meni je rješenje jednostavno , ako niste zadovoljne promjenite ginekologa!
pa neču valjda iči k nekom tko me ne poštuje i radi kontra mojih zahtjeva!
 |
|||
|
|
|||
meni je rješenje jednostavno , ako niste zadovoljne promjenite ginekologa!
pa neču valjda iči k nekom tko me ne poštuje i radi kontra mojih zahtjeva!
To je pogotovo jednostavno ako osoba živi u manjem mjestu gdje nema ginekologa na bacanje.Manuela. prvotno napisa
i na kraj svijeta ako treba!
Ovo nije istina.
Liječnici su itekako educirani o fiziologiji, o zdravom, tek nakon toga uče o bolesnom, a na kraju kako to bolesno izliječiti.
Treba poštivati te godine učenja i truda i taj najstresniji posao na svijetu.
Iznimke u vidu lošeg čovjeka i liječnika su uvijek samo iznimke.
Ni meni nije bilo jasno kako su to "liječnici educirani isključivo o patologiji". Znam ponešto kako izgleda studij medicine.
I ovo da medicina ne može ništa učiniti da se spriječi preuranjeni porod? Vidjela sam takve slučajeve na odjelu patologije trudnoće, tako da stvarno ne razumijem.
Ne želim vrijeđati nikoga, niti mi je to namjera. Ginekolozi su vrsni stručnjaci. I savršeni su u rješavanju nastalih problema - zato postoje, to im je svrha. Kada problema nema, onda to ne bi trebali hendlati ginekolozi, nego primalje.
Preduga bi bila rasprava (za koju sad stvarno nemam vremena) da sad krenemo o tome zašto ginekolozi rade to što rade. Većina njih NIKADA u životu nije vidjela porod koji je neometan, neinterventan.. oni zaista žive u uvjerenju da pomažu mami sa svom tom tehnologijom s kojom raspolažu. I da, pomažu u određenom broju slučajeva (and thank God for that), no u velikom broju slučajeva je to apsolutno nepotrebno.
Vjerujem da ih je vrlo malo koji su skloni tretirati trudnoću kao normalno stanje a ne kao potencijalnu bolest koju treba izliječiti. Oni su zaista stručnjaci na svom polju, i za to ih treba koristiti. Ali za normalne trudnoće, zaista nema potrebe. Zato bi bilo idealno da kod nas primalje mogu pratiti trudnoću a da se ginekolozima šalje samo kad nastupe problemi.
ispravak netočnog navoda- doktori nisu učili da žive u uvjerenju da se današnjom tehnologijom liječi več da nauče kako se liječi!
nemojmo miješat lončiće
ne kužim ovaj tvoj ispravak
kako mi se sviđaju rasprave na trudnoći i porodu
glede vaginalnih pregleda i svega drugoga, ja živm u hrvatskoj već skoro 10 godina, mijenjala sam nekoliko ginekologa (da ne govorimo o bolničkim ginićima) i više manje su svi bili isti po pitanju informiranog izbora / vaginalne preglede i UZV - nikakvi. svaka čast izuzecima, dva u mojoj županiji i dva u susjednoj i dec it. kad sam odbila raditi vaginalni pregled kod jednog visokog, impozantnog i hvaljenog doktora TOLIKO me izvrijeđao i skoro izbacio iz ordinacije (rekao, je točno 'moje kolege bi vas istog trena izbacili iz ordinacije jer vi niste ginekolog i nemate pravo ništa govoriti...' jer sam samo rekla da ja, hvala, ne želim vaginalni pregled. otišla sam doma u suzama. imam svoje mišljenje zašto se ti pregledi rade i smatram da je to više stvar iskazanje moći nego preventiva, ali to je priča za drugi topic.
kad sam jednom opet (drugog dr-a) vrlo pristojno zamolila da ne želim UZV ni vaginalni pregled dr se sav uspaničio i rekao aha, kao nema frke, i nije znao više što bi radio, jedva je našao onu drvenu trubicu za slušati otkucaje srca i to je bilo to. kao i neke od vas ni ja nisam išla često na preglede ali sam u tom trenutku bila itekako sigurna u sebe i u svoje tijelo, znala puno stvari u trudnoći, bila mi je druga trudnoća i imala debeli sustav potpore van medicinskog sustava, što je reči da sam imala koga pitat ako sam imala neko pitanje koja je stručna i ljubazna te nisam se ni obazirala kad sam poput djevojčice u uredu ravnatelja škole dobila razgovor od med sestre kako sam ... Vrlo često liječnik je jedina osoba sa kojim žena u opće govori o trudnoći tako da na neki način mora ići da bi se uvjerila da je sve kod nje u redu, a zapravo kad maknemo često nepotreban UZV i vaginalni pregled, ostane samo nešto malo što iskreno, ne treba raditi specijalist ginekolog. specijalist je išao predugo u školu da se bavi sa urednim trudnoćama.
Samo što svaka UREDNA TRUDNOĆA može u trenu postati itekako "neuredna", a doktori su išli dugo u školu i zato da bi to mogli na vrijeme otkriti ( što god vi mislili o tom).
negdje sam čitala o tome da odlazak specijalistu ginekologu kao pravilo za SVAKU trudnicu je poput toga da dijete od dvije godine može čuvati samo netko tko ima doktorat iz dječje psihologije. sori, ne drži vodu i neodrživo je to za sustav, radi se zadnjih 20-30 godina ali je pitanje koliko dugo će to trajati (ovo je npr izašlo nedavno na BBC-u http://www.bbc.co.uk/news/health-14145862) jer je financijski i organizacijski teško izvesti to u sustavu zdravstvene zaštite.
Ja sam naravno za to da trudnice idu na preglede, koliko god one smatraju da je to potrebno, ali mislim da bi se ginekolozi puno bolje iskoristiti da se mogu koncentrirati na onaj dio populacije koja zapravo treba njihove usluge i iscrpno znanje. Sori, nije normalno da jedan ginekolog u 6 sati rada vidi 60-ak i više žena - nije ta osoba superheroj pa da može to sve izdržati i svakoj osobi dati sve svoje vrijeme i truda. Ono što treba jest promijeniti sustav tako da se ide specijalistu kad i ako je to potrebno.
O vaginalnim pregledima mogu vam kazati ono što znam: Kad je Marsden Wagner iz SZO bio u Hrvatskoj i upitao zašto se redovito u trudnoći rade VP liječnici su se duboko uvrijedili i odgovorili 'Jer se to tako oduvijek radilo i radit će se'. Kad sam sama bila trudnica i upitala AIMS (The Association for Improvements in Maternity Services) iz Britanije kad, kako i zašto se rade VP, rekli su mi da se po protokolu NICE (National Institute for Clinical Excellence) rade svaka 3-5 sata u porodu, u trudnoći samo ako je debelo indicirano nečim drugim, rutinski nema šanse. RCOG Canada i ASOG (USA) također imaju slične prakse.
Tražila sam info o korist vaginalnih pregleda u trudnoći na netu sada i ono što sam našla tiće se samo kasne trudnoće od 34. tjedna pa naprijed:
http://nicoledeggins.wordpress.com/2...-this-routine/
http://pregnancy.about.com/cs/interv...aginalexam.htm
http://www.childbirth.org/articles/VE.html
i evo nešto na Rodi http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=148&Show=528
U cemu je problem da u tom trenutku ta trudnica prijedje lijecniku? Znaci kad se nesto zakomplicira, zeni lijepo kazu, "evo izvolite, ordinacija ta i ta, kat povise, pregledat ce vas lijecnik"?
Ne bih rekla da kod nas gdej trudnice moraju ginekolozima na preglede ima manje takvih situacija nego u zemljama gdje je praksa drugacija, odnosno gdje se trazi optimum, gdje se sutav optimizira tako da skrb bude što bolja. Trošiti vrijeme jednog specijalista na pišanje u čašicu, ubacivanje reagensa, ocitavanje rezultata, vaganje, mjerenje tlaka i slicne aktivnosti je totalno neisplativo svima, a ponajvise onima koji tog specijalista uistinu trebaju. A mozda ga nece dobiti na vrijeme jer je meni mjerio tlak.
Danci, koje su tamo indikacije za VP (ili koje su po tebi opravdane), odnosno kako se ako nema vaginalnih ni čestih uzv-ova otkrivaju te indikacije?Kad sam sama bila trudnica i upitala AIMS (The Association for Improvements in Maternity Services) iz Britanije kad, kako i zašto se rade VP, rekli su mi da se po protokolu NICE (National Institute for Clinical Excellence) rade svaka 3-5 sata u porodu, u trudnoći samo ako je debelo indicirano nečim drugim, rutinski nema šanse.
ma ja vas uopće ne razumijem. Pa koliko je pobačaja spriječeno, koliko je samo zdravih beba rođeno zahvaljujući pravovremenoj dijagnostici..meni je uopće glupo pričati o tome na takav način. Super ako netko smatra da mu to sve ne treba ali kao što je netko napisao, uredna trudnoća za sekundu može postati neuredna. A što se tiče znakova tijela, signala itd..ma to su bajke. Kad se samo sjetim koliko sam puta u ove četiri trudnoće bila sigurna da nešto ne valja, da je krenulo po zlu..tijelo mi je davalo signale da nije sve ok pa je bilo sve u savršenom redu. S druge strane, otvorila sam se 6 cm bez ijedne boli, smetnje..ičega. Ja razumijem da vi želite mogućnost izbora i prihvaćam to da neke od vas žele da ih vodi intuicija i vjeruju joj ali na koji način da ginekolog procijeni radi li se o vidovnjakinji ili o neodgovornoj glupači koja pojma nema što govori? To bi bilo poprilično neodgovorno i plitko od jednog stručnjaka da u današnje vrijeme preskače uzv-ove i uobičajene pretrage zato što trudnica misli da su bespotrebni. Da je trudnica liječnica, odnosno stručnjakinja na tom polju onda super, ovako ne
Ako je tako, odnosno ako su pretrage koje se rade u RH za dobrobit trudnica, kako se to može uskladiti s izjavom dr. Žarka Alfirevića s prethodne stranice ("Da u Britaniji vodim porod kao u Hrvatskoj, završio bih na sudu")
Nemam ti ja pojma ko je taj alfirević a za njegove izjave me nije previše briga. Moja izjava je ova gore
Meni sve to radi sestra prije nego uđem k njemu, dakle dok je druga žena na pregledu. U prošloj trudnoći sam bila kod više ginekologa i uvijek su to radile sestre.
U prošloj trudnoći sam svaki put imala i uzv i vaginalni pregled.
U ovoj sam dosad imala uzv svaki put, a vaginalni pregled 3 puta, s tim da je jedan od tih uključivao i papa test i briseve. (sad sam 31 tj.).
Mene ipak "umiri" kad jednom mjesečno vidim bebicu na UZV, kad dr. kaže da je sve ok, izmjeri što treba itd.
Lako se pravit pametan kad je sve ok. Dosad mi je trudnoća savršena i mogla bi reći da mi pregledi onda dosad nisu bili ni potrebni, i da mi je trudnoću mogla voditi i primalja. Ali meni je ipak drago da je to ginekolog.
Trina, pomikaki ti govori o linku gore, dr Alfirević trebao bi biti velika ponos Hrvatkse, liječnik koji je na čelu ugledne Cochrane skupine za istraživanja u Britaniji, što je velika stvar pogotovo jer je on stranac u toj državi. Na linku komentira kako je radio u Hrvatskoj i što je sve naučio vani.
Ono što ne štima kod nas po meni je to da se ne prakse prate sustavno i redovito odlučuje koje su prakse dobre i koje nisu. Jednostavno se radi kako se uvijek radilo, nitko ne smije ništa pitati niti mijenjati pogotovo ne žena. Svaka čast izuzecima, ali sustav funkcionira tako, vani ga na zovu istočno-ruski sistem ne zbog toga što nemamo fensi tehnologiju nego zbog pristupa pacijentu i tome kako se tretiraju ljudi unutar sustava koji razmišljaju i rade drukčije.
Postoji nešto što se zove 'evidence based medicine' dakle liječenje na osnovi dokaza odnosno korištenje prakse koje su znanstveno dokazane da pomažu i da poboljšavaju ishode određenih stanja, u ovom našem slučaju trudnoće i poroda. Da bi se to uvelo u sustav treba sustav evaluirati svako toliko i odlučiti koje prakse treba promijeniti a koje mogu ostati, za to sustav i ljudi unutar njega moraju biti fleksibilni i otvoreni promjenama.
vertex, hvala na odgovoru... nekako sam i mislila da si taj razgovor vodila kao iskusna žena (u smislu da si već prošla trudnoću i porod) te da si imala zacrtane odluke što i kako želiš u toj trudnoći.
žalosno je zapravo da ne možemo učiti iz iskustva žena sa jednim ili više porodom već moramo same lupiti glavom o zid a da shvatimo da boli (govorim prvensteno za sebe)... jer ja sam prva takva. sve o čemu govorite, u smislu promjene sustava zdravstva općenito, a pogotovo o rutiniranom preuzimanju vođenja trudnoće od strane liječnika, a ne njihovo samo praćenje trudnoće i ne zalaženje u patologiju osim ako nema objektivnih razloga za to, meni ima smisla.
za sada se nadam najboljem, no moram učiti iz svojih iskustava. jednostavno moram. eto, imam sjajno iskustvo sa ginekologicom koja odvaja stvarno mnogo vremena za razgovor samnom, a i ponavljam, mene pregledi umire. prva održana trudnoća i neka naivnost me ipak sprečavaju da idem sa đonom na stvari koje zapravo ne poznajem.
možda neki drugi put.
U prvoj trudnoci sam imala u pocetku dosta ultrazvukova (ivf, prijeteci spontani) tako da mogu reci da mi je svaki uzv u pocetku donosio olaksanje kad bi vidjela da je beba okej. Kasnije se sjecam da je jednom bio uzv a drugi put vaginalni pregled. E sad, to sto su mi na kraju u bolnici opet pogustili uzv jer su bebu krivo izmjerili pa konstatirali zastoj u razvoju pa su onda protoci bili losi pa onda da sve to provjere i puste me doma sa nepunih 38tj....s jedne strane bilo je to recimo 3 uzv-a viska ali s druge strane bila je to ivf trudnoca i mislim da su mozda zato i digli toliku frku.
U drugoj, prirodnoj trudnoci u pocetku sam planirala ici sto kasnije na prvi uzv ali s obzirom na to da za moje jajovode postoje dijagnoze oba zatvorena i oba prohodna, rekoh bolje otic da ne bi bilo sta na krivom mjestu. Da se razumimo, znala sam otprilike tocan datum zaceca, menzisi su mi inace tocni i isla sam sa 6+2 kad bi se srce vec trebalo vidjeti. Dr me uvjeravala da sam zanijela kasnije jer je kod nje trudnoca pokazivala 4 na 5 tj, medjutim ja sam tad kad je doktorica smatrala da sam zacela vec znala da sam trudna tako da nisam vjerovala da ce to dobro zavrsiti - i nije, za desetak dana sam imala spontani pobacaj iako se tada vidjelo i srceko i sve - tu ajde idem u prilog tome da nekako intuitivno znas kad nesto ne stima.
Ovaj treci puta nisam ni mislila da sam trudna, mislila sam samo da mi menzis kasni iz nekog razloga posto nam je mjesec ranije bio dosta stresan, par puta sam krvarila i sve mislila da cu sad dobit stvari. Na kraju iz vica napravila test a tamo plus - e sad da nije bilo tog krvarenja par puta sigurno bi pocekala jos neko vrijeme, ovako sam isla sa 7+3 i doznala da je bebac tamo i da imam hematom koji bi mi mogao prirediti jos koji sok dok se bude cistio. Idem opet za tri tj. na uzv jer iako mi je muka i dosta se generalno lose osjecam (iako ni upola toliko lose kao s prvim djetetom) zbilja zelim vidjeti bebicu i znati da je tu i da je okej.
Inace, pitala sam ginekologicu da li postoji neki znak po kome zena moze znati da ima vanmatericnu trudnocu i dobila odgovor da zene obicno zaboli oko 8.tj. a da to cesto bude prekasno da se spasi jajovod.
Sto se uzv tice, ja bi rado bila smirena i obavila 3 u trudnoci, ali sam po prirodi nervcik tako da bi samu sebe izludila mada isto tako ne smatram da ih treba raditi nonstop i bas na svakom pregledu.
A sto se poroda tice - iako sam relativno zadovoljna prvim porodom, ne zelim uopce razmisljati o tome tko ce slijedeci put biti dezuran, hocu li se morati svadjati da mi ne busi vodenjak, da me automatski ne stave na drip i slicno. Plus ono famozno lezanje na lijevom boku a meni je cijelu trudnocu vise odgovaralo na desnom...ili bi se bolje osjecala da mogu stajati... Mislim da bi bila puno sretnija kad bi u HR postojala mogucnost da skolovana primalja dodje kuci i bude uz mene cisto ako se sta zakomplicira. Uvijek kazem da je mm sa sela gdje je postojala jedna seoska primalja - zene su u prosjeku radjale po 3-4 djece, nisam cula da je ijedna imala epiziotomiju, trebala drip, umrla na porodu ili da je necije dijete stradalo ili ostalo invalid tako da ako je to bilo moguce prije 40 godina, ne vidim zasto ne bi bilo i danas.
Pomikaki, da odgovorim na tvoje pitanje, ja bi na VP i bilo koji drugu proceduru pristala uz dobro argumentirane razloge te po mogućnost (ako situacija dozvoli) drugo mišljenje liječnika iz potpuno druge ustanove po mogućnosti u drugom gradu (jer je moje iskustvo nažalost do sada bilo takvo da ako pitam za drugo mišljenje unutar ustanove ili grada obično dobijem isto mišljenje).
Čitam malo pažljivije sada ove prijašnje postove i nešto što vidim u vezi tajming prvog pregleda je da žena želi ići kod nekoga da na neki naćin podijeli radosnu vijest da je trudna, da se skupa sa tom osobom veseli, da porazgovaraju o tom novom, uzbudljivom stanju i što je čeka u narednim tjednima i da ju ta osoba umiri i kaže da je sve u redu sa njom i s njenim djetetom. Mislim da je to ljudski i da je šteta što u našem društvu (ne samo u Hrvatskoj nego i šire) trudnoća se ne slavi više. Onda te iste potrebe koje žena ima da slavi svoje novo, drugo, stanje je stavljeno pod povećalom našeg društva gdje je bijela kuta štovana bez pardona i bez pitanja, što osoba koja nju nosi kaže je zakon i po mogućnosti uz nekog fensi stroja koji radi zvukove ili pokazuje neke jedva prepoznatljive slike koje nam također uljevaju povjerenje da je sve sa nama u redu. Činjenica da u velikoj večini slučajeva i kuta i stroj nisu u pravu niti da su uvijek opravdani u svojim postupcima niti da nam mogu u svakom slučaju pomoći je totalno sporedna jer ono što je važno je da se žena osjeća sigurno, a u naše doba stručnjak+tehnologija=sigurnost, bilo opravdano ili ne.
drage moje pa o čemu vi to pričate!?
citiram Danci-Krmed
drugo, stanje je stavljeno pod povećalom našeg društva gdje je bijela kuta štovana bez pardona i bez pitanja, što osoba koja nju nosi kaže je zakon i po mogućnosti uz nekog fensi stroja koji radi zvukove ili pokazuje neke jedva prepoznatljive slike koje nam također uljevaju povjerenje da je sve sa nama u redu. Činjenica da u velikoj večini slučajeva i kuta i stroj nisu u pravu niti da su uvijek opravdani u svojim postupcima niti da nam mogu u svakom slučaju pomoći !
pa kako tako možete pričat o liječnicima, ako mislite da vam nisu potrebni nemojte iči, ali ovo nije niti malo lijepo!
ako smatrate da je netko vani bolji, bolje stučan ili neznam što vam je več potebno, otiđite kod tog doktora to je vaše pravo ali nemojte molim vas tako pričat o našim liječnicima!!
Manuela ja sam u tom postu komentirala naše društvo, ne struku, možda se nisam dovoljno dobro izrazila. Po gornjim postovima sam skužila da žene žele u početku trudnoće proslaviti malo tu trudnoću, porazgovarati s nekim i provjeriti da li je sve ok - stroj to neće uvijek pokazati niti će posjet liječniku značiti da će sve zaista biti u najboljem redu, život jednostavno nije tako predvidljiv. Cilj mi je samo komentirati što korisnice usluga žele od tih prvih pregleda, i da o tome malo razmišljaju, ništa više.
Trina, ja nisam ni vidovnjakinja ni neodgovorna glupača, a nije ni moja liječnica, pa joj unatoč tome nije bio problem što ja ne zelim ni jedan vaginalni pregled u trudnoci.
Pa ne vidim da je itko od cura u potpunosti protiv pregleda. Samo je ideja da bi bilo bolje da ih rade primalje koje bi imale vise vremena i strpljenja saslusati zenu, koje bi mogle porazgovarati i o temema koje zene rijetko zapocinju pred lijecnicima ili koje su lijecnicima trivijalne (sto jesti kada Ti je zlo, kako postupati s natecenim nogama, da li je u redu da Ti se trbuh ponekada stegne ako se uzrujas ili potrcis za tramvajem...) a itekako su bitne za cjelokupno psihofizicko stanje trudnice.
Svakako bi te primalje uzele uzorak urina, premjerile trbuh, opipale polozaj bebe, poslusale otkucaje srca, ako trudnica zeli provjerile bi otvorenost usca ili bi je naucile da si sama opipa cervix (sori, nije znanost doci prstom do tog mjesta u vagini), ponekad bi trudnicu uputile na UZV, ponekad u laboratorij...
Imala sam priliku vidjeti jedan takav pregled moje prijeteljice u njenoj kuci. Primalja je tamo provela nekoliko sati, razgovarale smo o tisucu stvari koje su vezane uz trudnocu, porodjaj, dojenje, o prehrani, alternativnim metodama (tipa stavite sljez u nos ili cesnjak u vaginu) koje su opcepriznate i poznate ali lijecnici nemaju vremena pricekati i vidjeti da li funkcioniraju nego cesto moraju odmah dati artiljeriju (antibiotike, vaginalete...). Nije stvar u tome da ne znaju ili ne zele. Ima ih koji su jako zainteresirani za nove stvari i koji se zele posvetiti trudnicama, ali ne vidim kada bi to radili. U svakoj ginekoloskoj ambulanti u kojoj sam bila (privatnoj ili drzavnoj) redovi su podugacki.
Ne vjerujem da se s povecanjem primaljske skrbi ne bi prepoznali potencijalni problemi i patologije, ali bi se sigurno smanjio stres trudnica, poboljsala bi se briga za njih, odteretili bi se lijecnici, trudnoca bi bila demistificirana a to bi dalo osnovu za "vracanje porodjaja zenama" sto mislim da je jako, jako bitno.
A ja se jako nadam da se nećemo vraćati u prošlost kada su trudnoća i porod bili lutrija, koja je prečesto završavala fatalno, za jedno ili oboje.
I da će liječnici i tehnologija i dalje omogućavati što većem broju žena da postanu majke. I one koje ne mogu zanijeti i one koje teško održe trudnoću i one kojima se odjednom zakomplicira i one koje zbog vlastite bolesti ne bi smjele...
A onih par koje ne žele sve to, neka se drže svojih načela i duboke nade da će sve proći dobro.
I ne dirati što je stečeno, neka liječnika, neka UZ. A dogovor se uvijek može postići.
pa cijeli život je lutrija, 600 (ili 1,5 na 10.000 stanovnika) ljudi na godinu u Hrvatskoj gine na cestama a svi se usprkos toga vozimo i ne planiramo svaku vožnju tako da ne vozimo predaleko od bolnice nego idemo tamo kad nam treba i znamo da liječnik nam može probat pomoći kad to treba i nema čaroban štapić sa kojim nam može zagarantirati da će sve biti ok ma koliko puta odlazili kod nje ili njega.
statistički cca 1/6 trudnoća završe prirodno prije 12. tjedna. to je za roditelje teško i svako dijete je njihovo dijete koliko god bila gestacijska dob. ali je nažalost život takav da neke stvari ne možemo predvidjeti i da je gubitak dio života. Odlazak liječniku u 4. tjednu trudnoće ne poboljšava ishode trudnoće, a neki liječnici ne žele trudnicu ni pogledati prije 12. tjedna.
Što želim reči jest da (pre)rani odlazak kod liječniku ništa ne zagarantira i da se ne stavi prevelika očekivanja ili uvjerenje u nešto što jednostavno nije tako crno bijelo i da ne treba ići prerano.
Neka se varam, ali uistinu mislim da su mogucnosti lijecnika da utjece na trudnocu i dan danas minimalne...
Npr urogestan... ako sam dobro shvatila sluzi da bi otklonio mogucnost ranog spontanog pobacaja. Pomaze li u 98% slucajeva ili ima znatan broj zena koje su izgubile bebu iako su se lijecile urogestanom? Ako da, onda dozvoli da mozda urogestan nije odrzao znatan broj trudnoca, nego bi se iste mozda odrzale u svakom slucaju?
Drugih se malo stvari mogu sjetiti.. preporuca se mirovanje, isto nepoznanica u mnogim drugim zemljama...
Ukoliko se pojavi kakav velik nedostatak ili bolest djeteta, nasi dr tek preporucuju prekid trudnoce, nije da se ta stanja mogu lijeciti in utero...
Koliko se djece rodi prerano unatoc tokolizi i kojecemu... vidim svjetlu tocku u tom smislu u kortikosteroidima koji pomognu razviti pluca (a vjerovanja sam da se dijete iz nekog razloga ne moze na silu zadrzati u trbuhu dulje od dan-dva nakon sto je naumilo izaci)
ja vjerujem da bi bilo dobro kad bi se odteretilo ginekologe, na način da primalje vode uredne trudnoće (uz sve mogućnosti pregleda UZVom i ostalim tehnologijama)
ali ipak, što sa onim ženama koje bi i dalje željele voditi trudnoću (iako je uredna) kod ginekologa
da li bi one imale na to pravo?
ili kod ginekologa idu samo rizične trudnoće?
Slažem se. U mojoj su obitelji u prošlosti žene i djeca umirali na porodu. Neometanim i neinterveniranim.
A "cijeli život je lutrija" mi je već stvarno deplasirana izjava, koju smo već prožvakali ne znam koliko puta. Da, ljudi na cesti ginu, ali zato vežemo i sebe i djecu u autosjedalicama (opet primjer napisan po ne znam koji put) i nadamo se najboljem, ne vozimo se nevezani jer je "cijeli život lutrija", pa eto, svejedno.
Žene neka same odlučuju kad će prvi put posjetiti liječnika u trudnoći. Ja osobno sam išla čim sam saznala da sam trudna i u mom slučaju se to pokazalo dobrom odlukom. Neću zbog toga tvrditi da je to ispravan način, ali neću ni uvjeravati druge da na pregled treba ići kasnije.
U državi Ontario u Kanadi žena bira gdje će ići na preglede u trudnoći i žene mogu birati primalju, liječnika opće medicine, specijalistu porodničara ili specijalistu porodništva i ginekologije s time da ako su kod jedne od ove prve dvije imaju pravo ići na preglede kod zadnje dvije opcije kad god to žele ili kad se pokaže neki razlog zašto bi to bilo potrebno.
U Britaniji u principu odlaze kod liječnika opće prakse ili primalje, s time da se konzultira sa liječnikom specijalistom kad i ako to postane potrebno; žena može zahtjevati da želi u određenom trenutku kod specijaliste ali glavnu brigu odn. papirologiju vodi liječnik opće prakse ili primalja.
U oba slučaja mislim da se vode sa time što je racionalno odnosno čiječnik specijalist će te primit jednom ali ne redovito osim ako je to potrebno iz zdravstvenih razloga.
Moja mama je primjerice sve za tri svoje trudnoće (u Torontu) odlazila kod našeg liječnika obiteljske medicine, i mi kao djeca smo išli k njemu. Jednom kad je bila trudna sa mlađim bratom sjećam se da je išla kod specijaliste na kat iznad našeg dr-a i onda se vratila dolje sa nalazom. Liječnik ob medicine ju je došao obići u rodilištu nakon poroda jer je to tamo praksa.
Mislim da je dovoljno pogledati koliko se razlikuju liječničke prakse od države do države pa da se shvati da važeća praksa nije i ne može biti Bogom dana. Imam nevjestu Amerikanku, lako je uočiti kako su navade različite. Od najjednostavnijih: za svaku bol ili temperaturu djeci se daje Ibuprofen. Kod nas se Ibuprofen smatra težim lijekom, i daje se tek ako proizvod na bazi paracetamola ne djeluje. Izaziva li Ibuprofen manje nuspojava američkoj djeci nego našoj?
Ona je (pod epiduralnom, što je vjerojatno usporilo proces) kad je rađala prvo dijete, tiskala 5 sati. Dobro ste pročitali, 5 sati. Jeste li čuli za nešto takvoga kod nas, je li to neka situacija koja se događa u našim rodilištima? Imaju li Amerikanke drugačiju fiziologiju poroda od Hrvatica?
Ja ovdje ne donosim sudove o tome što je bolje, nego jednostavno primjećujem veliku razliku u liječničkoj praksi (ovo su samo dva od mnoštva primjera). To je normalno . Praksa nije apsolut, nego je rezultat nesavršenog ljudskog znanja i djelovanja. I liječnici, i općenito medicinari, bi trebali biti spremni propitkivati svoju praksu, i tražiti uvijek bolja rješenja, imajući na umu da je svako postojeće znanje ograničeno.
Sad će netko reći: ja vjerujem da se naši liječnici stalno unaprijeđuju. Međutim, tu se nema što vjerovati. Ili se unaprijeđuju, ili ne. Kad mi je prijateljici trebao specijalist za ozbiljno stanje djeteta, specijalist te grane iz Zg je rekao da u Splitu ne valja nitko, jer su ostali na znanjima od prije 20 godina i ne pohađaju nikakve daljnje edukacije. Ili govori istinu, ili laže. Ni jedno ni drugo ne potiče povjerenje u liječnike. Ako govori istinu, to znači da se neki liječnici unapređuju, a neki ne. Ali i jedni i drugi liječe, i pacijenti im dolaze s povjerenjem da rade najbolje za njih.
Sestra mi je teško bolesna. Ali, liječnici koji je liječe (dvije grupe, svaka za svoj sektor) međusobno ne surađuju, iako je njihova suradnja vrlo važna za njeno zdravlje, točnije rečeno, ostajanje na životu. "Gledajte, tu jednostavno ne postoje kanali komunikacije", to je doslovan citat. Ja bih, kao jedan nestručan laik pacijent, tu vrisnula: "Uspostavite te j***ne kanale komunikacije ovoga časa!!!". Ali oni to ne rade i neće to napraviti.
Meni je sasvim jasno, ja sam se dosad osvjedočila barem 10 puta, da liječnici ne rade uvijek u najboljem interesu pacijenta, iz raznih razloga. Jedan od tih razloga je i "ustaljena praksa". (Toliko ustaljena, da je ustaljeno tko s kim razgovara, i to se ne mijenja zbog pacijenta, dođe mi da stavim ovdje jedanjer me taj apsurd tjera na smijeh iz očaja. Zamislite koliko je teško promijeniti neki ustaljeni postupak? ). Jako mi je naivno misliti da je praksa dobra, zato što je ustaljena. Eto, koji kilometar dalje, ustaljena je neka druga. Ako to nekoga ne navodi na razmišljanje, onda taj zatvara oči pred realnošću.
moja rodica je viša medicinska sestra u Clevelandu, rodila je prije godinu dana, istim principom kojim rađaju žene u lijepoj našoj!
pa razlika Amerika-Hrvatska -ne vidim je!
što se tiče doktor-babica kod poroda i na pregledima to promjeniti NEMOŽETE!
Doktori i babice ne uče iste stvari, svaki je educiran za nešto, tako da se nadopunjuju i nemožete sad vas par kojima to ne paše mijenjat!
mijenjat bi se trebalo onda sve od samog početka što je nemoguče!
kao što sam rekla naši doktori su vrlo educirani kao i tehnika kojom rade, u nekom gradu više, negdi manje, zato ako nekom ne odgovara rad njegvog doktora ustavno vam je pravo da ga možete zamjenit i iči kud god hočete pogotovo ako idete privatno!
jel nije tako?
Eto, ja volim polaziti od činjenice da NIŠTA nije nemoguće, ali da za SVE treba vremena.
Posljednje uređivanje od sirius : 21.07.2011. at 11:30
a jeli to uopče potrebno?
ja je ne vidim!
Koga ne vidiš?
Kako misliš da bolje educirane primalje sa više samostalnosti ne bi donjele kavlitetu i poboljšanju usluge? Pa tada bi ginekolozi mogli biti više i bolje na raspolaganju ženama kojima je to zaista potrebno.
Manuela, ako čitaš moje postove vidjet ćeš da ni u jednom trenutku nisam spomenula praksu u Americi (osim prije puno postova gdje sam pisala o smjernicama Američkog kolegija ginekologa i opstetričara, što nema veze sa vrstom skrbi). Razlog zašto je vrlo jasan - zbog zamrštenog sustava privatnog zdravstva i privatnih osiguranja Amerikanke su nažalost zakinute za realan izbor u svim pogledima jer moraju slijepo slijediti to što im dopušta osiguranje ili platiti sami skrb što može dostići na desetaka tisuća dolara. Kanada i VB su drukčije po tome što zdravstvo nije privatno i zato svi korisnici su na neki način izjednačeni pred vrstama skrbi koja im je dostupna.
A za ovo gore što je rekla Vertex, ja sam sigurna u tome da se naši liječnici dobro educiraju, da se usavršavaju i da prate trendove i studije u svijetu. Ali sam na svoju kožu doživjela krutost (i nemilosrdnost, ne poštivanje i nemar) sustava koji se neće mijenjati nema veze što praksa pokazuje dapače sustava koji izdvaja one koje razmišljaju drukčije i unaprijedi one koji su poslušni, ne one sa kojima su korisnici usluge zadovoljni. Korisnici nisu važni u tom sustavu, sustav je nažalost često dovoljan sam sebi :/ (ali to nije samo u zdravstvu, to je endemično u našem društvu)
Manuela se, pretpostavljam, referira na moje usporedbe s Amerikom. U njima nije važna Amerika, nego samo činjenica da druga država ima drugačiju praksu. Izabrala sam Ameriku jer za nju znam izbliza.
Ali ako Manuela kaže da nema razlike, onda sam se ja nešto zezla, stoposto. Ili je i Amerika velika, pa ni tamo ne rade svugdje jednako.
Roda ove godine slavi 10. rođendan. Prije deset godina nije bilo moguće imati ni partnera uzase na porodu, u mnogim rodilštima nije bilo moguće imati dijete uzase za vrijeme boravka, rodilišta su gubila status Prijatelj djece. Limitirane su porodiljne naknade, pa drastično smanjene, pa se proširio spektar žena koja mogu primiti porodilnu naknadu (studentice, obrtnice), pa su delimitirane.
SVE je moguće, i radimo na tome svaki dan. Promjene se dešavaju, možda ne onako brzo koliko mi bismo htjele, ali se dešavaju.
naravno da je potrebno ako postoji (koliko god mali se tebi činio) broj žena kojima se ne sviđda sadašnja praksa, a znaju da može i drugačije (i bolje)
zašto si tako nabrijana?
to što TI ne vidiš potrebu, ne znači da je apsolutno nepotrebna
pa zar naše primalje nisu dovoljno edusirane?
ginekolozi nisu na raspolaganju kad je zaista potrebno?
ja neznam kud i kod koga se vi ljiečite al moj ginekolog je meni odličan !
uvijek se s njim mogu razgovarat kaj god hoču, doči do njega kad hoču i uvijek se dogovorimo kad i kako čemo radit!
i da nije bilo mog ginekologa mene danas sigurno več nebi bilo s vama!
zato drage moje mijenjajte ginekolge ako niste zadovoljne s njima a ne cijelu proceduru zdravstva!!!
Pa upravo se radi o tome da neki od nas smatraju da zdravstvo ima sustavnih problema koji se ne rješavaju promjenom liječnika, niti je ta promjena često moguća (primjerice, sustav ti ne omogućava da biraš osoblje koje asistira tvom porodu).
Super je da si zadovoljna svojim liječnikom, i nisi sigurno jedina.
Suzdržavam se da ne pišem, ali me sad prsti jako svrbe.
Nedavno sam bila s frendicom iz Slovenije i njenom mamom, pričala sam kako se ne mogu odlučiti u koje rodilište, da ni najrađe otišla u Feldbach ili Podobniku i platila veliku lovu samo zato da osiguram ono što osjećam da moje djete treba: neodvajanje! Žene su me blijedo gledale i rekle da je to u Sloveniji standard bar 30 godina. Koliko smo daleko od njih? Pola sata od centra Zagreba! I 50 godina u glavi.
Možda su primalje educirane, ali ih nije briga!!! (Čast iznimkama koje se lavovski bore!) Ginekolozi na raspolaganju? Da, meni je moja privatna ginekologica na raspolaganju 24 sata na dan, ali socijalac uvijek preko volje napiše recept ili uputnicu jer "nisam njegov pacijent". A dobiva glavarinu za mene svaki mjesec. Kad ode na godišnji zamjena me jedva primi. A prije nego sam zatrudnila me nije vidio. Želiš promijeniti socijalca? Ne može, svi su puni. Budi sretna da ga imaš!
Bivša privatna ginekologica me poslala odrđenom ginekologu na SD i rekla: honorirajte ga, isplatiti će vam se! Helou?! Što moram drmnut soma eura na stol da bi propisno napravio carski? Ili 500 eur za prirodni porod? Alo... pa svi znamo koliko što košta po našim bolnicama. I još većina ljudi podmazuje taj sustav... sindrom bijele kute. Fuj.
Sreća... mogu si priuštiti normalnu ginekologicu u normalnoj poliklinici gdje me tretiraju kao ljudsko biće. A što sa svim onim trudnicama koje ovise o likovima poput mog socijalca koji ima stol iz valjda 1958. I nema uzv?
Pa da ne treba mijenjati proceduru zdravstva?!
Moja frednica 2 tjedna pred terminom izgubi bebu zbog abrupcije placente jer je doktorica bila nezainteresirana... Jer ju je prvi put vidjela, jer je bila pacijent drugog doktora pa se nije htjela miješati! Alo....? Ne, ne treba mijenjati proceduru, treba srušiti! I to ne proceduru, nego sustav!
sve se u današnje vrijeme da dogovorit!(primjerice, sustav ti ne omogućava da biraš osoblje koje asistira tvom porodu).
Stvarno? Ti znaš mjesto gdje bih na porod mogla povesti svoju babicu kojoj to legalno plaćam , te da ju osoblje pusti na miru dok rađam, a bude tamo u blizini u slučaju potrebe (koju ona procjeni).sve se u današnje vrijeme da dogovorit!
Ajme, Manuelasve se u današnje vrijeme da dogovorit!. Ti valjda ipak provociraš iz zabave?
Mojca, ti sigurno plaćaš HZZO (ili tvoj poslodavac, nema veze uglavnom se plaća) premiju svaki mjesec, liječnik ti prima glavarinu jer si mu ili njoj na popisu i onda moraš platiti drugu (privatnu) uslugu da biš bila zadovoljna. Ili kao manuela daješ plavu kuvertu i smatraš da je to dogovor i sve super. Ali to znači da imaš novaca za to. Problem je u tome što u Hrvatskoj ako imaš novce ili poznanstva možeš sve, a ako nemaš onda moš imati znanja i svega ali ćeš teško doći do kvalitetne usluge. To je to što mene najviše rastuži u Hrvatskoj, da je ljudima prihvatljivo da svi nemaju istu, dobru i prihvatljivu uslugu nego se tapšamo na leđa kad se snađemo i izborimo za sebe bez da razmišljamo da je sustav u klincu i trebalo bi (teoretski) biti dobro za svih i da ne bismo trebali se snalaziti za osnovnu zdravstvenu skrb jer fakat svi to plaćamo.
niste čitale sve moje postove da vidite moj stav o svem tome!
ovo nije provociranje, jer ja vidim da je stvar u vašem nezadovoljstvu!
pa ako mislite da je negdi vani bolje, doktori bolje educirani, babice rade ono što vi želite, zašto ne rađate tamo i vodite svoje trudnoče gdi ste zadovoljne!
nemojta uporno po našim doktorima, aparatima, babicama i svemu kaj vama ne paše!
eto to vam uporno pokušavam objasnit!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom