Dugo sam razmišljala dali da napišem svoju priču i evo kao što vidite konačno sam se odvažila na to.
Trudnoća mi je bila uredna osim što sam imala problema s lagano povišenim tlakom. Odlučila sam da želim prirodni porod sa što manje intervencija i u sve to uputila mm.
U subotu - 5 dana prije termina probudila sam se i osjetila pritisak u glavi, izmjerila sam tlak koji je bilo 160/90. Odlučila sam se pokušati smiriti ali kada niti nakon 2 sata tlak nije pao uputila sam se u Vinogradsku bolnicu gdje su me zadržali.
U nedjelju ujutro stiže vizita i stariji liječnik pored mog kreveta govori ostalima: nema se tu šta čekati u ponoć gel, u 6 gel i krećemo, okrene se i ode.
Ja u šoku-strahu nisam ništa shvatila, pa zar je moguće da će mi inducirati porod.
Nakon 20 min zovu me na pregled - vrlo neugodan i bolan i isti taj liječnik. Nakon pregleda pitam ga dali mi može objasniti što će se samnom događati i dobivam ovakav odgovor:
Jbte a šta da ja tebi sad još i objašnjavam, šta nisi shvatila šta sam ti rekao. Šta smo rekli da ćemo ti dati - gel, a šta su ljudi dobili za taj gel?!!! Jel ti znaš da su ljudi za to dobili Nobelovu nagradu?!!! I ti bi da ja tebi to objašnjavam?
Imaš povišeni tlak i dijete ti ima 4 kg (naravno rodila se sa 3450) i sigurno imaš i dijabetes ( nisam ga imala) i koliko si visoka 162cm i uopće je pitanje hoćeš li ti toliko dijete moći izgurati.
Hoćeš da ti ja objasnim eno je jedna ko ti na kirurgiji leži, život smo joj spašavali i njoj i djetetu a ti bi da ja tebi objašnjavam.
Moram li uopće reći da sam od šoka jedva pronašla svoju sobu i da su me kasnije sestra i mlađi doktor koji su bili prisutni došli tješiti i pitati me jesam li dobro. A da i nisam imala tlak sigurno bih ga od ovakvog pristupa dobila.
Razmišljala sam u sebi, Bože ovakve sam priče čitala na Rodi i to sam sve htjela izbjeći pa zar je moguće da se to sada meni događa.
Međutim kako je tlak bio poprilično visok čak i uz terapiju nisam imala hrabrosti protestirati.
Tako sam u ponoć dobila gel - vrlo neugodno i jako peče.
U 4 ujutro prikopčali su me na ctg koji je bio loš, pa sam morala skakati, šetati, drmati trbuh. Sljedeći ctg je bio isto loš. U 6 ujutro pregledavaju me vaginalno i doktor govori 3 cm ste otvoreni i vodenjak pomalo curi i idemo u rađaonu. Vidim kod doktora veliku zabrinutost lošim ctg-om.
Zovem mm koji stiže za pola sata.
Doktor mi buši vodenjak a ja zavičem od bolova pa me sestra pita što je trud a doktor odgovara ne to sam ja nemogu naći vodenjak.
Priključuju me na drip.
Dakle dobivam sve što nisam htjela ali s obzirom na tlak i loš ctg nalaz nemam hrabrosti išta odbiti.
U 7 ujutro stiže druga smjena i glavna primalja - Bog je blagoslovio.
U 8 još jedan vaginalni pregled i doktor govori kako se nisam ništa otvorila, kako ctg nije najbolji ali da se može još čekati ako ja želim na što mu odgovaram da ću ja biti 24h u trudovima ako treba ako je samnom i dijetetom sve u redu samo da ne idem na carski rez.
Nakon pola sata pojavljuje se doktor sa papirom i govori evo potpišite ovdje da ste to rekli jer imamo problema kad žene nakon 15-tak sati pošaljemo na carski rez da nas napadaju zašto smo ih mučili i zašto ih nismo prije poslali na carski.
Primalja je čula kako ja govorim da bih jako željela vaginalni porod i ja i mm smo nešto pričali o prirodnom porodu pa me pitala jesam li se gdje informirala na što sam ja s ponosom rekla da na Rodi. Aaaa vi ste Roda a jel želite na loptu? Kad je spomenula loptu meni je svanulo sunce. Tog trenutka smo se pogledale i shvatile da isto razmišljamo. Ja sam bila toliko sretna da ima netko tko ženama želi omogućiti prirodni porod bez obzira što ga ja nisam mogla dobiti.
Cijelo vrijeme me ohrabrivala, bila uz mene, odvraćala mi pažnju od ctg-a koji je cijelo vrijeme bio loš, pričale smo o porodima, stanju u Hrvatskoj, kako je to u drugim zemljama. Pomagala mi je da se opustim jer sam zbog ctg-a bila jako napeta i cijelo sam se vrijeme fokusirala na ctg.
Trudovi su bili bolni ali niti približno onako kako sam ja zamišljala, bili su otprilike svakih 2 min. Vaginalno su me pregledavali svaka 2 sata i svaki put su zaključili da se nisam ništa otvorila a s obzirom da su bili jako jako bolni pretpostavljam da su me pokušavali oni malo otvoriti.
U 14 h nakon 8 sati trudova uslijedio je još jedan pregled - stanje isto ali je doktor rekao da je ctg loš i da više ne garantira za dijete i da predlaže carski. Nakon takve rečenice nisam više šta imala reći nego potpisati pristanak.
Zamolila sam spinalnu anesteziju a takva im je i praksa i tako je u 14 i 48h na svijet stigla moja predivna Jana. A moja predivna primalja je zamolila ekipu ( koja je bila genijalna) u operacionoj sali da mi daju moju Janu na dojenje dok me šivaju ali s obzirom da sam obilno krvarila pri porodu nisam imala snage tako da sam je samo poljubila i zamolila da je odnesu.
Kad sam nazvala svoju najbolju prijateljicu moja prva rečenica je bila rodila sam na carski! Smrc! A tako sam lijepi plan poroda napisala!
Nažalost nisam imala prirodan porod koji sam tako jako priželjkivala, završila sam na carskom kojeg sam se cijelo vrijeme pribojavala ali bez obzira na sve to moja predivna primalja je učinila to da mi je porod ostao svejedno u lijepom sjećanju.
I da, danima poslije sam bila tuzna zbog takvog poroda i imala osjećaj kao da nisam rodila i trebalo mi je neko vrijeme da se pomirim s time ali ne odustajem ja lako i nadam se da ću jednom uspijeti ostvariti prirodni vaginalni porod.