Sve su te žene dale djeci život, sviđalo se nekome ili ne-one su ga odlučile dati. Porod...je gadna stvar, po mom iskustvu, teška, fizički i psihički.
Biološki očevi bi vjerojatno radije da su one pobacile. Inače, znam ženu koja je planirano zatrudnila da bi dobijala porodiljnu naknadu jer je ovisnica o heroinu. Jedno dijete je već rodila i dala majci na odgajanje...srećom, uz nagovor obitelji (koja se zbilja više nije mogla brinuti za drugo dijete-ne radi se uvijek o tanjuru više, baka je bila teško bolesna i stara, drugo unuče bi je vjerojatno dokrajčilo pa bi i ovo prvo završilo tko zna gdje) proradila je savjest-da , savjest-i dijete je odmah (koliko se to brzo može) dala na posvajanje. Mogla je razvlačit dijete do godinu dana i onda povlačit po domu itd, kao što većina takvih radi. Hvala Bogu, pa nije.
Nikad ne bih osudila ženu koja nakon poroda ostavlja dijete. Prvo bih pomislila da je peru hormoni, a onda bih pomislila kako zapravo ne daje šansu sebi, nego djetetu, iz njoj poznatih razloga. Djetetu i roditeljima. Ne mogu se uopće uživit u te situacije. Veza s bebom ne može bit djelomična, dijete te treba apsolutno, dakle, ili si 100 posto za to ili mu daj šansu da si nađe nekog takvog.
Pobačaj je kao pravo žene, čak i kad se koristi kao kontracepcija, bez imalo grižnje savjesti, a žene koje iznesu dijete, prođu porođajne muke, riskiraju život...njih bi trebalo kazniti. Licemjerno.