Ne radi se tu o "opravdavanju zla" nego o razumijevanju situacije u kojoj se netko može naći. Za mene je jednadžba jednostavna: ima mnogo situacija u kojima biološka majka ne može ili neće zadržati svoje dijete i daje ga na posvojenje. Time mu je dala dva dara: život i novu šansu. Posredno i dar roditeljstva svima nama koji smo adoptivni roditelji. Mogu se zgražati, a osobito mogu žaliti svoju i drugu djecu koja su morala prvi mjesec, godinu ili više godina živjeti u domu, ali ostaje najvažnija činjenica da su živi i da sada imaju svoju obitelj.

Zašto djeca kojih se biološka majka odrekla po rođenju moraju neko vrijeme ostati u domu? Zato što zakon tako kaže, a tako kaže zato što je žena koja je rodila dijete njegova majka i ima roditeljsku skrb koja se može ograničiti i oduzeti samo po zakonom propisanoj proceduri, a ta procedura traje. Dijete nije predmet došao niotkuda kojeg nadležne službe mogu samo uzeti i smjestiti u novu obitelj. Prije toga treba provesti
roditeljska sČlanak 103. obiteljskog zakona kaže:
(1) Centar za socijalnu skrb će odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana saznanja da su oba roditelja odsutna, spriječena ili iz zdravstvenih ili sličnih razloga nesposobna skrbiti o djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja ispunjava propisane pretpostavke za skrbnika, povjeriti dijete i bez pristanka roditelja na čuvanje i odgoj drugoj osobi, domu za djecu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.
(2) Odluka iz stavka 1. ovoga članka može trajati najdulje 60 dana.
(3) Žalba na odluku iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njezinu ovrhu.
(4) Ako centar za socijalnu skrb ocijeni da okolnosti iz stavka 1. traju i po isteku roka iz stavka 2. ovoga članka donijet će odmah odluku o stavljanju djeteta pod skrbništvo.
(5) Ako roditelji zatraže predaju djeteta i donošenje odluke o prestanku skrbništva, a centar za socijalnu skrb smatra da to nije u interesu djeteta, predložit će sudu donošenje mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.

To u praksi zapravo znači da dijete može biti posvojeno tek negdje nakon tri mjeseca života, ako je majka maloljetna tek nakon godinu dana.

Mnogo većem broju djece događa se da se postupak oduzimanja roditeljske skrbi ne rješava tako brzo nego borave u domu godinama i to je najveći problem djece u sustavu socijalne skrbi. Zakon u takvim slučajevima prvo propisuje nadzor nad roditeljskom skrbi, zatim oduzimanje roditelju prava na život s djetetom i imenovanje skrbnika, zbrinjavanje djeteta kod skrbnika, u domu ili udomiteljskoj obitelji, a tek na kraju oduzimanje prava roditeljske skrbi. Taj postupak je u redu, ako je to u interesu djeteta. Zadržavanje djeteta u sustavu socijalne skrbi, bez realne šanse da se roditelji počnu za njih brinuti nije u interesu djece.
Članak 114. o tome kaže:
(1) Sud će u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb.
(2) Roditelj zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava ako:
1. provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom, uklju­ču­jući izloženost nasilju među odraslim članovima obitelji,
2. spolno iskorištava dijete,
3. izrabljuje dijete sileći ga na pretjerani rad ili na rad koji nije primjeren njegovoj dobi,
4. djetetu dopušta uživanje alkoholnih pića, droge ili drugih opojnih sredstava,
5. navodi dijete na društveno neprihvatljivo ponašanje,
6. je napustio dijete,
7. ne skrbi dulje od tri mjeseca o djetetu s kojim ne živi,
8. u roku godine dana ne stvori uvjete za zajednički život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema osobito opravdan raz­log,
9. ne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo,
10. na drugi način grubo zlorabi djetetova prava.
(3) Postupak za lišenje prava na roditeljsku skrb dužan je pokrenuti centar za socijalnu skrb čim sazna za okolnosti iz stav­ka 2 ovoga članka, a može ga pokrenuti drugi roditelj, dijete ili sud po službenoj dužnosti.

Točka 7. i 8. ovog članka zakona s jedne strane štite biološku obitelj i daju roditeljima mogućnost i vrijeme da dobiju natrag svoju djecu, a s druge strane služe kao formalna podloga neprekidnog odgađanja rješavanja djetetova problema. Oduzeti nekome roditeljsku skrb, odnosno njegovo dijete nije mala stvar, ali ima slučajeva kad je to potrebno i kad je neodgovorno prema djetetu da se to u beskonačnost odgađa.