Naviknut ćeš se i na plač i na 'izdala si me' pogled. I gledaj da vježbate kad je odmorna i dobre volje.
S mojim vježbam od kad smo došli iz rodilišta. Tamo mi je fizioterapeut (osebujan lik bez dlake na jeziku) rekao da u ortopediji/fizijatriji nema mjesta za žaljenje i poštedu (bebe) nego samo rad uz plač i suze. Ionako se on toga neće sjećati ali ako ne bude mogao hodati to će pamtiti. Pa ako ne želim da me dijete proklinje kad naraste nek izvolim stisnut zube jer mi je to posao. Sad nakon dva mjeseca smo došli u fazu da praktički ni ne zaplače dok vježbamo.

Sent from my GT-I8190 using Tapatalk