Do sada sam dva puta rodila i imam dva zaista različita iskustva iz ove Lijepe Naše. Prvu T vodila kod ginekologice koja me na prvi znak ičega ( papa nije bio savršeno uredan, ali i inače mi zna biti pomalo poremećen pa se nikada nije radila strka oko toga ) počela slati u Petrovu gdje sam dakle odradila ostatak pregleda već od prije polovice T a k njoj samo dolazila po uputnice za što je trebalo. Nije mi se sviđao takav pristup pa sam nakon poroda prebacila drugom gin-u i sada sam zadovoljna. Porod je bio potpuno asistiran, dakle od početka kada sam došla s puknutim vodenjakom gore na stol, CTG oko trbuha i ni makac kako bi snimka bila OK i tako sve do poroda, nisam im se dobro otvarala pa su mi šuknuli gel, pa kasnije još jednom + famozni drip jer im se sve to nije sviđalo kako teče samo od sebe. Ah da još mi je jedan mladi i nadobudni liječnik uletio s pričom kako je epiduralna super stvar pa da bi oni to meni kao dali i još me skoro sat vremena gnjavio jer nisam htjela pristati. Da baš mi je bilo do prepucavanja s nekim u tom trenu, trudovi od dripa bole za vrištati, smijem ležati isključivo kako me sestra postavila i sva sam se ukočila i još bi mi on prtljao po kičmi - ma kako da ne, neće meni nitko pikati po kralježnici to sam jedino bila sigurna. Gotovo ne spomenuh nalijeganje jednog sumo borca na trbuh tokom samog izgona i šivanje bez da je lokalna primila iako sam dr-a upozorila na to.
Drugi porod je naspram ovog horora bio mačji kašalj. Znala sam da se u Petrovu ne vraćam više ni da je jedina bolnica u HR nakon ovog iskustva i tako sam odabrala SD, tamo djelomično vodila T odnosno UVZ i kasnije pod kraj preglede, bez puno kompliciranja od strane mojeg gin-a, oni osnovni pregledi kod njega i ne nisu mi smetali vaginalni pregledi kao ni sada, štoviše tako je i ustanovljeno da sam već negdje sredinom trudnoće se počela polako otvarati i bila prvo uloživa za vršak prsta, pa za prst, pa onda toliko i otvorena ali na tome je stalo i na kranju prenjela. Porod je bio skoro pa neasistirani. Od kada sam došla s trudovima na unaprijed dogovoren pregled ( a baš se poklopilo), lagana zafrkancija dr-a kako bi odmah mogla i ostati roditi ( kao da imam izbora, hoću roditi danas ili tek za tjedan dana a trudovi na 4 min i prenjela par dana ha ha ha ) pa onda pitanje imam li kakvu želju gdje sam rekla da sve OK ali ako može bez rezanja osim ako zaista bude prijeko potrebno. Složili se odmah po tom pitanju tako da me nisu ni brijali pretjerano, već samo po prijašnjem šavu za svaki slučaj ako to popuca da je lakše intervenirati. Lagano preskidanje, uređivanje, Šetnja po predrađaoni, bez nepotrebnih CTG-ova samo par min svako toliko da se vidi je li sve ok i jedina intervencija je bilo bušenje vodenjaka za koji me dr upitao da li pristajem. Opet šetnja, pa pregled i tada me poslao dr u rađaonu da tamo odradim još tih 2 cm prije poroda i da će mi tamo dati nešto lagano protiv bolova. Je kako da ne, kada bi to tako išlo. Srećom sam uspjela došetati do rađaone prije nego sam rodila jer čim sam došla tamo odmah krenuo nagon za tiskanjem i sestra u žurbi zvala dr-a da dođe. Nekih 20 min kasnije sam već primila svoje zlato na ruke. E da i još sam morala nakon svega dobiti drip uz ispriku dr-a ali da prekajo krvarim pa da se maternica malo brže steže kako bi se usporilo krvarenje. Bez pucanja i šavova, bez ikakvih pametovanja što bi bilo najbolje, sve u dogovoru s doktorom. Dakako da opet idem tamo.
Moje mišljenje je da naše zdravstvo baš i nije bajno, stvar je od dr-a do dr-a kako se on odnosi prema pacijentima, ali i o očekivanju pacijenta. Netko očekuje brda i doline i ostane, neću reči razočaran nego revoltiran, zbog toga što mu to nije ostvareno. Ja osobno zbog svojeg opčeg zdravlja ( migrene više od pola života, pa Gerb, također od djetinjstva po doktorima iz raznih razloga i td) sam upoznala jako dobro sustav našeg zdravstva i znam što mogu realno očekivati i ne tražim previše. Dovoljno mi je da je bolnica čista, da su wc-i održavani ( ne mogu biti samo čistačice krive ako je wc u Petrovoj koji je jedan na ne znam koliko soba i rodillja zmazan iako se trude čistiti svakih cca sat vremena, ako rodilje ne paze kamo bacaju uloške i ostave zakapanu školjku i dasku. Ovaj na SD je bio jedan na tri rodilje i zaista je bilo sve OK, ali kažem to ovisi i o rodiljama ako su uredne) obroci redoviti i primjereni bolesniku ( kažem bolesniku jer govorim opčenito a i netko je možda dijabetičar ili ima neku alergiju pa to osoblje mora znati i napomenuti u kuhinju jer u tom slučaju imaju drugačije obroke), osoblje susretljivo, ljubazno i profesionalno ( ne mogu oni uvijek biti nasmješeni a ima i pacijenata koji ih smatraju svojim robovima dok su tamo pa im zvrcaju za svaku sitnicu, ali recimo samo da sam sa 16 godina završila na neurologiji na 2 mj, kada sam prije 2 godine opet bila na tom odjelu i srela neko osoblje koje je tamo bilo i prije tih 12 godina, bilo mi je drago vidjeti ih i primjetiti da su i dalje isti, spremni pomoći i izaći u susret te olakšati boravak tamo iako se oni mene nisu sjećali naravno ) . Dakle ono što nama treba je pozitivan stav, jer ni sa svakim bankarom ili trgovcem nećemo baš biti zadovoljni ( dok će nekome drugome baš ta osoba savršeno odgovarati za njegove potrebe i ispunjavati njegova očekivanja), ali u tom slučaju možemo ili potražiti drugoga bankara ili pokušati pronaći zajednički jezik s ovime koji nam je na raspolaganju ( zar nije tako) jer drugoga možda i nema trenutno da se s njime sporazumijemo.
Malo sam se raspisala, ali nadam se da sam sve iznjela razumljivo i jasno onako kakvo je moje mišljenje. Naše zdravstvo ne možemo promijeniti preko noći ako ikako i možemo utjecati na način na koji se posluje. Dr-i su educirani koliko ih se na to potiče u samim ustanovama u kojima rade, od samih kolega, ali i ovisi od njihove volje da se unapređuju u svojem znanju, jer ima vjerujem onih koji sa zanimanjem prate novosti i sve članke do kojih mogu doći, ali i onih koji jedva dočekaju "odraditi svoju šihtu" i otići doma da više ne moraju razmišljati o tome. Jednostavno se ne može sve trpati u isti koš, bez obzira bili oni privatnici ili radili preko socijala, sve ovisi kakav si čovjek u sebi, ali ponekad i kakav ti je dan jer ipak svima nama dođe da ustanemo na lijevu nogu i nije nam do razgovora, te da imamo neki problem koji nije tako lako isključiti kada smo na radnom mjestu.