Moj sin je bio na operacji preponske kile sa nekih 15 mjeseci mislim. Moram priznati da je on operaciju podnio daleko bolje nego ja koja sam preplakala u strahu cijelu operaciju. Trajala je kratko, možda 45 min od kad su ga odnijeli iz sobe, pa do povratka. Na povratku se počeo buditi iz anestezije i to je jedino bilo gadno jer je pokušavao iščupati infuziju i bio malo pogubljen, ali kad se smirio, ponovno je odspavao i probudio se kao da ništa nije bilo. On je znači bio veći od tvog sina i već je hodao, tako da se par sati poslije operacije ustao u kinderbetu, igrao se, ma sve normalno. Ja sam ga smirivala dok mi doktor nije rekao da pustim dijete na miru, ako može hodati, neka hoda. Njega je jedino bolilo kad piški jer su mu na operaciji prevukli kožicu, pa ga je to peklo, tako da je bilo vrištanja svakih par sati, možda dva dana. Kući smo koliko se sjećam išli sutradan. Malo sam pazila da se baš ne napreže previše, da ne trči, i to je to. Kao što rekoh, tvoj je još mali, pa će ti možda biti lakše zbog toga.
Kako to da idete tek za 15 dana? Mi smo išli par dana nakon što je dobio kilu (bili smo četvrtkom kod kirurga, a u ponedjeljak išli u bolnicu na pripremu, utorak operacija) i još je doktor rekao da ako primjetimo čudno ponašanje tih par dana da odmah dođemo.