Moje dijete dobro podnosi vađenje krvi (6,5 godina, skoro nikada nije ni zaplakao), ali ja ne; ali ne iz razloga što se bojim igle već iz drugih razloga:

2 puta (dok je sin bio bebica), u različitim ustanovama, desilo se da su mu sestre htjele izvaditi krv krvavim rukavicama (par kapi krvi, teško za primijetiti, ali vidljivo) - na vrijeme sam primijetila i izreagirala; ali otada mi je ostao strah. Znači da između vađenja nisu mijenjale rukavice, odnosno štitile su samo sebe a ne i svoje pacijente.

Ukoliko dođem na vađenje krvi i vidim da su laborantici ostale iste rukavice od prethodnog vađenja (posljednjih godina uglavnom idem privatno, znači ne govorim o domovima zdravlja) - znam zamoliti da iste zamijeni... S druge strane, s djetetom idem u dom zdravlja u vrijeme kad nema gužve (odnosno, kad mogu samo vaditi djeca ili hitni slučajevi) - i posljednjih godina uvijek stavljaju nove rukavice - iako ponekad samo jednu, što mi nije jasno jer na taj način ne štite ni sebe - jednom sam zamolila gospođu da stavi i drugu rukavicu i to je bilo dobro za nju jer kad je razmazivala krv po stakalcu obje rukavice su joj se okrvarile...

Prvi horor koji pamtim vezano uz vađenje krvi je iz osamdesetih - sjećam se da je u novinama pisalo o vađenju krvi vezano uz polaganje vozačkog ispita (mislim da je bilo u Nišu) - da su stotinu kandidata vadili krv jednom iglom! (nadam se da je to ipak bila samo senzacionalistička izmišljotina, iako me tada, još k'o curicu, to prilično užasnulo...)

Koliko pratite kod vađenja krvi je li s te higijensko/predostrožne strane sve u redu?

Želim reći da vezano uz samo vađenje krvi djetetu nije bilo problema i da su uvijek vrlo korektno i angažirano, s obzirom da se radi o djetetu, vadile krv - prošlo je bez trauma i dijete bez ikakvog problema ide na vađenje, i da ne želim izraziti "generalnu nepovjerljivost" prema ljudima koji obavljaju taj posao.