da upitaju stručnu osobu da li je sve u redu unutra, postoji li kakva patologija...
znam da ćete vjerojatno reći da do cca 12 tjedna priroda odradi svoje pa nije niti potrebno pregledavati se prije jer ako nešto ne štima, tako i onako će tijelo napraviti što treba. a i ako se i utvrdi da nešto nije u redu, ginekolog opet ne može ništa napraviti osim preporučiti kiretažu.
moje iskustvo je pozitivno u smislu razgovora sa ginekologicom i pregleda jer sam takva: treba mi dodatna potvrda da se sve kreće u dobrom smjeru. da sam zatvorena, da miom koji sada raste zajedno s maternicom nije smetao pri implantaciji i da neće smetati prilikom porođaja, da srčeko i dalje kuca i da se ne trebam brinuti što maloga ne osjećam intenzivno zadnjih par dana jer se eto premjestio pa me više ne lupa u mjehur...
a za preporuku kiretaže ne znam što bih komentirala... meni je bilo teško čekati na kiretažu i 3 dana nakon što sam saznala za prošli missed ab jer nisam mogla psihički podnjeti da mi se tijelo ponaša kao da sam trudna, a srčeko više ne kuca. ali to sam ja. budući se ipak radi o nasilnom zahvatu na tijelu, mislim da kao opcija treba postojati za one koji se na to odluče, ali podržavam i divim se ženama koje biraju pričekati i prirodno se očistiti.
to su sve male stvari, ali ja sam takva. pitanje je kakva ću biti u drugoj trudnoći, ali budući mi je treća, a zapravo prva, moju nesigurnost rješava zaista sjajna liječnica. i ja sam joj na tome zahvalna.
zapravo to nije tako jednostavno jer tada se često doživljava osuda i proziva ženu da je neodgovorna. Neke žene žele redovito i odgovorno praćenje trudnoće uz podršku, ali ne u vidu ruinskih vaginalaca i uzv-a na svakom pregledu, a to je nešto što se ne može dobiti. Osim , naravno, ako se izbjegavaju pregledi ili se na njih uopće ne ide, ali to je onda druga dimenzija.Pa onda nemoj ić. Ja u prošloj trudnoći nisam 3 mjeseca bila na pregledu. Gledali su me čudno kad sam došla u bolnicu...al kaj me briga za to... Pa nitko te neće i ne može natjerat na nešto što ti ne želiš.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.07.2011. at 11:51
Ne znamOni su nas (čitaj: članove udruge) pitali zbog čega oni to rade i što saznaju time...
Vaginalnim pregledom se može vidjeti trenutno stanje i to je to. A činjenica da se to stanje može promijeniti u 5 minuta nakon tog pregleda - očigledno nebitno. Kod nas se vaginalni pregledi smatraju toliko bitnima kao da se čitava budućnost može isčitati iz njih. A ne može.
To što je žena otvorena ili zatvorena trenutno, apsolutno ništa ne govori o tome da li će se početi otvarati ili je recimo taj nivo otvorenosti njen način pripreme za porod i sasvim normalan za njeno tijelo. Dakle, ne znamo ništa.
Iz vaginalnog pregleda se ne može saznati otvorenost/zatvorenost unutarnjeg ušća (koje je jedino bitno u toj priči o otvorenosti/zatvorenosti), to se može vidjeti samo UZV-om.
I još u svemu tome, velike su šanse da mama putem vaginalnog pregleda dobije neku bakteriju (koja naravno može utjecati na tijek trudnoće).
Dakle, zašto se to radi - dobro pitanje. Jedini mogući odgovor je - zato što se tako radi već xy godina i nitko ne želi mijenjati tu praksu iako je dokazano loša i nepotrebna.
i neugodna
bas mi je grozan taj osjecaj guranja prstiju u vaginu dok sam trudna, mislim i inace ne volim, a u trudnoci bi pojela nekog
o klistiru i brijanju prije poroda da ne pricam. kako ponizavajuce za zenu, cudi me da nitko na razmislja o tome
Ne vjerujem da naši liječnici nisu upućeni u ovo o čemu govoriš, i oni se stalno stručno usavršavaju. I vjerujem da bi se ta praksa već odavno napustila i u ovim krajevima, da je uistinu toliko loša, štetna, čak i opasna. Ne mogu govoriti o tome zašto su vaginalni pregledi (ne)potrebni, jer nisam stručnjak.
mikka, meni osobno ni klistiranje ni brijanje nije bilo ponižavajuće ni neugodno, niti najmanje. Da mi nisu ponudili, sama bih zatražila. Još jedan dokaz kako smo svi različiti.
Pa i pregled UZV-om pokazuje trenutno stanje koje se može promijeniti čim trudnica napusti ordinaciju. Znači li to da su bilo kakvi pregledi nepotrebni?
Eto mog odgovora da se možda "opravdam" zašto sam išla tako rano.Prva trudnoća mi je...dugo željena i očekivana i kad sam napokon pišnulatest, jednostavno nisam mogla vjerovat na svoje oči da je to to!!!I stvarno mi je i definitivno trebala potvrda od doktora da to jest to.
A i malo sam se preračunala u tjednima tako da i nije baš "tolko" rano kak sam ja mislila.Po njihovoj računici je 7+1, a po veličini ploda 6+4, al uglavnom više nego sam mislila.
Ne, potrebni su. Ženi je potrebno da ima adekvatnu podršku, nekog tko će odgovoriti na sva njena pitanja i dileme. Idealno bi bilo da kod nas prate trudnoću primalje koje su educirane za praćenje normalnih trudnoća, a kad dođe do patologije šalju trudnice ginekologu - to kod nas nedostaje. Kod nas prate trudnoću oni koji su educirani isključivo o patologiji.
Mislim da je bitnije razgovarati sa ženom, uputiti je što joj je činiti u trudnoći, riješiti njene dileme i strahove, uputiti je u to da je bitno osluškivati tijelo i da ako joj se nešto čini sumnjivo da javi itd itd.
Jer bitnije je to da žena reagira na bolove i dođe kod ginekologa, nego to što je on vaginalnim prije par dana utvrdio da je sve ok.
UZV se radi da bi se vidjelo da li je zaista došlo do otvorenosti ukoliko žena ima prijevremene trudove (ili misli da ih ima). No zašto bi ga radili po defaultu svim ženama svaki mjesec? Nepotrebno baš zato što se stanje može promijeniti. UZV je stvarno dragocjen kod pregleda djeteta da se vidi jel sve ok s organima, srcem, da se vidi položaj djeteta - UZV je zato stvarno iznimno koristan.
Nama medicina ulijeva osjećaj da se sve može popraviti - barem taj dojam stječemo s tim svim pregledima. NO okrutna realnost je ta da medicina jako malo toga može napraviti i ako se primjeti neki problem u trudnoći.
Kada je Odent bio u hr, rekao je nešto što je mene zaista iznenadilo. Rekao je da medicina nije u stanju zaustaviti porod koji je prijevremeno počeo. Dakle ako se žena zaista ozbiljno otvara i prijeti joj porod, da medicina nema načina zaustaviti ga jer se pokazalo da sve što mi radimo baš i ne funkcionira. A da one trudnice koje su morale mirovati, da su to trudnice čije se tijelo otvorilo kao priprema za porod, da je to jednostavno bio ritam tog tijela i pripreme za ono što ga čeka. Interesantno i za zamisliti se.
Nažalost to nije tako. Ja vjerujem da mnogi ginekolozi to rade i zato jer vjeruju da žene očekuju od njih da nešto rade, da provjeravaju, da im potvrde da je sve ok. Bilo je tu slučajeva na forumu da su mame zamolile da se ne rade vaginalni, da bi tada gin rekao da ok, da to ionako nije nužno. Da mama to nije tražila, gin bi vrlo vjerojatno napravio vaginalni. Većina ljudi kod nas bude ljuta kad dođe kod doktora i ne dobiju nekakav lijek, nego ih se pošalje doma s receptom - ležanje, čaj i med i bijeli luk. Stoga ne čudi da ginekolozi ne prestaju samoinicijativno, jer postoji očekivanje od njih da oni to rade. Većina žena bi vjerojatno pomislila "kog vraga sam išla na pregled kad me nije pregledao"
Sve 5. Samo je bitno da žena zna rizike klistiranja i brijanja - da to može utjecati na tijek poroda, usporiti ili zaustaviti ga itd itd. Ako to sve zna, i odluči se na te procedure, tada je to to. To je informirani izbor i preuzimanje odgovornosti
Meni je moja ginekologica bila jako zabavna. Počela je praćenje trudnoće bez vaginalnih pregleda, prvi je napravila negdje sredinom trudnoće. E, ali onda smo došli pred kraj, mislim tri tjedna pred termin. I gleda ona mene vaginalno, a već je gledala tjedan dana ranije. Pitam zašto, kaže ona - pa moramo znat šta se događa. I nastavlja..."Sad je utorak, ako nešto osjetite, dođite mi u petak, ako ne, onda može ponedjeljak. Ako nešto bude prije, onda brzo, brzo dođite!" Šta bi se moglo događati, pitam ja. Kako šta, pa možete se početi otvarati, možete dobiti trudove trudove?! Mislim da ću u tom slućaju ići roditi, ako budu pravi. Pa kako ćete znat koliko ste otvoreni i je li krenulo? Pa...znat ću po tome je li uslijedio porod ili ipak nije. Pa kako vi to mislite, pa čemu onda mi ginekolozi služimo!?
Nisam više išla kod nje do poroda. Otišla sam u sinjsko rodilište javiti se dr. Nasiću da namjeravam kod njih roditi, kaže on - neću vas gledati, nema potrebe, i nije dobro pri kraju raditi vaginalne preglede, to je samo prilika za zarazu.
wowOtišla sam u sinjsko rodilište javiti se dr. Nasiću da namjeravam kod njih roditi, kaže on - neću vas gledati, nema potrebe, i nije dobro pri kraju raditi vaginalne preglede, to je samo prilika za zarazu
vertex, ovo o čemu pričaš se događalo u tvojoj prvoj trudnoći?
Istina, svi smo različiti, zato je u redu da oni ponude, ali ne rade bez da trudnica/rodilja pristane.
A mi da možemo prihvatiti ili odbiti.
To nije povratak u kameno doba nego napredak.
Ne, u zadnjoj. Zašto pitaš
ovo je več postala burna rasprava, no mene zanima jel netko od vas medicinar, sestra, primalja, doktor?
da jednostavno obrazloži vaše nedoumice i probleme te, da odgovor, zašto da ili ne vaginalni i zašto UVZ
I što bi to značilo u ovoj raspravi? Koliko vidimo ima kod nas ginekologa koji priznaju da su vaginalni nepotrebni i pre rizični, a ima ih i koji ih smatraju nužnima. I što ćemo sada da se javi ikoja od tih strana? Više bismo vjerovali da je to nešto u što vjerujemo istina?
Mi koji zagovaramo promjene u našem sistemu, zagovaramo ih ne zato što eto mi mislimo da bi to tako trebalo biti (a niti smo primalje, niti ginekolozi), nego ih zagovaramo zato što su svjetski poznati autoriteti na tom pollju tog mišljenja i zato što su neke stvari dokazano loše.
Samo što je uvijek slučaj - sistem je prespor. Evo kod nas se već događaju promjene (ima ginekologa koji rade u skladu s tim novim preporukama), samo što ih je malo i što je taj proces užasno spor.
Zato postoji ovaj forum, za edukaciju, za propitivanje i za eventualno ubrzavanje tih promjena time što ćemo ih same zahtjevati za dobrobit nas samih i naše djece
Budući da se ni oni među sobom ne slažu, vjerojatno bi takva javljanja dovela prije do toga da rasprava postane puno teža za praćenje nama laicimanego do nekog konačnog odgovora
ima ovdje i doktora i med. sestara, ali mislim da nemamo baš ginekologa i opstetričara, bar se ne sjećam da su sudjelovali u raspravama do sad.
A što se tiče burnosti rasprave, bilo je puno burnijih...
Izvrstan članak koji se baš dobro uklapa u temu
http://forum.roda.hr/threads/59653-d...ao-u-Hrvatskoj...
PROF. DR., PREDSTOJNIK KLINIKE ZA GINEKOLOGIJU I PORODNIŠTVO SVEUČILIŠTA U LIVERPOOLU
Žarko Alfirević: Da u Britaniji vodim porod kao u Hrvatskoj, završio bih na sudu
Prof. dr. Žarko Alfirević, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo Sveučilišta u Liverpoolu i dugogodišnji urednik Cochrane grupe za trudnoću i majčinstvo, nedavno je u Splitu održao zapaženo predavanje o tome kako se medicina iz dana u dan mijenja, o svom iskustvu i nekim novim spoznajama koje su ga i samog promijenile.
I znanje ima rok trajanja
- Na početku svoje karijere, kao svaki mladi i poletni liječnik, ja sam želio što prije postati slika i prilika svojih profesora i starijih kolega - apsolutni autoritet, nepogrešiv, s odgovorom na svako pitanje i rješenje za svaki klinički problem, doktor u bijelom kojega pacijenti i medicinske sestre slušaju s divljenjem i strahopoštovanjem - kaže dr. Alfirević, ali 25 godina kasnije s ponosom priznaje da je doktor koji često kaže “ne znam” i otvoreno priznaje kada pogriješi, te da su ga njegovi pacijenti, medicinske sestre i babice naučili jednako kao i knjige i njegovi kolege, a možda i više.
Štoviše, s velikim osjećajem odgovornosti uči svoje studente da bježe glavom bez obzira od liječnika i profesora koji znaju sve i ne pristaju reći “ne znam”. Nema sumnje da bi zbog nekih medicinskih postupaka koji su se rutinski koristili prije 20 godina danas liječnici završili na sudu pa se prisjeća kako su trudnice s teškom komplikacijom trudnoće - eklampsijom - pokušavali liječiti teškim sedativima, u zamračenim sobama, zavezanog jezika da se ne uguše.
To je bolje i ne spominjati, dodaje, ali ne sumnja da će za dvadesetak godina neki novi klinci čitati kako se liječilo 2010. godine i vrtjeti glavom u nevjerici. Ovaj radikalni pogled nije se dogodio preko noći, nego je posljedica dugogodišnjeg rada u Cochrane kolaboraciji, volonterskoj udruzi medicinara, znanstvenika i pacijenata iz cijelog svijeta koji su si dali za zadaću da sistematski obrađuju nova znanja, povezuju ih sa “starim” i pokušaju ponuditi objektivnu procjenu o korisnim i beskorisnim lijekovima, kirurškim zahvatima, alternativnoj medicini...
- Medicinsko znanje, pa i svako drugo, često uspoređujem s hranom. Bez njih ne možemo, ali kad zastare i prođe im rok trajanja, i od hrane i od medicine lako se može umrijeti - uvjeren je naš sugovornik, kojega je posebno dojmilo kada je radom u Cochrane kolaboraciji spoznao da je kao student medicine slušao apsolutne istine za koje je već onda postojalo znanje da su krive.
Klistir napušten na Zapadu
- Još gore se osjećam kad znam da postoji znanje o lijekovima i postupcima koji spašavaju živote, a mi ih ne primjenjujemo. U mojoj struci takav je primjer nekoliko injekcija kortikosteroida koji se trebaju dati majci neposredno prije prijevremenog porođaja. Taj lijek osnažuje pluća i štiti mozak tih malih beba i često spašava živote.
Znanje o tome postojalo je još osamdesetih - otkriva nam i dodaje da je trebalo dobrih deset godina da se takvo liječenje prihvati kao rutina. Otkrio nam je i dramatičnu razliku u praćenju trudnoće i obavljanju porođaja kod nas i u Velikoj Britaniji. Svi znamo da se ženama u Hrvatskoj, ali i u nekim drugim susjednim zemljama, rutinski, bez izuzetka, prilikom porođaja daje klistir, vrši epiziotomija... iako je takva rutina odavno napuštena u razvijenom svijetu.
- Često pitam svoje prijatelje u Hrvatskoj je li istina da svaka zdrava trudnica mora imati po desetak vaginalnih pregleda tijekom trudnoće, klistir i brijanje prije poroda i epiziotomiju nakon poroda. Kažu - ako to prestanemo raditi, a nešto ode po krivu, tužit će nas. Ja im, pola u šali, pola u zbilji, odgovoram da bi nas u Liverpoolu tužili da to radimo, a mene je rad u Cochrane kolaboraciji uvjerio da je liječnicima puno lakše raditi nešto, pa makar i medicinski bezvrijedno, nego ništa.
Međutim, ne prepisati nikakvu terapiju često je zdravije i poštenije. Uvjeriti zdravu trudnicu da je bolesna kako bi se radili nepotrebni pregledi je nadriliječništvo. Zanimalo nas je i kako u jednoj vrhunskoj britanskoj zdravstvenoj ustanovi izgleda vođenje trudnoće.
- Siguran sam, ako bih došao raditi u bilo koje hrvatsko rodilište i počeo “liječiti” trudnice kako to radim ovdje u Liverpoolu, ismijali bi me i kolege i pacijenti - kaže dr. Alfirević. U njegovoj klinici trudnicama se radi svega nekoliko krvnih pretraga i kontrola tlaka, dva ultrazvučna pregleda, i nikakvi vaginalni pregledi. Čekanje spontanog poroda tolerira se i do 2 tjedna iza termina, bez ikakvih dodatnih pregleda, a porod se obavlja u bilo kojem položaju koji trudnici odgovara, u zasebnoj sobi s normalnim krevetom, samo uz babicu i članove obitelji.
Beba se prvi put doji čim se prereže pupkovina, stalno je uz mamu i odlazi kući već nakon 6 do 12 sati, čim se trudnica oporavi - opisao nam je ukratko naš sugovornik, uz komentar da doktorima nije lako, umjesto uloge gospodara života i smrti, prihvatiti sporednu ulogu “uljeza” koji samo ponekad ima privilegij biti prisutan najintimnijem, čarobnom trenutku rođenja djeteta. Kad imate priliku pomoći da se to dogodi sigurno i sretno za majku i dijete, onda se naplate sve neprospavane noći, dežurstva, učenje, priznaje dr. Alfirević.
Ljudski je griješiti
- Mnogi liječnici, koliko god žele učiti i biti bolji u svojoj struci, boje se promjena, pa su tako spoznaje koje proizlaze iz Cochrane kolaboracije često kontroverzne, jer ukazuju na dogme, ustajalost i stalno nas iznova uvjeravaju kako je znanje uistinu krhko - ističe Alfirević. Po njegovu mišljenju, nema nedodirljivih tema i nelagodnih pitanja kao što je i ono da li rutinska mamografija, ako se radi prerano ili prečesto, može donijeti više štete nego koristi i da li dugoročna hormonska terapija u menopauzi povećava rizik za srce i mozak.
Za pretjerivanje s pretragama ponekad su doista krivi i pacijenti koji inzistiraju na njima, smatra. Često je tome razlog nedostatak uzajamnog poštovanja, otvorenosti i iskrenosti u komunikaciji, bez čega nema moderne medicine i uspješnog liječenja, ali i to što pacijenti ne mogu prihvatiti činjenicu da liječnici i medicina nisu svemogući i da je ljudski griješiti.
- Često mi kolege u Hrvatskoj kažu da jednostavno nemaju vremena razgovarati s pacijentima jer su premoreni, premalo plaćeni i nedovoljno cijenjeni - kaže doktor kojemu su u Velikoj Britaniji pacijenti najveći saveznici.
- Tamo se ne zahvaljuje kavom i viskijem, nego toplim riječima. A kada je liječnik premoren, namrgođen, nenaspavan i nespreman na razgovor, pacijenti će napisati pritužbu, ali ne zato da dobiju novac ili mu oduzmu dozvolu za rad, nego da ga podsjete da im pacijent uvijek mora biti na prvome mjestu.
Osim toga rad u Cochrane kolaboraciji naučio ga je da postoje i obveze prema financijskom aspektu medicine, jer se liječnici ne mogu ponašati kao da uzimaju iz vreće bez dna, zato što nijedna vlada na svijetu nema dovoljno novca da liječi sve i sva, što se ni političari ni liječnici ne usude priznati javnosti. Zato imaju dužnost da svaku kunu koju zdravstvenim porezom uzimaju od usta građana troše savjesno na ono što donosi zdravlje, a ne profit - siguran je prof. Alfirević.
ma znam no kao što sam več rekla, nismo sve iste, ni trudnoča ni porod, ni naše tijelo koje nosi to divno stvorenje!
no uvjerena sam da ako netko ne želi vaginalni pregled i razgovara sa svojim gin. da on to neče uraditi!
ako se vi osječate dobro, da neče radit UVZako vi to ne želite ili nije potrebno, no recite mi koja prvorotkinja neče žurit na pregled i s nestrpljenjem čekat UVZ da vidi to malo biče koje raste u njoj i s ponosom ju svima pokazuje!
nije bit u otplačivanju UVZ, jer da nije potreban sigurno ga doktori nebi imali!
no kako bi se osječale da taj isti doktor vam ne ponudi il ne napravi UVZ a kasnije se ustanovi da nešto ne štima, bi li krivile sebe što niste pristale il bi krivica spala na doktora???
1. krivo si uvjerena, znam osobe kje su liječnici izbacili iz svojih evidencija u trudnoći jer nisu željele rutinske vaginalne preglede.
2.Mnogo puta stvari promaknu unatoč brojnim pregledima uzv-om, iznimno mali broj roditelja( brojim ih na prste jedne ruke) koje znam saznao je za srčanu grešku svog dijeteta u trudnoći, a sve majke su bile na (preko)brojnim uzv-ima. Ja sam uvijek za kvalitetu, a ne kvanititetu, koja daje maksimalnu šansu za dobar ishod.
No hard feelings, no naivno razmišljanje. Ok, da to je moguće vrlo lako riješiti kog gina koji i sam tako razmišlja. No kod ginekologa kojem je to rutina, to mogu reći ja koja sam miliion posto sigurna u štetnost istih i koja sam spremna promijeniti gina ako ne poštuje moje želje, no baš kao što si rekla "nova ushićena trudnica" će vrlo vjerojatnije vjerovati ginekologu ako joj on na taj prijedlog kaže "da je ipak dobro da se to radi, da ne bi nešto pošlo po zlu". Misliš da će ona preuzeti odgovornost na sebe i reći mu "ne ne, ja ipak ne bih", a on na to reći "ako inzistirate onda nećemo, no sad se stvarno nadamo da se neće dogoditi neko zlo" - otprilike moj scenarij u jednoj situaciji. I što reći na to? Pressing je ogroman, a da ne govorimo o osjećajima koji se javljaju kod te mame. Umjesto da joj se da podrška, još joj se soli jer se usudila suprotstaviti sistemu.
To što je ona oduševljena je apsolutno normalno. No svaki etičan doktor će joj pojasniti da je ok biti ushićen i sretan i da ima dobar razlog za sreću, no da njena želja da vidi dijete nije dovoljan razlog za rađenje UZV-a. Ok je konstatirati trudnoću, no više od toga je too much.ako se vi osječate dobro, da neče radit UVZako vi to ne želite ili nije potrebno, no recite mi koja prvorotkinja neče žurit na pregled i s nestrpljenjem čekat UVZ da vidi to malo biče koje raste u njoj i s ponosom ju svima pokazuje!
Naravno da je potreban! No potreban je u specifičnim slučajevima. Definitivno nije potreban svaka 3-4 tjedna. O tome mi pričamo.nije bit u otplačivanju UVZ, jer da nije potreban sigurno ga doktori nebi imali!
Misliš da bi se išta bolje osjećala da je ponudio uzv i da je bilo (ili se činilo) sve ok, a kasnije se nešto dogodilo? Tko je onda kriv? I bi li toj mami bilo išta lakše? Misliš da si ne bi postavljala pitanja da li je mogla napraviti nešto da to spriječi? Ili možda pitanja da li je tim UZV-om možda slučajno unešena bakterija koja je uzrokovala preuranjeni porod?no kako bi se osječale da taj isti doktor vam ne ponudi il ne napravi UVZ a kasnije se ustanovi da nešto ne štima, bi li krivile sebe što niste pristale il bi krivica spala na doktora???
Istovremeno smo pisale
Well said
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom