Ja bi isto rekla da je ovako. Doduše meni se dogodila jedna stvar, od kad sam kako se reče naučila na teži način, ne dajem se tako olako u ruke doktora i nisam puna povjerenja kako sam prije bila. Mislim da i mi "pacijenti" moramo uzet svoj život u svoje ruke i preuzet dio odgovornosti. Masu nas ide slijepo ko muhe bez glave slušamo sve što nam govore misleći da oni apsolutno znaju najbolje. Važno je shvatiti da griješe i da je na nama da odlučujemo za sebe uz njihovu pomoć. Naravno to bi uključivalo neku vrstu educiranja o svom stanju, ne slijepo bježanje od doktora samo na osnovu straha.