draga Lea, tvoja priča je tako tužna i pišem pod dojmom pa ne zamjeri ako kakvu nespretnoću sad napišem. tako mi je žao zbog tvog anđelčića. on ima najhrabriju mamu koja ga neizmjerno voli. pretežak je tvoj osjećaj ''da sam otišla taj dan kod njega...'' i čini mi se kao da te sada po po tom pitanju nemoguće utješiti. ali pada mi na pamet da je on baš tada otišao jer je osjetio da ga puštaš da odmori od teške borbe, da počiva u miru...izborio se toliko jer je i on tebe htio upoznati, ali nažalost, nije mogao više, zlato malo. vaše je druženje bilo kratko i bolno, ali sigurno najljepše i najvažnije u cijelom tvom životu. moja curica i ja nismo doživjele taj trenutak. ali njih dvoje su sada zajedno s drugim anđelčićima.
probaj prihvatiti što se dogodilo, odgovora na ''zašto'' nema, a moraš nastaviti dalje. šaljem ti veliki zagrljaj!