Mimah, neizmjerno ti hvala na iscrpnom odgovoru

nisam pogledala dvd gdje ga mogu nabavit?

ne kužim ovaj prvi dio tvojega odgovora.
u kojem trenutku da podignem bebu da podrigne?
ona se gotovo nikad sama ne skida s dojke.
ako se sama skine, onda valjda nema ili ne može više ništa povuć pa bih je trebala prebacit na drugu.
a ako zaspe, valjda je to zato što se umorila pa bih je opet trebala prebacit na drugu.
i ja ne znam/ne osjećam kako mlijeko teče

zašto se uz dojenje još i izdajam?
zato što su količine koje izdojim veće od količina koje ona posiše, bojim se da će mi se smanjiti količina mlijeka...

tko mi može dijagnosticirati soor? kome da se obratim za pregled dojki? općoj praksi ili gin?
čini se da je pitanje soora siva zona o kojoj nitko ne zna puno, čak piše da ga se ne može dijagnosticirati nikakvom pretragom? svašta... a rojazol mi ništa ne pomaže.

samo se želim riješiti ove boli, to me ubija, dođe mi da tijekom podoja vrištim, da lupam nogama o pod, a beba se na dojci zadržava unedogled, tu i tamo nešto proguta, a čim stavim prst da izvučem bradavicu, ona stisne usta i nastavi sisati (ne i gutati, sisa na prazno).

ne mogu više izdržati bol, sad je postala gotovo konstantna, boli stalno, i za vrijeme i između podoja, areole su mi strašno bolne i osjetljive na dodir i imam osjećaj kao da mi je oštećeno tkivo ispod areola i bradavica, tijekom sisanja me boli dio areole ispod bebinih desni, kao da beba grize, i boli me iznutra, tkivo ispod bradavice i areole. bojim se svakog podoja i stalno sam u grču, ne mogu se opustit jer me jako boli i stalno strepim od njenog nemira na dojci jer me tako dodatno povrijedi.

u ova dva mjeseca otkako sam rodila nisam imala niti jedan bezbolan podoj.
prvo sam se skoro mjesec dana borila s ragadama, a sad ovo. istraumatizirana sam, a ne želim odustat od dojenja.

što da radim? na izmaku snaga sam...

što ako bol ne dolazi zbog lošeg položaja nego zbog nekakve ozljede ili infekcije?
jer bol osjećam i kad ne dojim, boli/peče me stalno.
kad mi je doma došla ibclc savjetnica, rekla mi je da sam položaj svladala i ja joj vjerujem, znam sve već napamet.

jako mi je teško staviti bebi bradavicu u usta jer ona jako slabo zine (to sam zeznula s bočicom, trebala sam joj dudom dodirivat gornju usnicu i čekat da otvori usta, ali nisam se tad toga sjetila).
uvijek, ali ama baš uvijek joj moram izvrnuti donju usnu prema van, i to više puta tijekom podoja. ona čak ni bočicu nije svaki put primala s izvrnutom usnicom.
kako podoj odmiče, ona sve više stišće usta (kao da ih zatvara) i izvrće donju usnicu prema unutra...

ja tijekom podoja ne osjećam da mlijeko teče, ne znam, jednostavno ne mogu prepoznati taj osjećaj.
osjećam samo da me boli, nekad me zagolica, u posljednje vrijeme čak i lagano zasvrbi, ali ne prepoznajem osjećaj tečenja mlijeka ili izvlačenja mlijeka iz dojke. to čak ni s izdajalicom (a izdajanje mi je bezbolno) nisam osjetila.

čujem da guta, vidim pomicanje sljepoočnice i ušiju, ali to je tako rijetko...

ok, s dojenjem ne ide sat, ali nekako moram prekinuti podoj jer ona neće.
a čak i kad se tijekom nemira skine s bradavice, već sljedeće sekunde je ponovo grabi ustima, tako da što se nje tiče - dojenje ne prestaje...

kompresija je potakne na sisanje, ali na prazno, ne guta. zar je ni tad ne smijem skinuti? zar ni tad ne smijem ograničiti trajanje podoja?

a sad je vrijeme da opet podojim bebicu

do sljedećeg posta...