ako ništa drugo, primjer je totalno smiješan i simpatičan
nego, da budemo konstruktivni(iako bih sad najrađe pitala rozu par stvari, al neću je to pitati), ja ovo smatram strašno strašno važnim:
to ko papiga ponavljam na ovom forumu, al neka. ne smije strah od petljanja biti prepreka u našem djelovanju, našoj interakciji s drugom, tuđom djecom. ako vidiš klince da stopiraju - stani im. ako si prodavačica, nemoj trojici klinaca prodati 30 ledenih štapića po kunu (Nemozemo sami stititi svoju djecu, za to nam je potrebna podrska zajednice!našoj), makni djecu sa ceste ako ih vidiš da se strmogljavljuju sa skejtovima.
ja bi ti sad tako rado rekla "valjda će ti to uspjeti"-al kad ne vidim tu ništa ni blizu dobro za dijete
uvijek se sjetim pripovjetki i filmova o Amišima,kad žarko žele otići i uvijek se vrate-i onda roditelji teoretiziraju da se vraćaju jer im je tamo bolje, al ne, vraćaju se, kako kažu psiholozi, jer se boje svijeta![]()
To sam i ja htjela reći, iako se zapetljam previše u riječi.
Samo kako to provesti na konkretnoj razini kad svatko gleda drugog kao da je pedofil ako skoči dignut dijete koje je palo, a bliže si nego roditelj koji se možda zapričao ili nešto... a o teenagerima i tim njihovim izletima u gaćama kroz mračne ceste da ne pričamo.
Ja bih recimo htjela da neka normalna zajednica korigira moju djecu na normalan način.
A ja ću se složiti da se djeca s nečim i rode, da nije sve u odgoju, kakav god on bio. Vidim i po sebi, i po mužu, i po desecima drugih. Braća i sestre s potpuno različitim interesima, pogledima na svijet, sustavima vrijednosti... a svi iz obitelji koji su "walkali talk".
Roza, nema te obitelji koja bi izuzela grijeh, a ni odgoja. Iluzija da se setom pravila, zabrana i slično možemo očuvati grijeha je čisti legalizam. Grijeh je u samoj biti ovog svijeta.
Možemo se kloniti, nastojati i bičevati se u privatnosti svoga doma, ali to samo znači da ćemo možda, samo možda malo manje puta zgriješiti. A možda i ne.
I cijela priča oko grijeha ima veliku manu - a to je da u centar stavlja grijeh, i što ga više nastojiš mimoić, to više postaje tema, i centar svega.
Mislim da Isus nije okolo pričao da treba nešto s grijehom, stalno je govorio o ljubavi, praštanju, pa opet o ljubavi, pa o tome da u svakome od nas raste i žito i kukolj i da treba pustiti - jer će Bog odlučivati, ne ti ili ja što je točno grijeh, pa da trebamo biti plodna zemlja za rast Kraljevstva Nebeskog.
Sve može biti grijeh, i sve može biti blagoslovljeno, ako živimo iz ljubavi i za ljubav.
Jedna moja poznanica je rekla da cijela ta priča sa vjerom nema veze s time da ne griješiš ili griješiš manje - nego da tražiš lice Gospodnje, svaki dan. I dok ga tražiš, i nalaziš, dok te obasjava nekako ti se te šarene laže čine manje privlačne, pa možda propustiš koju priliku za grijeh (možda). kao što ne hodaš svijetom izbjegavajući pojedinačne bolesti (čuvaš se od psorijaze, bronhitisa, boginja i šarlaha), nego gradeći opće zdravlje i gledajući zdravlje tako da mislim da u vjerskom životu kao takvom isto tako ne gledamo toliko gdje bi tko mogao pogriješiti i sagriješiti, nego kako da jačamo ljubav, praštanje i Kraljevstvo Nebesko, da mi i naša djeca rodimo dobrim plodom, za sebe i druge.
Jer mi možemo sagriješiti doslovce vjerom. Činom milosrđa. Svačim. Nije grijeh određeno ponašanje, nego stav srca.
Meni je slika ispovijedi dosta dobar koncept u tom smislu - živim, trudim se, radim najbolje što mogu, onda sjednem i vidim kako mi je išlo, odem u ispovjedaonicu kao na šekret, iskrcam svoje zlo, od srca obećam da ću bolje, i tako od tjedna do tjedna živim trudeći se ne kopat po dreku, grijehu i slično... svjesna da ću opet imat što reć jadnom svećeniku koji služi kao kanalizacija našeg duhovnog života i života uopće.
Možda se gubim, ali hoću reći da su vjernici pozvani biti svjetlo svijeta - kakav jest, sol zemlji, kvasac, a ne zatvoriti se i reći - vi zli, mi dobri, mi se čuvamo grijeha. Christopher West, jedan od važnih teologa današnjice koji se bavi pitanjem seksualnosti pjeva di-zaaaaa-jjjj--rrrrrr, citira Hugh Hefnera, na neki način otkupljuje ga, daje njegovu ponašanju smisao, prima ga u okrilje ljubavi i vjere. Je, grozno radi to što radi, ali u njegovu iskazu kako je odrstao u puritanskom ozračju i falilo mi je nježnost, dodira, bliskosti, West vidi duboku ljudsku težnju za tjelesnim kontaktom, za dodirom, za ostvarenom žudnjom, vidi točno onu ljudsku potrebu za sjedinjenjem, ljubavlju i Bogom koju su imali i sveci. Samo je on načinio najbolje što je on znao, a sveci su našli neki drugi put. A opet - kad jednom stanemo pred Sv. Petra tko zna kakav će biti ishod. Tko je više ljubio, i više se pokajao... Magdalena ili neki počešljani vjernik koji je sve to držao iz dobrog odgoja ili netko tko je stvarno tražio, molio i volio.
Kažu ljudi - ljubi pa čini što ti drago.
Točno tako Ifi, kažu ljudi, a ljudi nisu oni koji su tu da kazuju, nego da slušaju. Bog nikad nije rekao Ljubi pa ćini što ti drago, jer onda na taj način možeš opravdat i preljub, i razvod i pobačaj itd. Al to je sad OT.
Anyway, Krumpiric, Hollywood nam je isprao mozak, pa tako i tebi, jer ne možeš zamisliti da je takav odogj zapravo dobar za dijete, bar jednako dobar kao bilo kakav drugi. Što je to što je loše za dijete u odgoju koji sam ja prezentirala? Navedi mi par stvari.
Zanimljivo, Roza, kako prigovaraš drugima na reakcije na tvoje postove, ali ti ne smeta da napišeš da je nekome mozak ispran. A samo zato jer ima drugačije mišljenje od tvog.
A kako misliš da se može drugačije interpretirati Ljubi pa ćini što ti srcu drago?
Apropo ovog djeljenja na Mi Dobri Vi Zli - odgoj koji smatram najboljim za dijete nema veze sa takvim separatizmom. Al ako si "ti" odlučila da tvoja curka može šetat polu gola po cesti, neću ja zbog mira sa tobom na isto to pristat. I ako smatram to lošim, imam apsolutno pravo svoje dijete zaštiti od takvih utjecaja.
roza, koji dio filmske industrije ? to je prilično širok pojam![]()
nema potrebe da se vrijeđaš, ja sam napisala što se meni ne sviđa i što meni nije dobro za dijete. A gle-ovo je forum, mjesto gdje se i o ukusima raspravlja
Sigurno ti misliš i bez problema izjaviš što tebi nije dobro, dozvoli to i drugima.
ja nisam baš fan hollywoodskih filmova, već pa...veći broj godina. Osim ako Rio može isprati mozak
Postoje načini da među onim što nalaziš oko sebe odabereš ispravno. Sebi ispravno. A postoji i bijeg - nisam ni bježanja fan.
Da, ja tvrdim da je iz moje perspektive uvjeravati dijete da je loše živjeti (jasno je što pod živjeti mislim), a ako si se sam itekako naživio i preživio si sve to.
Ili, da, da sam se lječila od droge, vjerojatno bi odgajala dijete teorijama, jer bi primjer bio poguban, ovako mislim da postoji samo kombinacija iskustva, karaktera i odgoja primjerom. Od trpanja djeteta idejama bilo od kuda, bilo iz Biblije (i zašto o zašto je odgajati dijete po Bibliji instinkt, a po Juulu ne?! ISta stvar, svakome njegova knjižica mudrosti), bilo iz mašte, ne vjerujem da ima koristi. Od treniranja isto. Od učenja aktivno djeteta da bude ono što mi nismo walkali, nego smo s 30 eto (u poprilično zreloj dobi) odlučili eto-probati- isto ne vjerujem da ima vajde.
U jednoj stvari imaš potpuno pravo, nemam ti pravo reći da nisi u pravu. To je tvoje dijete i dokle nije zlostavljano i zanemareno, okolinu nebi trebalo zanimati hoće li navečer slušati jazz, moliti ili slušati Cecu.
ovo je i moja utopijska vizija svijeta, ali...
često se događa da roditelji predbacuju miješanje u njihove živote ako na neki način djeluješ na njihovu djecu.
jednom sam povukla tuđe dijete da ne podleti pod kotače kamiona pa me tata oprao da mali mora naučiti brinuti o sebi.
a nije imao više od 4 godine![]()
neću braniti ništa.
samo ću molit boga da će moja objašnjenja, upozorenja i skretanje pažnje na situacije koje im život mogu u trenu okrenuti naopako nisu poželjne i kako ih treba izbjegavati. i govoriti, govoriti, govoriti......upozoravati i pokazivati što više primjera kako se bezazlene situacije okrenu na zlo. nadam se da će imati odjeka.
moji su meni branili svašta nešto, a zabranjeno voće je uvijek bilo najslađe voće koje je trebalo pošto poto i "ubrat" i probat. i probala sam i vidjela da neke stvari nisu za mene i završila s njima. ali ne zbog zabrana mojih roditelja nego zato jer se meni nisu sviđale.
Od početka čitam temu, ali nisam ništa pisala jer uglavnom nisam stigla. Obaveze oko troje djece i još što-šta drugo nisu male pa ne stignem.
U svakom slučaju, zanimljiva rasprava. Uglavnom se svodi na RozaGroza protiv svih. Nemojte zamjeriti na ovoj rečenici, ali tako se čini sa strane.
Mislim da je ključna stvar ta što, usudit ću se reći, nitko (ili rijetki) - pritom trenutno mislim na one koji iznose svoja mišljenja u ovoj temi - ne čita Bibliju i zapravo ni ne zna ništa o grijehu, obraćenju, novom rođenju....pa tako i odgoju po biblijskim načelima. I zato se RozaGroza i oni poput nje čine zaostalima, naivnima..... I ja također svoju djecu odgajam po biblijskim načelima i zato mogu razumjeti ono o čemu Roza piše 101%.
Puno bi još mogla napisati, ali upravo mi se probudio moj mali švrćo pa stavljam točku uz nadu da će bar netko posegnuti za Novim Zavjetom i pročitati ga, a onda nastaviti ovdje komentirati.
goranka hvala što smo dobili tvoju dozvolu da pišemo, nakon što pročitamo
jako si velikodušna, baš u duhu NZ...
kakve veze ima vjera, čitanje biblije i poznavanje novog zavjeta sa zabranama koje roditelji misle ili ne misle postaviti pred svoju djecu?
jel to znači da ateisti i oni koje biblija ne zanima ne trebaju ni rađati?
goranka, promašila si ceo fudbal, nije ti ovo tema odgoj u duhu vjere. imaš poseban topic za to, pa možeš tamo slobodno na dugo i široko o vjeri, bibliji i zavjetu. nadam se da nećemo duplati postove i ovdje još jedan odgoj u duhu vjere počinjati.
ja znam da se ifi u zanosu rasprave uvijek vrati na neke vjerske teme (ne znam zašto, doduše) i da se onda svi ljudi lagano zakače, ali ova tema pliva u nekom krivom smjeru, ako se sada svi počnete referirati na proroke.
čekajte malo, ja sam goranku shvatila da ne možemo s ROZOM raspravljati dok ne pročitamo NZ. iako za raspravljat s Rozom bi trebalo pročitati i stari zavjet, al dobro.
al prvo onda ona mora juula pročitat, to je lakše i brže![]()
![]()
Goranka
Cvijeta ja sam čitala Juula, ajd sad ti Bibliju, pa se čujemo nazad na forumu za kojih...mjesec-dva?![]()
RozaGroza inbox ti je pun mogu ti odgovoriti...
Posljednje uređivanje od goranka : 28.06.2011. at 18:45
Moram potpisati Cvijetu. još davno sam slušala dr.Sakomana koji je u nekoj emisiji govorio kako ljudi podcijenjuju današnji utjecaj okoline na djecu - odnosno da ljudi koji su odgajani generacijama u zajednici nisu svjesni koliko je rascjepkan svijet u kojem danas djeca žive i koliko dobro to znaju oni koji od tih pukotina žive - od sitnih dilera, prostitucije nadalje. i da se roditelji ne bi trebali zavaravati da je rano djetinjstvo i zdrava obiteljska struktura 100% garancija,nego da moraju društveno djelovati i udruživati se, živjeti aktivno u zajednici kako bi se što više tih pukotina začepilo i za svoju za tuđu djecu. To mi se urezalo u pamćenje jer je bilo nekako bolno realno i otrežnjujuće
Posljednje uređivanje od pikula : 28.06.2011. at 19:45
Mislim,ako ti netko tko ima pištolj želi nešto ukrasti ukrast će zar ne? E isto tak oako netko želi nagovoriti dijete na nešto ili mu želi učiniti nešto loše mora samo biti dovoljno uporan, lukav i motiviran vlastitom koristi - što su djeca više prepuštena sama sebi to ima bolje šanse. općenito naše društvo jako neprirodno odvaja generacije,nikad prije društvo nije bilo tako generacijski segregirano. Nikad se ljudi nisu družili samo sa svojim vršnjacima- djeca su se ulici igralo od 3-13, na plesovima i feštama su bili svi od 7-77 itd, bajke nisu bile za djecu nego za sve, naravno uvijek su mladi našli svoj kutak i malo mira, ali nisu živjeli praktično paralelni svemir na fejsu, u školi, u noćnim klubovima itd. Danas se sve odvaja od najranijih dječih rođendana do ljetovanja. i eto prilika za one koji love u mutnom i pikiraju najslabije
sjećam se zgode iz studentskog doma. svratila sam u sobu susjede, a došla je i njena sestra. nekakvo druženje malo masivnije je bilo u điru, a nas 3 smo (ne znam zbog čega) počele pričati o djetinjstvu, kako nam je divno bilo u našem kvartu, šta smo sve radile...
skužile smo da nas ljudi gledaju u čudu i misle da se zezamo. pa su počeli priče o svome djetinjstvu.
tada sam prvi puta u životu skužila (a i one) koliko mi je lipo bilo i u kako normalnoj porodici sam rasla.
do tada sam mislila (ne razmišljajući o tome) da svi imaju obiteljske prilike ko ja: mama, tata, brat, sigurna primanja, stan, sretno i veselo djetinjstvo... ali tada sam se naslušala svega i svačega.
dakle, mene moji roditelji nisu baš upozorili na stvaran svijet, već sam iskliznila iz svog staklenog zvona i ostala paf.
srećom nisam bila u nekakvim situacijama koje bi po mene mogle biti pogubne, zbog moje naivnosti i neshvaćanja stvarnog svijeta, ali moglo se svašta dogoditi.
tako da sigurno ne smijemo odgajati djecu na način da uljepšavamo svijet. nije sve bajno. i toga trebaju biti svijesni. ne ko dječica već kad dođu u tinejdžersku dob. čisto za njihovo dobro.
Posljednje uređivanje od Pinky : 28.06.2011. at 20:27
Koliko sam ja vidjela često te međugeneracijske zajednice završe i bivaju takve da ljudi načisto oguglaju jedni na druge. Ta razina zida između ljudi je upravo impresivna. Ovaj može skakat po kauču jahat na televiziji i govorit najluđe stvari, drugi hodaju svojim putem kao da ga nema. Ali se drže nekih pravila. Npr. plavi jastuk, pa ONDA ljubičasti na kauč. Nemreš teletinu ako nema sira. I slično. Zabrane i dozvole su toliko proizvoljne i sulude da i ja kao i Cvijeta stvarno mislim da treba blagosiljati današnje vrijeme.
i ja vidim to, nadam se, he he, prije nego tu neku neutralnu...
kao što već napisah, samoj odjeći, uređivanju i tome stvarno ne pridajem važnosti, ali bih zaista voljela da moje dijete odjećom šalje poruku
i da ta poruka bude i bunt i ludost i šašavost i otkačenost, promišljena, pametna, možda nekada i blesava
samo ne politički korektna, ne hvata me od toga jeza nego mučnina
evo, baš pričamo MM i ja kako ćemo Maši dati napraviti majicu s likom Iggy Popa, a na njoj će pisati Joj što volim Iggy Pop (stvarno dijete voli, skuži prve taktove, druga majica će biti s Tomom Bebićem)
i da se razumijemo, u većini slučajeva se slažem s Ifi, ali korektnost u tom smislu mi stvarno nije jača strana (možda zato što ovih dana čitam malo previše Srećka Horvata)
ha ha, potpis!
i ja sam imala tetu sličnu tvojoj, ali je isto na kraju popustila, jedino nisam smjela stavljati zihericu u uho da ona vidi, sve drugo je prolazilo
a što se tiče sotonizma i kultova, e to ne, to bi me zabrinulo i kao što Ifi kaže, klinci ne kuže, ali šalju neku poruku koja itekako može biti mamac kretenima
tu se s njom slažem i za miniće i tu vrstu oblačenja
Posljednje uređivanje od SikaPika : 29.06.2011. at 03:07
Ja imam malo drugačiji primjer. Nije ovako drastičan kao ovaj, ali i dan danas zahvaljujem teti na toj zabrani.
S nekih 16 godina sam upoznala dečka u jednim svatovima. I kao, počeli smo hodati. Vidjeli smo se taj puta i još par puta je došao u grad gdje sam išla u srednju. Sve to skupa je bilo smiješno. Bio je, mislim, 5 do 7 godina stariji od mene. Nije završio ni srednju, bavio se poljoprivredom... Čuli smo se redovito telefonom i što je (uh, sad mi to prestrašno zvuči) najgore, mene je znala nazvati njegova mama (nikad ženu upoznala) i krenuti s forama, moja snajka, bla bla... Bila sam naivna, glupa, zaljubljena (iako mi je ta zaljubljenost sada presmiješna).
Nevjerojatno zvuči, ali ja sam tada bila spremna ostaviti i školu i sve, udati se i ići musti krave. Ne kažem da je loše raditi taj posao (eh, kamo sreće da sad imam svoju kravicu) niti ga podcjenjujem, niti podcjenjujem tog dečka, ali u tim godinama dijete nije sposobno odlučiti takvo nešto.
Moja teta je tada rekla stop, to neće biti tvoja budućnost. Tražila me njegov broj, nazvala ženu i rekla da me više nikada ne nazove (i Bog te pita što se još nasrala). Nije mi mogla zabraniti da se s njim viđam, ali smo ozbiljno pričale o tome. Sjele smo, ja sam plakala, ona je pričala i pričala, svaki dan... život je pred tobom, puno dečkiju, škola, faklutet, kad odrasteš, onda ćeš odlučiti.
I dan danas sam joj neizmjerno zahvalana na tome što se borila da me izvede na pravi put (ok, nekada joj metode i nisu bile baš fora, ali dobro...).
Dok s druge strane, da se pitalo mog tatu, on bi me odmah dao. On me je čak ljeto prije faksa htio upoznati s nekim dečkom koji kao ima zemlju, pristojan je fin, pa ako ja ne uspijem upisati faks nek je on eto tu. To je proljeće čak kupio činčile da se ja imam čime baviti ako ne uspijem upisati faks.
I kad vas sve čitam, najviše mi se sviđa Cvijetin način razmišljanja.
E, i meni je to prestrašno.
Ja ne mogu tako živjeti. Ne razmišljam ja ni o tome vidi li me tko kao pedofila, poremećenu, dosadnu, napornu... ja govorim, obraćam se i djeci i roditeljima pa to će slušati nek sluša, tko neće, ne mora... baš me briga.
Kad vidim da djeca sjede na betonu, kažem im, prehladit ćete se i slično. Isto je radila moja teta.
Uvijek bih reagirala.
Ako bi mi tata rekao da se dijete treba naučiti paziti tako što će možda podletjeti pod auto, ja bih mu rekla da ću ga prijaviti Centru za socijalnu skrb, očitala bih mu bukvicu samo takvu. Ne šutim ja nikome. Što znam, pričam, dijelim, možda nekome nešto i ostane.
Nedavno je na igralištu bio tata djevojčice par dana starije od moje Maše, udarao ju je po prstima i prijetio batinama zato jer je mala dirala Mašin bicikl, a njoj nije dala svoj. Popi*dila sam odmah. Nasrala sam mu svašta, s argumentima, primjerima. Onda je otišao. Neka je, ali, ako je samo jednom manje udario svoje dijete zbog moje reakcije, uspjela sam.
Baš me briga što sam dosadna.
Mislim da se svi trebamo brinuti o svima, o ljudima, djeci, životinjama, zemlji. E to je ta ljubav, moja jedina zapovijed.
E sad, zanima me druga stvar.
Slučaj jadne djevojke Antonije je završio tako kako je završio. Jadnicu još nisu našli. Suosjećam s njezinim roditeljima i strašno mi je žao što se takvo nešto dogodilo.
Možemo li mi kao roditelji, kao narod, skupina, što god reagirati...
Znam da ćete me sada isprdati i da ću ispasti utopist, ali, izaći na ulicu ako se ovakvoj jednoj poremećenoj osobi da 2 godine zatvora za silovanje i ne znam koliko za ubojstvo. (Neću sada ulaziti u to zbog čega je netko takav, meni je, u konačnici, žao takvih ljudi jer negdje je nešto krenulo po zlu. Nitko se ne rađa takvim.)
Možemo li mi kao narod, ako znamo da netko ima 3 prekršaja zbog vožnje u pijanom stanju reagirati i tražiti da mu se oduzme vozačka dozvola pa da se ne dogodi da kreten u 15.30 sati s 2,45 promila alkohola u krvi skrene autom na stazu i pokupi 10-godišnje dijete koje nakon toga umre?
Meni je TO PRESTRAŠNO! MIslim da se od takvih stvari može i mora zaštititi ne samo djecu nego sve ljude. To se ne smije događati. Ne znam radi li se tu o apatiji ili o tome da smo kao narod pretolerantni, popusljivi.
Što donose zakoni Europske unije?
Koja je omladina poslušala roditelje u vezi svih zabranjenih stvari?
Previše "staklenog zvona" također nije dobro.
Vlast treba uredit odnose u društvu i izolirat ubojice, kriminalce i sličnu ekipu, radit na edukaciji mladih i sl.
Zatvori su skupi, hrana ma kakva bila u njima također - sve to košta.