-
Razvijen anksiozno-depresivni poremecaj
Drage cure,
Evo javljam se nakon duze pauze. Imala sam nekih obiteljskih problema, pa me nije bilo. Da vam ne pricam svoju pricu ispocetka, ukratko cu napisati o cemu se radi. Naime, nakon poroda, dijagnosticiran mi je anksiozno-depresivni poremecaj. Terapiju pijem vec skoro godinu dana. U pocetku mi je bilo dobro, ali nekako se u zadnje vrijeme bas lose osjecam. Stalno sam u nekom strahu. Bojim se za svoj zivot, da cu se razboliti, da cu poludjeti i zavrsiti u ludnici, da ce mi se razviti jos neki poremecaj... Grozno. Drzi me takvo stanje po par dana, pa budem ok dan-dva i opet ispocetka. Imam osjecaj da sam grozna mama i mislim da moje dijete nece moci biti sretno uz mene ovakvu, bolesnu. Nikako ne mogu prihvatiti tu svoju dijagnozu i sve to sto mi se dogodilo. Jer prije rodjenja moje curice, nikad nisam imala nikakvih psihickih problema i sad ovo! 
U pocetku sam mislila, ma to je PPD, pa ce proci brzo. Ali evo, moja ce malena za koji dan napuniti godinu, a ja sam lose. Ne znam kako se noositi sa svime. Zanimaju me vasa iskustva. Svaka informacija dobro bi mi dosla. Mislim se javiti psihijatru da mi mijenja terapiju, jer ocito nije dobro. 
-
Draga, ja ću te samo
jer ne znam puno o tome.
Vjerujem da će uskoro sve biti uredu.
Drži se!
Last edited by SikaPika; 18.06.2011 at 01:25.
-
Svakako se javi psihijatru koji ti je dao terapiju i popričaj s njim kako ti je sad. Vjerujem da će ti pomoći i objesniti što se događa.
Inače, godina dana je jako malo vremena za vratiti se u "normalu" nakon dolaska djeteta tako da se ne bi trebala zamarati sa nekakvim rokovima. Probaj rješavati dan po dan-vjerujem da će kako će vrijeme prolaziti biti lakše.
-
moja mama imala je neku vrstu poremećaja poput tvog. na kraju nije mogla sama izići iz kuće. mučila se, i mi s njom, dok nije našla psihijatra u kojeg je imala povjerenja. on joj nije dao drugačiju terpaiju nego su njih dvoje nekako kliknuli.
predlažem ti da pokušaš naći nekog liječnika ili liječnicu kojoj ćeš vjerovati.
ona je počela s odlaskom do prvog ulaza susjedne zgrade sa svojim posebnim terapeutom - našim psom, pa idući tjedan do drveta da mas piški i nakon nekoliko mjeseci već je mogla do pseće livade.mislim da je terapiju pila desetak godina a i sada kad dođe u krizna razdoblja.
-
Ma mene stalno muci to sto imam osjecaj da moje dijete nece moci biti sretno i sto imam nekad osjecaj da sam losa mama Sve me to rastuzuje. A i tesko se nosim sa tom svojom "dijagnozom" Nikako da to prhvatim i pocnem nesto poduzimati. I onda jpos svi ti neki strahovi, pa samosazaljevane. Nekad bih najradije iskocila iz svoje koze, a ne mogu.
-
Nema nikoga sa slicnim iskustvima? Danas mi je mrvicu bolje, ali opet nisam zadovoljna. Zanima me jos dali je koja od vas, sa slicnim problemom, uspjela izlijeciti se? I dali se koja odlucila na trudnocu? Unaprijed sam zahvalna svakoj informaciji <3
-
Nemam baš nikakve veze s medicinom ni s terapijama koje daju, ali sam zapazio u medijima da su neki od konfekcijskih antidepresiva u zadnje vrijeme došli na udar kritike upravo zbog anksioznosti i pretjeranog povećanja samoubojstava povezanih s tom terapijom. Čini se da su nekakvi stričeki autoriteti malkicu muljali s rezultatima testiranja i eto...
-
Administratorica
Amandica,
ja imam slično iskustvo ali bez dijagnoze, jer nisam nikad otišla kod liječnika
naime, kad sam saznala da sam trudna urušio mi se cijeli svijet. imala sam napadaje panike, sve mi je izgledalo crno i bezizlazno. samo sam plakala, sanjala grozote, maknula se od prijatelja, izolirala se od svih
i to me držalo duuuugo, dok mi dijete nije imalo negdje 1,5god
i onda je prošlo
nekako se sve posložilo na svoje mjesto
ja sam to pripisala ppd-u, koji je kod mene počeo malo ranije 
sad sam već duuuugo skroz ok, što se nadam da ćeš i ti uskoro bit
-
Puntica, drago mi je cuti da je sad dobro :D A nisi nikakvu terapiju uzimala?
-
Ja bih ti uz psihijatra preporučila i dobrog psihoterapeuta... Psihijatar ti može prepisati lijekove, ali psihoterapeut ti kroz razgovor može pomoći da shvatiš uzroke svog problema i da nađeš rješenje za uzrok problema.
-
Rehab, isla sam vrlo kratko na psihoterapiju, ali mi se psihoterapeut nije svidio. Tako da sam u potrazi za drugim trenutno.
-
bok
ja sam ucurila u depru kad su se malom simptomi autizma postali vidljiviji i kako je proglresiralo (a nismo bas imali nikakvu pomoc od struke) ja sam fino tonula
u pola godine koliko je trebalo da sve kulminira ja sam se raspala. kad je napokon osvanula rijec autizam ja sam hodala okolo i tulila. znale su mi krenuti suze iz cistog mira
trebalo mi je pola godine da mogu reci da mali ima autizma bez da se rasplacem
usput sam se lijecila kupovinom, opsesivno sam mu kupovala odjecu, obucu i igracke i kucu smo zatrpali stvarima
prestala sam cistiti, opsesivno sam kupovala hranu
uspjela sam u toj fazi u 2 navrata na nista potrositi lovu za dvije kuhinje
u medjuvremenu sam nasla odlicnog psihologa, idemo na terapije i izvuka sam se u biti bez popijenog antidepresiva
moje ti je iskustvo da bez terapije neces stici nikud. lijekovi su golo trpanje smeca pod tepih i samo maskiras simptome. dobar dio tih lijekova stvarno djeluje cudno i lijekovi tipa prozak koliko ja citam mogu inspirirati na suicid
mene jos uvijek izbaci iz ravnoteze kad su ljudi koji mi rade sa malim (skola konkretno) nemoguci prem anjemu i kad ga maltretiraju zbog simptoma autizma). imam strasnih problema sama sa sobom kad se dogadjaju situacije na koje ja ne mogu uticati i ne uzrujati se zbog toga
moja je frendica imala dijagnozu ko tvoju i drukali su je xanaxima da bi na kraju nakon par godina drogiranja ispalo da nisu napadi panike nego hormoni. nadji si dobrog terapeuta, izbaci zderanje tableta
-
Amandice, nemoj posustati. Naci ces osobu koja ce znati lijeciti tu posast naseg doba, a ti ces tada biti ona stara, neopterecena strahovima, losim osjecajima ili mislima.
-
Hvala curke 
Pa ja bih se rado rijeslila tableta, ali bih htjela zato prvo krenuti sa psihoterapijom i rjesavanjem uzroka mojih problema. Planiram otici privatno napraviti kontrolu hormona stitnjace, jer se sam u kratkom vremenu uspjelu nabaciti puno kila, a normalno jedem.
-
Lijekovi su, po meni, potrebni da zaustave pogoršanje stanja i možda otvore prozor kroz koji možeš situaciju sagledati iz drugog kuta. Super je ako se može bez njih,ali obično su u početku neophodni. Potrudi se pronaći liječnika kojem vjeruješ i budi spremna da se ništa neće vratiti na "staro" preko noći. Većina takvih poremećaja ima "zaleđe" u dugom vremenu i događajima/osjećajima prije prvih simptoma. Porod je očito bio samo "okidač". A možda je problem i puno jednostavniji-štitnjača stvarno može napraviti pravi "kaos" pa svakako i to prekontroliraj.
-
haj,i ja sam evo pisala u rubrici PPD,naime znam da je to.kako?sve sam to prošla prije 15g.moja prva trudnoća(strašno željena sa moje strane pogotovo)sa 26g i sva sreća oko dolaska na svijet prekrasne zdrave bebice urušila se sa pojavom "tih misli".tada smo živjeli u italiji,bili smo sami,suprug,beba i ja.i moje kotastrofalne misli i postupci.vječito nezadovoljstvo,sumnje da sam uopće sposobna biti majka..do onih da ću sa ovakvom sobom ugroziti čak i sam brak..ma bilo je strašno.kovitlac takvih crnjaka kojima ne odoljeva ništa.tog perioda se sjećam sa takvom težinom u grudima da me boli kao da imam rupu po sredini mene,fizičku!i tako dugoooo..čini mi se da je tek nekako da drugom godinom postalo nekako lakše.neću pretjerati ako kažem da je to bio glavni razlog zašto smo ostali na jednom djetetu.u međuvremenu smo se vratili u hrv,kao radi obitelji da ne budemo sami.a onda moji odlaze za canadu,a muževa obitelj takva već kakva je puna problema nije u stanju o sebi da brine(svekar i brat supruga imaju šizofreniju,svekrva artritis ali i njoj nisu sve koze na broju)tako da igrom životnih puteva mi opet sami.a da ne bude dosadno prije tri godine moj veliki sin zdob bolova u mišićima i kostima završava u bolnici,i evo do danas smo na nejasnoj dijagnozi mješovite bolesti veziva i sklerodermiji..ipak suprug uspijeva da me nagovori na još jednu trudnoću.iskreno,kako mi je 40 i par puta mi je čak i izostala mjesečnica mislila sam da neće biti moguće.kad ono samo mjecec dana nakon skidanja spirale PAF,mi trudni.dobili smo prekrasnu bebaru,dečkića.savršen.pohranili matične stanice ako bi se dogodilo da su kompatibilne sa starijim sinom da gluho bilo zatreba.i sve ok.kad opet krenuše moje famozne misli.ipak sada je malo lakše jer sam to ipak prošla i znam(a za to se držim ko pijan plota)da će proći.nije do nas već zaista do te zbrke sa hormonima i jednostavno neke žene tako reagiraju.preosjetljivošću.ako se to udruži sa umorom ..i ja sam potražila pomoć liječnika ovaj mi napisao lekotane.živim u maloj sredini i nije mi na raspolaganju arsenal psihijatara i psihologa..pokušavam šetati,biti na zraki sa svojom bebom.suprug koliko može od posla biva sa mnom.tu i tamo popijem polovinu normabela(ukradem od svekra,
)ali mislim da samo treba biti jako nježan sa sobom,dati si puno vremena za oporavak,prilagodbu.ne biti isključiv niti si davati rokove i živjeti dan po dan.naravno ako imaš mogućnosti porazgovarati sa nekim stručnim koji nije ishitren pa će te nakljukati ljekovima pa šposlije da još budeš od njih ovisna..odužih ja ovo,ali zbilja sve će doći na svoje!kad tad!!
-
ako mene pitaš, psihoterapija, obavezno, razgovor, razgovor ali obavezno s nekim tko ti odgovara, pa makar to značilo da ih promijeniš 5. po meni su lijekovi u ovakvim slučajevima samo flaster na ugnojenu ranu, dakle bez dugotrajnog efekta.
nadam se da ćeš naći trajan izlaz i držim ti fige od sveg srca!
-
-
Hormoni. Moja mama je imala iste simptome kao i ti kada je ušla u menopauzu...i dalje pije lijekove i ima kriza, ali sve se nekako nadam da će sa prolaskom menopauze proći i to. Moja sveki sad ulazi u menopauzu i počinjem i kod nje primjećivati teške promjene u ponašanju i raspoloženjima...sad se smije na sav glas, pa onda odjednom plače, a da ni ona ne zna zašto. Jednom je bila emisija na Oprah Show o tim poremećajima kod žena u menopauzi. Baš je dosta takvih slučajeva.
Mislim da je super to što si ti svjesna da imaš problem jer mnogi toga nisu svjesni...prva moja mama...a onda je teže i pobijediti depresiju. Jer ako si sam nećeš pomoći, nitko ti ni ne može pomoći!
-
-
Sretno Amandice 
-
Pažljivo biraj terapeute, ali uvijek pazi da ti psihijatar, dr.med. kontrolira doziranje i terapiju lijekova. Psihoterapeuti ne mogo propisivati lijekove iako to ponekad preporučuju, a isto tako ne smiju ukidati medikametozne terapije, a ponekad to čine. Ako se ne slažeš sa terapijom koju ti daje psihijatar traži drugo,treće mišljenje, ali ne moj zamjeniti psihijatra za psihologa ili sl. To može biti nadopuna sve dok ti liječni ne ukine terapiju, onda se može posvetiti samo savjetovanju ili psihoterapiji. Velika se zbrka može učiniti petljanjem po psihofarmacima bilo da ih se krivo dozira, bilo da se prekida u krivom trenutku. Često tek dugotrajna terapija daje prave rezultate. poznanica koja je psihijatar uvijek ističe koliko nepotrebnih hospitalizacija i pogoršanja se dogoađaju zbog toga što lijek koji treba dosta vremena da stabilizira situaciju prekida na prvu nuspojavu. Ima sumnjivih i nepotrebnih lijekova, ali većina psihofarmaka je popravila kvalitetu oboljelih od duševnih bolesti dramatično u zadnjih 20 godina. Npr s liječenim i kontroliranim bipolarnim poremećajem se danas može normalno živjeti, a prije dvadesetak godina toje bilo puno, puno teže.
Last edited by pikula; 15.07.2011 at 19:28.
-
Amandica,najprije drago mi je da ti je bolje
Meni je ista dijagnoza postavljena prije nekoliko god.,ali ja sam se "uspjela izvući " bez terapije uz dobrog psihoterapeuta....
Na žalost trenutno mi se u životu ponovo događaju niz groznih i tužnih stvari,ali ne dam se 
Ako ikad budeš trebala psihoterapeuta ,preporučam ti dr. M. Braš,radi na kbc Rebro,predivna žena ...
Sretno...
-
Amandice drži se.
Vrijeme i stabilizacija hormona čine svoje, ali razgovor s dobrim psihotarapeutom i tvoje prihvaćanje poremećaja kao bilo koje druge bolesti koja duže traje je ključno.
Zamisli da odjednom imaš artritis, što je grozno i bolno i dugotrajno se liječi, ali nikad zbog toga sebe ne bi osuđivala kao lošu majku nego bi koristila svu raspoloživu pomoć. Tako je i s depresijom; česta je; teška je i da se izliječiti.
-
Moram se nadovezati na sve ovo gore napisano u mojim postovima.
Hvala vam svima na riječima podrške i utjehe! Ja sam sad jako dobro! Sa terapijom sam prestala na jesen, sad sam i trudna! :D
-
Čestitam, Amandice!
Sretno!
-
Amandice 
drago mi je
-
oooo, prekrasno Amandice! čestitam!
sretno i dalje!
-
-
Evo da se i ovddje malo javim Trebam uskoro roditi svoje drugo djetešce. Silno me to veseli u jednu ruku, a s druge sam strane i po malo zabrinuta. Zabrinuta da mi se ne ponovi sto kao i nakon prvog poroda ta depresija i napadaji panika. Hvala Bogu, za sad mi trudnoća teče uredno, bez ikakvih komplikacija (a u prvoj sam ih dosta imala), situacija i odnos s mužem se promijenio za 180 stupnjeva (na bolje). Iako me ponekad, kao što sam rekla, ulovi neka kriza i ružne misli, uspijevam se izvući, jer sam ipak dosta toga i naučila o sebi kroz psihoterapiju. Nadam se da će sve biti dobro nakon ovoga poroda, još mi ostalo samo 6 tjedana do kraja, pa držite mi fige! 
-
Držim fige i mislim na tebe!
Važno je da znaš da problem može postojati, s prvim djetetom si naučila kako ga riješiti pa će sada, ako ne daj Bože do toga dođe, biti lakše riješiti ga.
Drži se! 
-
držim fige i želim ti svu sreću!!!
-
Veliki pozdrav svima!
Ovdje sam 1 put jer imam briga za koje više ne znam tko mi može pomoći, pa evo da počnem:
patim od anksiozno-paničnog poremećaja već 5 god, prije cca godine dana sam prestala sa terapijom seroxata i xanaxa i bilo mi je super, no u 6 mj prošle godine se sve vratilo i morala sam ponovo počet pit ljekove.
Kad sam saznala da sam trudna odmah sam se javila psihijatru, dobila sam nekog drugog kojeg sam 1 put vidjela, i taj me čovjek bacio u očaj sa izjavom da spadam u visokorizčnu skupinu postporođajne depresije, od onda već 7 mj se samo brinem što ako neću htjet vidjet svoje djete??? odmah me počeo skidat sa ljekova za koje nisam bila spremna jer sam ih počela pit tek 3 mj prije začeća. Savjetovala sam se sa ginićem, svojim doktorom opće prakse, i još 1 psihijatrom koji su bili za to da nastavim uzimati seroxat. Zbog jednog člana obitelji bilo mi je nužno napraviti amniocintezu, koja je u redu. Pitala sam ginekologa da je lijek u bilo kojem slučaju oštetio djete, bi li amniociteza to pokazala reko je da bi, no nakon mog guglanja (najgori doktor na svijetu) ne čini mi se da baš sve otkriva. Tako da taj lijek uzrokuje po nekim studijima sindrom ustezanja, plućnu hipertenziju dojenčadi, te srčane malforacije, i užasno me strah, jesam li trebala prekinut ipak sa terapijom i trpit ta odvratna stanja? Pa jel postoji itko tko se u trudnoći susreo sa seroxatom i kakva su vaša iskustva, puno hvalaaaaaa
-
plavušice, ne znam ništa o tome, ali ti šaljem jedan virtualni
-
-
našla sam preko googla da može uzrokovati oštećenja srca ali se radilo o slučaju kada je majka tijekom trudnoće nastavila uzimati lijek, mislim da si ti ipak prestala dovoljno rano. Bilo bi dobro da pokušaš bez lijekova... ali naravno, nisam u tvojoj koži.
-
Plavušica, jesi li još uvijek na seroxatu ili si prešla na neki drugi AD?
-
Samo da malo osvjezim ovu temu! Kao sto vidite u popisu, potala sam prije 6 mjeseci mama predivnog djecaka. Trudnoca je prosla uredno, bez ijednog popijenog normabela, jedino sam pred kraj bila zabrinuta malo, ali mislim da vecina zena je...
-
[QUOTE=Amandica;2306342]Samo da malo osvjezim ovu temu! Kao sto vidite u popisu, potala sam prije 6 mjeseci mama predivnog djecaka. Trudnoca je prosla uredno, bez ijednog popijenog normabela, jedino sam pred kraj bila zabrinuta malo, ali mislim da vecina zena je...[/QUO
Drago mi je što je ovaj put sve dobro prošlo. Kako se sad osjećaš?
-
slažem se sa davorom.moja sveki je pila antidepresive,više zbog hira po meni,i par puta je digla ruku na sebe...ja bih se za početak liječila probioticima,vodom i vježbanjem,i masivnim prozračivanjem.zvuči glupo ali u praksi se pokazalo korisnijim od bilo čega.
-
Poštovana,
ja imam istih problema pa bi Vas molila mail jer sam nova na forumu i ne mogu slati poruke, hvala
-
pošalji svoj mail, pa ti vratim
-
-
amandice,mogu li dobiti tvoj mail. naime,vise od godine se borim sa ppd
amandice,mogu li dobiti tvoj.mail?
-
amandice,kako mogu doci do tebe? kako si sad?
Posting Permissions
- You may not post new threads
- You may not post replies
- You may not post attachments
- You may not edit your posts
-
Forum Rules
Reply With Quote
možda da pokušaš na ovoj temi 
