ah, sad ste me vratile u djetinjstvo, ljeta na selu - neprocjenjivo
baba bi povela nas klince na livadu, uzela komad slanine, kapule i fiiinog domaćeg kruha, te bocun hladne izvorske vode.
ja dijete iz grada, odraslo na (kršitelj koda) sokićima i abc siru i šunki, rahitična i anemična bi u tih mjesec dana zasjala!
i uvijek sam volila domaću hranu, a ta spominjana juha sa nogicama i želucima meni je bila favorit!
danas nema takvih juha, šmrc...
Posljednje uređivanje od flopica : 05.06.2011. at 16:48
i da, moja baka ima 87, a raki
ja uz kavu je bila kao što ja danas pijem vodu uz kavu
sami ipak u malim količinama, da ne iskompromitiram svoju babu, ipak
Vidiš i moja none je pila prošek svako jutro. Al ona je bila vegetarijanka 50 godina od svoje 40 do 90, kad je umrla u snu, a niti godinu prije toga još je mogla most napravit - 7 tibetanaca i zdrava prehrana čuda ćine.
Kaae i ja sam kibnula fotke na face-u, super farmica!
Ja brijem da će moja bit nešto ala ona iz Praščića Babe-a, samo sam ja u svojoj viziji malo mršavija od one bake
Nemam puno šta pametno dodati na ovu temu, ali već dugo razmišljam i pitam se šta jedemo i čime nas truju, pogotovo meso.
Nisam neki mesojed i mogla bih vrlo lako živjeti bez mesa. Od kada sam rodila i kada je J počela jesti nešto osim mog mlijeka, stalno razmišljam o tome i njoj kuham organski uzgojeno i bio, ali za nas kao obitelj nažalost je takva prehrana preskupa. Sva sreća pa kući imamo vrt, pa jedan dio uzgojimo sami.
Ono što sam zapravo htjela reći je da kad sam prohodala s MM-om koji je dalmatinac, šokirala sam se kad sam vidjela da je ovdje u Dalmaciji meso na svakodnevnom meniju. I njima ručak bez mesa nije ručak. Trebalo mi je jako dugo vremena s obzirom da živimo s njegovima da ih malo preokrenem, tako da sad i prođe koji dan bez mesa, ali npr MM-ov tata u životu valjda nije pojeo bezmesni obrok, a tako i sva starija muška populacija ovdje.
ma prije je prehrana bila izbalansirana.
u teću raštike na čorbu bi ubacili, kako bi moja baba rekla - prst slanine. a raštika svojim djelovanjem poništava loše strane slanine.
mesa je bilo o svecu i prazniku. ako i tada.
živilo se na puri, jajima, milijeku i mliječnim proizvodima, povrću iz vrtla (dalmatinska zagora).
moji nisu jeli ribu jer su bili brdsko-planinski ljudi iz zagore. kakva riba...
na žalost, ja sada živim u mjestu uz more a više ribe ima kupiti u mom vlajlandu nego ovdje. sramota.
tako da se ribe najedem kad u staraca u zagoru dođem.
a da se sve iskorištavalo znam. moj dida bi u podrumu imao krompire podijeljene po veličini. najprije bi se jeli najsitniji. da ne propadnu. i nije bilo ŠANSE da uzmeš srednje ili veće dok se najsitniji nisu pojeli. da ne pričam koliko puta je bio ljut kako koru gulim. trebalo je što tanje. hebi ga, većinu života su bili na rubu gladi, to ostavi traga na ljudima.
velika razlika onda i sada je u kvaliteti namirnica. svo sjeme je moja baba čuvala i sijala iz godine u godinu. danas toga više nema. danas u STARTU imaš škartno, modificirano povrće, pa da se trudiš ko mali mujo (ili moj stari, koji rukama trijebi krumpirovu zlaticu, umjesto da prska) nećeš imati tako kvalitetnu spizu.
o životinjama danas da ni ne pričam - sve je nafilano antibioticima, hormonima rasta, živi užas.
ovo je kriva percepcija dalmacije (ko što npr. u masterchefu imaju krivu percepciju pa su cijeli tjedan dalmacije furali ribetinu. di je tu meso, divljač?) - nije dalmacija samo uski morski pojas.
ja sam iz kraja u kojem se kaže da se jede sve što gmiže, hoda, puže il pliva. dakle- svaka moguća životinja. od janjetine do žaba i puževa. isto tako su moji hometown ljudi jako opterećeni hranom, vjerojatno najviše u hr. uvijek je mora biti, i uvijek u ogromnim količinama. toga uz more nema.
i uvijek mora biti mesine. povrće je popratna pojava.
riba oduvijek rijetka, sa malom prevagom morske nad pastrvama.
pričam o dalmatinskoj zagori.
Ma nisam ja nikada mislila da Dalmatinci jedu samo ribu, nego da jedu raznovrsno. Ne kažem da je svugdje tako, ali u ovom dijelu gdje sam ja tj da se točnije izrazim, njegova uža i šira obitelj i prijatelji ovdje jedu uglavnom meso i to po mogućnosti pečeno i svaki dan za ručak i večeru. U mm-ovoj kući dok nisam ja došla nisu da tako kažem upotrebljavali žlicu, jer se variva nisu jela. I danas kad skuham varivo, za MM-ovog tatu se mora ispeči meso sa strane.
Roza, nisi shvatila, ne govorim o danas, nego o vremnu (npr. moje bake) koja je cijeli dan radila na njivi, ili deda koji je npr. cijeli dan kopao u vinogradu.
1.) nisu imali miješane žitarice za pojesti s jogurtom, a
2.) ponavljam - čovjek je morao dobro jesti, da bi mogao cijeli dan kopati.
Moja mama i dan danas, usred Zagreba u kojem cijeli zivot zivi, kuha juhu od pilecih nogica, zeludaca, grkljana i one male masne guzice. Sve to kupuje na Kvatricu, kod mesara.
S druge strane, ja juhu kuham od... kamena. I magije. Jer nemam gdje kupiti nogice i grkljane. Tek se tu i tamo zalomi da netko shvati sto hocu pa mi to sacuva/proda/svastanesto.
Sto se tice hranjenja onim sto uspjeva u odredjenom podrucju, skroz sam za to, kad je odrzivo. U Zagrebu nisam jela jagode i tikvice zimi, sto zbog cijene, sto zbog odurnog okusa svega sto je dovuceno u grad van sezone. Ovdje jedem sto mi se jede, samo pazim odakle je i kako je uzgojeno. Da to ne radim, vec da se orijentiram na ono sto ovdje raste, jela bih krumpir, alfa-alfu, soju u zrnu i, naravno, kukuruz. I jabuke.
Sve ostalo uspijeva u toliko kratkom roku da, ako zelim lokalni paradajz, moram platiit oko $1.25 po komadu. A to ne zelim. Pa kad moj vlastiti presusi, onda kupim u ducanu, sto cu. Uzgojen gdje god, dok god mi se svidja porijeklo i nacin. Jagode uopce ne mogu uzgojiti ako ne zelim puskom natjeravati rakune. Itd.
Istina, nisu imali, ali zašto? Jer tada nije bila navika jesti "musle" s jogurtom nego špek s kruhom. Zato treba spojit neke nove trendove sa starima i dobiješ idealan spoj. A ja sam bila vegetarijanka 15 godina, i vjeruj mi bilo je dana kad sam i orala i kopala od jutra do sutra na veganskoj prehrani, i nikad nisam ostajala bez snage. Imam jako puno frendova danas koji žive samoodrživo a vegetarijanci su ili jedu jako malo mesa, također po cijeli dan rade jer su poljoprivrednici i nema baš puno opcija, samo se treba educirati po pitanju ishrane i znati izbalansirati namirnice tako da ti ničeg ne usfali, a u voću, povrću, grahoricama, žitaricama, mljeku, jajima, ribi, pa onda na kraju i mesu ima sve što je organizmu potrebno i bez konstantnog jedenja mesa. Feta raženog kruha sa maslom, medom i škripavcem i čaša mljeka ti da energije da moš radit satima.
ja sam isto mišljenja da ljudi jedu previše mesa. meso svaki dan za ručak mi je apsolutno tu mač. ja ga kuham cca 2 puta tjedno i to mi je ok, a 99% obitelji koje znam moraju imati meso na meniju svaki dan.
isto sam bila vege 6 godina i osjećala sam se baš super. (zbilja ne znam zašto sam uopće počela jesti meso.)
što se tiče factory farminga, *ebiga, to je cijena dostupnosti mesa. ironično je da povrće postaje sve skuplje, a meso sve jeftinije. na kraju mi je skoro jeftinije napraviti faširance, nego varivo od povrća.
ja bih isto pristala plaćati nešto skuplje meso, koje je proizvedeno u prirodnijim uvjetima.
ja sam iz familije gdje se jede uglavnom povrce iz vlastitog vrta dosla u "brak" s covjekom kojem rucak bez mesa nije rucak... i riba je nesto sto se jede na Badnjak...
ok, uvela sam svoje pomalo ali jos uvijek moramo jesti dosta mesa...
deep down sam svjesna sto rade svim tim zivotinjama ali ustvari ne zelim o tome razmisljati... nastojim se uvjeriti da je šnicla oduvijek bila šnicla a ne dio necije noge...
smatram da su ljudi svejedi i takvi trebaju biti, priroda nas je takvima napravila, imamo zube kojima mozemo zvakati meso, i da meso definitivno ne bi trebalo izbjegavati... opcenito niti jednu hranu ne bi trebalo izbjegavati (osim ako ju bas ne volis) i sve konzumirati u umjerenim kolicinama... pa cak i alkohol (spominjali ste bake i rakije)
a da bi mogli to sve skupa raditi na jedan humaniji nacin prema zivotinjama - mogli bi... a i oni koji to rade ne bi trebali to toliko masno naplacivati - mozda bi ljudima takvo meso bilo prihvatljivije kad bi bilo financijski dohvatljivo...
slažem se
meso da svakako
ali ne svaki dan
nema stvarno potrebe
i ne ovakvo kakvo mi jedemo
masovna proizvodnja ga je napravila tako dostupnim da je najeftinije jesti meso
meni je problem što MM-u obrok bez mesa nije obrok
nije on od količina
ali mora biti "malo, da zamiriši"
Kaae , krava nema pojma kako je sretna, samo ne znam jesam dobro skužila da ona jede posteljicu, to mi je previše.
ako neko ovdje na forumu misli da je to prihvazljivo, nek se molim ne uvrijedi na ovaj komentar .
pobježe post, ma meso se i po mom mišljenju jede u enormnim količinama, znam hrpu obitelji u kojima je ručak bez mesa jednostavno neprihvatljiv, meni to nije jasno nikako
i još sam primjetila da se nekako potiho smatra ako jedeš variva ili povrće ili tjesteninu bez mesa smatra da je to zato jer si "siromašan" za kupit mesine, prestrašno!
ako ne zakolješ bar 2 praseta il ne kupiš najmanje 4 svinjske polovice, to je zato jer si u krizi s lovom, loše ti ide u životu, nema to veze sa stavom, navikama, brigom o zdravlju, ma kakvi..
Nisu ni variva neka majka, raskuhano povrće (makar, moram priznat da i mi jedemo dosta variva, jer tako djeca najradije pojedu povrće).
ma vi mene ne razumijete kakva je to juha bila!
kokoš fina, domaća, baba je koprivom hranila i svim nečim prirodnim, a juha se žutila ko dukat
pa baba u nju zakuha još domaće rezance, od onih domaćih jaja,
koja nisu anemična ko ova koja ja kupujem,
a unutra fiiiine mrkvice, one slatkaste, iz vrtla...
ma nema šanse da danas iko takvu juhu može skuhat
predajem se
pozoveš me na juhu?
Posljednje uređivanje od flopica : 05.06.2011. at 22:58
krumpiric, sredile smo ju! i ja imam mamine domaće rezance, ona čak mrkvu još stavi u trap da joj traje.....
kad sve ovo čitam presretna sam što sam odrasla na selu, morala kupiti zlatice s krumpira i pljeviti bašću. a koja mi je tlaka bila, kad se samo sjetim...
sad kad idem svojima pa se dokopam kruha iz krušne peći, brašno skoro pa sami rade, samo ga mlinar "malo" samelje..... uh! zato sam se i vratila s godišnjeg s viškom kila.
jednom sam išla s mojom bakom u posjet njenoj rodbini na selo i dobila sam nekoliko kokica-red je da dijete dobije nešto kad prvi put dođe u goste. to je bila nedjelja,a u ponedjeljak ih je baka priklala u veškuhinji. bezglave kokoši i krv koja lipti ostale su mi u sjećanju do danas. iduće ljeto kad sam išla derala sam se iz sveg glasa: neću kokoš! neću kokoš!
godinama ne jedem meso, ali ga jedu moja djeca i kućni ljubimci, i muž
Mene uistinu zanima gdje kupiti kvalitetno "domace" meso. Nije mi bitno koje vrste... Moje mlade dijete jede puno mesa i trazi puno mesa. Muz isto, a i mene kad sam iscrpljena puno vise privlaci meso (do prvog poroda mi je porcija bila cca 2 komadicka mesa na tjedan).
Razmisljamo o vrtu, drzala bi mozda i kokosi, ali meni su zivotinje ako samnom zive ljubimice i prilicno sam sigurna da ih ne bi mogla jesti, nego samo za jaja...
Za svu ostalu hranu se trudim kupiti sto provjerenije, prirodnije, ali za meso nemam nikakvih izvora. Ajd nek mi neka dobra dusa javi kakvu info po tom pitanju (moze na pp)
Posljednje uređivanje od smedja : 06.06.2011. at 08:58
krumpirić se hvalila juhom, ko joj je kriv što se samoinicijativno pozivam
smedja, ja isto ozbiljno razmišljam da se počnem baviti držanjem peradi, jer me stvarno , stvarno strah što moje dijete konzumira
(imam prostor, imam i volju, jedino se treba malo potruditi oko osiguranja adekvatnog mjesta )
i nije mi bed, koliko god sad ovo okrutno zvučalo usmrtiti životinju zbog hrane, valjda mi tolerancija porasla gledajući baku kako to hladnokrvno obavlja - ono, puna kuća čeljadi, ručak mora biti na stolu, nema tu sad mjesta nekim emocijama
a ova nakljukana piletina, čisto me pere neka paranoja da će mi dijete sa 8 početi dobivati dlačice i razvijati se
ovako bih ja rekla.
danas ispada da je najveći, ultimativni rizik - jesti. jesti ispada opasnije po život od izleta u ratnu zonu, npr. vikend za dvoje u kabulu mi izgleda manje rizičan od pileće juhe za stolom.
il po novom, salate od krastavaca iz ekološkog uzgoja.
il nedaj bože, po najnovijem, klice graha u salati.
eto, nije im bilo dovoljno meso, pa su pobili milijone kravi radi kravljeg ludila. al to nije bilo ništa naspram genocida nad peradi. e, onda je i svinjetina došla na red. i sad krastavci, zelena salata i klice graha.
odnosno, ja bih rekla, kako su već prije napisali neki, da je ključ u umjerenosti.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 06.06.2011. at 09:30
Al činjenica jest da je hrana iz masovne proizvodnje full rizična. Niko ne govori o krastavcima iz mog vrta, nego o onima sumnjivog porijekla kakve prodaju preprodavači na pjacama il veliki marketi gdje se ne zna ni kakvo je sjeme korišteno, ni kakva je bila priprema zemlje, nit koja gnojiva su bacali po tom i kakve pestiide.
Nema ništa zdravije od juhe od domaće kokoši za koju znaš što je jela i u kakvim je uvjetima živila, al juha od one nazovi piletine iz Konzuma fakat nije zdrava.
Činjenica jest da danas živimo prelagodno i zato iz svega radimo paranoju, s druge strane želimo li živjeti kvalitetno i ne krepati od nekih nezgodnih bolesti bolje je da ne idemo linijom manjeg otpora, hranimo se brzim obrocima i provodimo dane pred tv-om.
Umjerenost i racionalnost je korisna i u promišljanju o načinu života kojeg vodimo. I sve te megaparanoje od kravljeg ludila, svinjske gripe i sad evo krastavaca s ešerihijom rađaju se jer ljudi osjećaju da nemaju kompas u svojim rukama, zavaljeni na ugodnoj stolici sjede na brodu koji ide prema santi leda, a ne žele s njega sići i sami veslati u svom čamcu. Evo RG ova je za tebe
S druge strane i gorka u prvom postu mi djeluje paranoična, ne razumijem - zgražaš se nad jednostavno iznesenom povijesnom činjenicom da su ljudi pripitomili životinje za hranu? Pa kako je onda tekao razvoj događaja po tebi?
Premda, možda bi zbilja bilo bolje da smo ostali sakupljači i lovci kao oni simpatični likovi iz filma Bogovi su pali na tjeme. Ali samo smo slijedili starozavjetnu uputu Sveznajućeg i Svevidećeg - plodite se i množite, napunite svu zemlju te je sebi pokorite... još jedna za RG
ja mislim da ce tu biti tuzbi i tuzbi.
ovo sa klicama rekli sinoc. danas ujutro na vijestima kazu, zapravo moraju jos provjeriti.... ali ja mislim da svi ducani koji drze klice, mogu ih odmah u kos hitnuti...
koje budale, sa neprovjerenim informacijama. ovo je sve urota mesne industrije sad će nabrajat povrće po povrće pa će na kraju ljudi odustati od svega osim pomfita i mesine, užas
hvala ti bože na komadićku vrta kojeg moj stari obrađuje.
Neće ljudi odustat od ničega, to su gluposti, 5 dana ne jedeš paprike, 5 dana krastavce, 5 dana klice, do sljedeće afere sa sljedećom hranom.
Bolesti je uvijek bilo i bit će. Lošeg i senzacionalističkog novinarstva nije.
Moja sveki je odmah kupila krastavce, trebalo joj je neka 3 dana da se odluči sigurno im je pala cijena...
Koliko sam ja shvatila , mislim da je otvaračici teme sporno to što su se ljudi usudili pripitomiti životinje za hranu, tj. koliko je to moralno i etično prema živim bićima koja su visoko na ljestvici svijesnosti i razvoja .
Ali mi odosmo u drugom smjeru kao i obično (ja prva). :D