 |
|||
ne znam, ja na to ne gledam tako. novorodence stavim na sebe i smatram da se uz mene moze sasvim fino naviknuti na novi svijet i bez da sebe i njega/nju zatvorim u kucu. tako sam i radila sa drugo dvoje (s prvim nisam jer zbog nasilnog poroda nisam ni ja bila za izlazak). obje su izasle van s nepuna 24 sata, obucene kako vremenski uvjeti nalazu i u mojim rukama/marami. uvjeti su im prilicno slicni, samo nisu s unutarnje strane trbuha nego s vanjske.
Pa nakon refloktora i treba im par tjedana prilagodbe.
Ovi iz kucne radinosti su vec priviknuti na doma, pa mos s njima sta god hoces.
Posljednje uređivanje od marta : 27.08.2011. at 10:46
i ti si nemajkakoksy prvotno napisa
Eto mi sad! Zato ja i pisem na temi o premalom prirastu tezine! Dijete mi se smrzava do granice neuhranjenosti!
Voditi bebu od 10 dana na svadbu mi je malo too much. Zadimljena prostorija, gužva, buka... To mi nekako nije ni za malo veće dijete, kamoli za novorođenče. S ostalim se mogu djelomično složiti sa curama. Neke bebe lakše prolaze kroz prilagodbu, a neke mnogo teže. Mislim da je zapravo najbolje pratiti ponašanje bebe. Ja svome nikada nisam peglala robicu, utopljavala ga, držala ga u kući i sl., ali da sam primijetila da je dijete nervozno i da non stop plače razmislila bih radim li nešto pogrešno. Postoje bebe koje ne mogu podnijeti tu poplavu podražaja kojima su iznenada izložene. Moja je bila mirna pa smatram da sam sve napravila kako treba, iako ju nisam držala pod staklenim zvonom.
Tocno tako, treba naci pravu mjeru za svako dijete. Moji su svi razliciti. Dvojica su cista normala sto se temperature tice. Trecem je uveijk vruce. Ovih dana kako temperatura raste, tako on govori sve nervoznije i sve višim glasom. A bebuša je zimogrozna. I kad smo im svima uzeli mjeru znali smo sto i koliko s njima mozemo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom