mi smo radili Bobath, prvo na Goljaku, zatim u Bizovcu (zbog preseljenja), radi hipotonije.
i moram priznati de je mali plakao, urlao, nije surađivao od prvog do zadnjeg dana, a promijenili smo 4 terapeuta.
svejedno ne mislim da je to bilo nešto loše za njega, ili da smo zbog plakanja trebali odustati (osim jednog prekida radi glaukoma, što nas je upozorio oftalmolog).
a zbog čega je plakao, tko zna. terapeuti su govorili da ga ništa ne boli, nego mu je samo teško zato što ima preslabe mišiće, i da zbog toga mora na neki način pokazati da to ne želi i da je nezadovoljan.
mislim da ima nešto u tome.