Ne znam što je bilo osamdesetih, ali devedesetih kad sam ja išla u školu za vađenje krvi su se koristili jednokratni zatvoreni sistemi. To znaći da je igla (naravno!) bila jednokratna te da se na nastvak na kojem je bila igla, umetnula epruveta sa vakumom bez da je i jedna kap krvi izašla izvan sistema .
Onako , iz iskustva , nema šanse da se jednom iglom vadi krv više ljudi , pogotovo ne stotinama njih, bila bi tupa ko kolac (ako zanemarimo osnove zaštite od infekcije). Tako da vjerujem da je to bila izmišljotina.
Što se tiče laborantica i jedne rukavice, nije štednja nego praktičnost, lakše se pipa vena ispod kože (puno je teže , nejad i nemoguće ,napipati venu koja nije vidljiva sa rukavicom).