Uh cure super ste! Ima odličnih savjeta.
Nisam se javljala jer s J. u međuvremenu razbolila, pa smo i u bolnici završili, ali sad je sve super.
Ovu temu sam otvorila kad mi je bio malo teži dan, a i ona je par dana prije toga bila stvarno jakooo nervozna, a izgleda da je to bilo pred bolest.
Shvatila sam od njezinog rođenja da nam neće biti lako i da imam dijete sa izuzetno izraženom voljom.
Nažalost, ponekad se dogodi, iako ne često da 'izgorim', jer sam eto samo od krvi i mesa. Poprilično sam smirena u odnosu s njom i kad urla ja i dalje smirenim glasom objašnjavam ili je pomazim i stvarno mi se ne diže živac tj vrlo rijetko.
Prijateljice me nekad znaju pitati, jaooo kako možeš to slušati, pa zar ne pukneš?. Valjda je to stvar navike, vjerujem da je roditeljima djece koja svoje emocije vrlo rijetko izražavaju plačem neshvatljivo kako možemo biti toliko mirni na njeno već n-to urlanje.
Dobila sam od jedne prijateljice koja ima vrlo slične stavove o odgoju djece, savjet da prilikom presvlačenja pelena kada urla i baca se ( a to je uvijek kod nas uvijek, jednostavno mrzi ležeći položaj) jednostavno ignoriram tj. da ne govorim ništa, niti da tješim, nego da se pravim kao da se ništa ne događa, presvučem i to je to. Što mislite o tome? Meni je to nekako dvojbeno?

Kupila sam nedavno i knjigu od Juul-a 'Znati reći ne mirne savjesti?', pa ću i to malo pročitati kad nađem vremena.
Rekla mi je najbolja prijateljica da kada joj govorim da nešto ne mogu ili da ne može nešto dobiti, da se u mome glasu osjeća grižnja savjesti i da ona to vjerojatno osjeća.
Još jedan problem koji imamo i MM i ja je da je nemamo kome ostaviti da je pričuva barem na pola sata mjesečno, čisto da malo odahnemo. Evo jučer je ostala s MM-om, jer sam ja otišla frizeru, prvi puta sama nakon 14mj. Do sada smo je uvijek vodili sa sobom (tu sam malo i ja kriva) jer me uvijek bilo strah, pa što ako će jako plakati, što ako će htjeti cicu i tako. I moram priznati da mi je godilo malo napuniti baterije i pustiti mozak na pašu, a MM kaže da je bila super. Vjerojatno joj i ja već malo idem na živce, pa se i ona od mene odmorila.
Uglavnom, vjerujem i nadam se da će biti lakše kada će puno više razumijeti i pričati.