draga Lea, suze su mi na oci krenule. bojim se da te ne povrijedim sljedecim rijecima, ali i svu krivicu ovog svijeta da preuzmes na sebe opet se nece nista promijeniti. a nista kriva nisi. i to sto nisi otisla zadnji dan, mozda te Bog sacuvao jos vece boli, jer nisi ti ta koja je to odlucila vec je tako trebalo da bude.
treba nama snage da zivimo jos na ovom svijetu i uz to ostanemo uz svu nasu bol normalne. ono sto je bilo promijeniti se ne moze, a jedino sto uciniti mozes jeste da sebi zivot olaksas ako mozes ikako. drzi se, mila.