IVF u Americi, vrlo nizak AMH i svastanesto od cega boli glava

[ina33]

ina, ne stignem sad sve detaljno čitati, al kao odgovor na tvoj gonji post gdje nabrajaš 39+ cure koje su uspjele iz prve-to zasad zovemo faktorom sreće, a za 10-tak godina će se moći doći do znanstvenih spoznaja koji će tu sreću prevesti u medicinske izraze.
.

Slažem se. Faktor sreće bi bilo jednom, faktor šprance je (po meni) dvaput. Iako, ima nešto stvarno u tome da trudnoća imunološki resetira tijelo i pino mi je ili u mejlu ili tu na portalu bila iskopala link da američke klinike čak (mlađima i AMH-non-challenged) daju upute da ne pokušavaju na novi IVF ranije od 2 godine od rođenja djeteta (ako nema neka fizička barijera, tipa žena nema jajovode, nego je neki li-la idiopatija razlog) da su bitno veće šanse za začeće, dala mi je i taj postotak.... Ona se tu referencira pak na svoje iskustvo - teškom mukom prvi put, zabrijavanje na loše stanice, nudili joj Ameri donaciju js (jer su cijene IVF-ova ipak veće nego tu, pa nakon 3. se o tome počne razmišljat, valjda), a onda iz prve ovulirane stanice nakon prestanka dojenja - drugo dijete - pa negativan transfer 2 smrzlića - pa vrlo brzo 3. dijete.

E, i to nije da se sad, eto, opustila, barem doktori ne barataju (ovi MPO) u tim terminima, nego se, po njima, i po meni, dogodio neki imunološki reset tijela, ne toliko psiho-reset glave.

Vidim to i po sebi, prije nikako do pozitivne bete, ono, slavila sam iskreno betu 9 jer... preskočila sam 5, a nakon toga je sve moguće. A sad mi je maltene više transfera s pozitivnim betama, nego bez njih.