dovoljno mi je da se u ovom podcrtanom slazemo.RozaGroza prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
dovoljno mi je da se u ovom podcrtanom slazemo.
?
nista, odijelo ne cini covjeka, dress is not a yes
ja sam sa 16 nosia topiće i minice i da sada izgledam isto, i sada bi obukla minicu.fala.
ja sam sa 16 nosia topiće i minice i da sada izgledam isto, i sada bi obukla minicu.fala.
joj, ja s 53 nosim minicu... lastane, što da radim?
majice su mi dekoltirane... takve su mi stigle iz europske unije, a nisam sklona šopingu...
I sad bi trebali zaključit jer nije išla na praksu, mi rečemo obružavala je, i to je, ako je, krila od roditelja, ona neka "mutna" tinejđerka koja je ko zna kud išla i što htjela?
pravo zboris. i onda nas jos samo korak dijeli od toga: pa sama je zasluzila da joj se nesto dogodi, zar ne?
JA ne zaključujem ništa.Niti da su polugole maloljetnice droljice,niti da je itko zbog izbjegavanja prakse,škole loš čovjek.
Kao što Sorci reče;ne znamo drugu stranu priče i s tim se apsolutno slažem.
Što se tiče cura u cajka obleki reći ću još samo ovo.Nedavno mi priča jedna bliska muška osoba srednjih godina što mu se dogodilo u poznatom i fensi restoranu gdje je bio na poslovnoj večeri sa još dvojicom kolega.Ispred toaleta su ga presrele dvije cajkaste cure,on tvrdi definitivno maloljetne i ponudile mu za 100 eura oralni seks.Nikad ih u životu prije nije vidio,kaže i da su bile zgodne.Što reći na ovo?
da se bave najstarijim zanatom na svijetu, to reći. šta drugo reći, ne kontamŠto reći na ovo?
i inače ne kontam kako je sad diskusija krenula u ovom smjeru
cajke?
pa ako će to bit najveće zlo, onda bih odmah potpisala da moji slušaju cajke. al ne doma, tolko liberalna nisam
ma mogu i doma, kupit ću im slušalice :mgreen:da se bave najstarijim zanatom na svijetu, to reći. šta drugo reći, ne kontam
i inače ne kontam kako je sad diskusija krenula u ovom smjeru
cajke?
pa ako će to bit najveće zlo, onda bih odmah potpisala da moji slušaju cajke. al ne doma, tolko liberalna nisam
ni ja ne razumijem kako se uopće došlo od početnog posta do teme o cajkastom looku i cajkama. to je ovdje već prežvakano nekoliko puta. dijete je nestalo. točka. sve da je i bila obučena ne znam kako, ma da je gola bila,mogao ju je sresti normalan, odgovoran čovjek. možda bi joj udijelio savjet da ne ide takva po svijetu jer postoje perverzni zločinci kojima će lakše privući pažnju. osim ako je nije sreo isti takav zlikovac, kojem opet mislim nije ni važno toliko kako je obučena. važno mu je da je mlada i nezaštićena. važno mu je da može zadovoljiti svoju zvijer iznutra.
mene najviše brine što je zapravo okidač, kako prepoznati takve ljude... jer nije se jednom desilo da je zapravo misteriozni zlikovac bio fini, dobri prvi susjed, kućni prijatelj.i to je ono što me jako plaši, dakle što se dogodi u glavima tih ljudi, ta nevjerojatna metamorfoza?
nema to nikakve veze s odjećom.
ja sam najgore životno iskustvo doživjela u trapericama, martama i puloveru.
i svejedno čula da sam si sama kriva, jer sam sigurno izazivala.
kakav mentalitet u nas vlada, to je čudo jedno. toga ima samo na brdovitom balkanu.
i u švedskoj :larson:
jesi ga čitala
jer tamo je upravo balkanska mafija ubojita
eto ti, ja sam ne jednom čula da "ko zna kako je izgledala" kad ju je neko napao, ma mislim...
neki ljudi ( bojim se mnogi) uopće nemaju svijest o tome da se nikoga ne napada, ne maltretira, ne drapa i ne znam što sve ne,
jer jednostavno takve stvari nisu prihvatljive. jer nemaš na to pravo. jer trebaš ljude poštivati, njih i nihov integritet, tjelesni i duhovni.
možeš imati neke porive, ali pobogu imaš i ratio jerbo si razumno biće koje se upravo po tome razlikuje od ostalih "životinja".
ma meni je to toliko gnusno i nepojmljivo da nemam što više dodati, ježim se kakvi luđaci hodaju oko naše djece...
Ja ću braniti ne znam kako, živimo na drugom kraju grada od Jaruna i Bundeka, naš jako dobar prijatelj se na službenoj dužnosti utopio na Jarunu, a bio je jaaako dobar plivač odlićne fizičke kondicije.
Ja nikada nisam stopirala i nije mi palo na pamet, i nikada nebi, nemam m..a.
Za seks, ću ih učiti odgovornom ponašanju i ne vidim niše loše u tome kada budu zreli za njega da ga i primjenjuju, o o odgoju u krščanskoh dihu, ha ha ja znam jako puno prodanih duša po tom pitanju, čije mame misle da su još uvije djevica jer nisu udane,,
Ja mislim da je za Antonijin nestanak kriv splet okolnosti. Ne jedna i izdovojena činjenica ili događaj, već naprosto svašta nešto. Ja znam da od mojih roditelja nisam mogla cimnuti ni milimetra, ni lijevo ni desno. Kakvo presvlačenje kod prijateljice??? Obučem se doma, dođem u boravak pozdraviti roditelje i reći da odlazim, poslušati još upute i ćao. Bilo je trenutaka kada mi je tata znao reći, jel ti neće biti hladno??? Bilo mi je jasno da je majica predekoltirana i da je poželjno da zagrnem nekakav šal, bolero ili već nešto. Da ne odem na praksu nije bilo teoretske šanse. Pa moji su svako malo bili na informacijama. Kako je moguće da dijete cijelu godinu ne ide na praksu, a roditelji to ne znaju. Netko je zakazao. Ustvari, zakazali su roditelji samim time što nisu išli na informacije, a i vlasnik trgovine koji nije obavijestio školskog voditelja praktične nastave da učenica ne ide na praksu. Možda ja idealiziram, ali tako bi to trebalo ići. Gledam svoju mamu. Voditelj je prakse u srednjoj strukovnoj školi, a isto tako voditeljica je objekta u koji neki od učenica idu na praksu. Čim nekoga nema duže od dva dana, zove roditelje. Njeno je da obavijesti, a šta će oni- njihov problem. Isto tako, ostale objekte u koji učenici idu na praksu, dužna je obići i sa njima telefonski kontaktirati. Ako voditelj prakse pošteno radi svoj posao, nema šanse da se na kraju godine konstatira da učenika ili učenice većinu školske godine nije bilo na praksi. Reagira se na vrijeme i to roditelji znaju.
Mi smo ti koji odgajamo svoju djecu. Ja uopće ne računam na škole i ine odjgojne ustanove. Kako ih odgojimo, takvi će nam biti. Pročitala sam i mišljenja na nekim drugim temama. Čude me izjave- ja mom djetetu plaćam bus i zašto bi se starijem ustalo?
Odjeća ne čini čovjeka. Slažem se. Ne čini, ali nešto govori. Kockica koja čini kompletnu sliku. Ako netko vječno hoda prljav, nije smrdo?! Ne znači da je karakterno loša osoba, ali da je smrljiva, a je.
đizs rena, o čemu ti pričaš??
ovaj tvoj post bi imao smisla kad bi bila riječ o tome da je antonija pala razred. il dobila ukor. pa da raspravljamo o spletu okolnosti koje su dovele do toga.
ovdje je riječ o samo jednoj okolnosti.
samo je bila na krivom mjestu u krivo vrijeme
A da je stopirala na putu do prakse i nestala, bili to radilo neku razliku?
Nije to nikakav splet okolnosti, samo je bila na krivom mjestu u krivo vrijeme, naletila na manijaka i to je to. Mogla je stopirat i u crkvu isto bi se dogodilo.
Samo se nadam da neće ishod bit najtragičniji, iako ne znam što je gore, silovanje i smrt, ili silovanje i prodaja u bielo roblje, navlačenje na heroin i sav drugi pakao koji otete cure/žene prolaze.
Kažem da je splet okolnosti, jer ustvari ne znamo šta je ustvari bilo. Mišljenja sam da osim toga što je bila na krivom mjestu u krivo vrijeme ima još nešto. Svaka priča ima svoju pozadinu. Ako je istinita priča da je sjela u kamion, a vidjela je da kamionđija želi promijeniti smjer kretanja kako bi njoj ugodio, zar nije previdjela opasnost od manijaka? Sjesti u kamion nepoznatom čovjeku u tako čudnim okolnostima (okretanje kamiona) mi je čudno. Žao mi je djevojke, jako. Nemojte misliti da je osuđujem. Ne. Žalim je. Svaki dan čitam vijesti i nadam se u sretan ishod ove priče.
Praksu sam spominjala u konteksu nečijeg posta u kojem se praksa i nemogućnost maturiranja spominju kao razlog bijega. Naravno, ako je bijeg u pitanju.
E da, baš će djevojka od nekih 50-60 kg sama savladat kamijonđiju koji je odlučio skrenut. Kad je taj skrečo već je bilo prekasno, nije baš da možeš predvidjet da će te neko otet do trenutka dok te ne otme, a onda se valjda i taj neko osigura da otmica uspije...ali bilo kako bilo, nemamo što više pisat o ovoj nesretnoj djevojci, oteta, il u bijegu, nije joj lako kao ni obitelji, nekako mislim da nije OK od svih nas da pišemo o tome jer ti ljudi upravo prolaze najgore trenutke svojih života, a mi ubijamo dosadu na forumu. Dao Bog da je živa i zdrava i da brzo bude opet sa svojom obitelji.
X, pogotovo na zadnju rečenicu.
Ja mislim da ste vi mene pogrešno shvatili. Ja uopće nisam imala namjeru ovdje nestalu Antoniu strpati u isti koš s ovima kaj se droljasto oblače. Tema je o zabranama, a netko je spomenuo takvo oblačenje pa sam se samo nadovezala u duhu teme kako to zabraniti i kontrolirati. A onda sam samo još dodala kako je možda nekad bolje i par puta špijunirati kaj dijete radi i kak se ponaša nego da mu se nekaj dogodi, da napisala sam da ne bi bila još jedna Antonia, ali u smislu da joj se ne dogodi nešto loše, a ne da je Antonia nestala jer je bila tak obučena...
Ja sam od kad sam majka nekako jako osjetljiva na te nezaštićene mlade ljude.
Svaki put kad vidim krhku curicu od 50 kg, pa još obučenu u nešto prekratko, prozirno, kako se u nedoba penje tamnim uličicama mojeg kvarta stegne me iznutra.
Pa to je nezaštićeno! Znam da ne bi trebalo biti tako na svijetu, ali jest, imaš svakakvih ljudi i ja svojoj kćeri to neću dati, niti sinu, da ide sam tako noću ulicama gdje nema prometa i ljudi.
Jednom davno, u inozemstvu, gdje sam studirala družila sam se kojekakvim ljudima iz svih dijelova svijeta, kako se stranci već drže.
Svi su živjeli u jednom domu, ja spletom okolnosti u drugom, nekih 100 m udaljenom, kroz neki šumarak.
Svaki put kad bih išla doma nakon večere, druženja ili partija jedan Afganistanac bi ustao, krenuo sa mnom, otpratio me do vrata, pozdravio i to je to. Meni uopće nije bilo jasno što on radi jer znam da nije bio zainteresiran za mene, a ni ja za njega u nekom ljubavnom smislu. Čovjek je živio neki svoj život, pričao s nekim ljudima, ali kadgod bih ja ustala ići, išao je i on - od prvog dana.
Kad sam ga pitala zašto me uvijek prati, rekao je da je njemu nezamislivo da sama djevojka ide kroz taj mrak, da on to mora, da će on ići za mnom, da ne moram niti pričati s njime, ali to je pitanje njegove časti.
Pa me uvijek tako pratio, naravno, pričali smo, i išli jedno uz drugo. Naviknula sam se na to.
U jednom periodu sam mislila da je lud i da će me on napasti jednog dana.
Znala sam mu se ismijavati, stvarno jesam, ali njega to nije bilo briga.
Nije me napao, nije se dao isprovocirati, nije uopće doživljavao cijelu situaciju kao nešto ekstra. To se kod njih tako radi.
Sada, kao majka, dajem punu potporu takvim ponašanjima. Da klinci idu u grupama. Da cure ne idu sami, a ni dečki, ako ne moraju.
Ne znam koji su to uvjeti u tim selima, ali da mlada cura ide cestom sama - ajme. Pa valjda ima netko da ide dio puta, da naštimaju da idu u grupi, da se seljani koji imaju aute dogovore kad koji ide.
Ne znam.
Ali ta nebriga mi je zabrinjavajuća.
Isto kao i kod mene na zagrebačkom brdu.
Osobno se već spremam na nespavanje u teenagerskoj dobi, jer ću biti jedan od onih manijaka koji spavaju u autu pred discom. Nema dijete što samo ići bilo kuda. Ili taksi, ili auto, ili ću pješke po njih, uopće me nije briga.
[QUOTE=Ifigenija;1911557]
Potpuno se slažem s tobom, no, stvarnost je puno okrutnija. Većina ljudi gleda svoj posao i potpuno ih je briga za bližnje, niti im pada na pamet kako bi mogli pomoći.Ne znam koji su to uvjeti u tim selima, ali da mlada cura ide cestom sama - ajme. Pa valjda ima netko da ide dio puta, da naštimaju da idu u grupi, da se seljani koji imaju aute dogovore kad koji ide.
Ne znam.
Ali ta nebriga mi je zabrinjavajuća.
To što ti pišeš, meni je prvo palo na pamet kada je netko ovdje spomenuo kako rijetko voze autobusi u tom kraju.
S druge strane, teško je takvo nešto i organizirati. Možeš ti skupiti petero djece i reći im da u toliko i toliko budu na cesti da će netko doći po njih. I onda je peto dijete imalo dodatnu nastavu. I ok, netko bi se vratio ili pričekao to peto dijete, ali istovremeno roditelja koji vozi čeka neodgodiv posao kod kuće i ne pokupi ga. I opet se dogodi sranje. Ne zna, no, da bismo se mogli više truditi i paziti jedni na druge, bilo bi nam bolje. Svima.
Eh da, mislim da ću i ja biti jedna od tih i takvih ludih mama. Jadno moje dijete, vjerojatno će me zaobilaziti u širokom luku. NO, možda im budem ok jer ću ih razvoziti po cijelom gradu, ako treba, samo da sretno stignu kući.Osobno se već spremam na nespavanje u teenagerskoj dobi, jer ću biti jedan od onih manijaka koji spavaju u autu pred discom. Nema dijete što samo ići bilo kuda. Ili taksi, ili auto, ili ću pješke po njih, uopće me nije briga.
Imam frendicu čiji je tata uvijek po nas dolazio kada smo išli na koncerte u Vk. Uvijek smo se s njim sprdali, vozio je prastaru škodu, drndavu, ali je s druge strane bilo lijepo onako krepan, umoran, istrošen sjesti u tu staru škodu i znati da će te dovesti pred vrata tvog doma. TEta me je uvijek puštala kada je znala da će on ići po nas, no, nikada nije bilo laži, izmišljanja...
Evo, moja snaja (bratova žena) stalno vozika klinca (18 godina) po gradu, njegove frendove. Kupi ih noću, dovozi kući. Nije joj lako jer je mali i problematičan. Netko bi rekao, što ga nisu bolje odgojili (sama često upadam u zamku takve osude, no, mene moj odgoj tek čeka pa bolje da šutim), ali odgojili su ga kako su najbolje znali i ona je sad mama najbolja što može biti svome djetetu, ali i prijateljica njegovim prijateljima i ja joj se divim.
Eh da, i ovo "slobodnije" oblačenje - dekoltirano, minići... Ja se nisam nikada, ali baš nikada tako oblačila i stvarno se nadam da se moje dijete neće tako oblačiti. Nadam se da će svojom odjećom slati drugačije poruke, poput mene... meni je na majicama pisalo Smrt fašizmu, sloboda narodu! Istina, to je bila jedina majica koju mi je teta zaplijenila i sakrila jer, ne zato jer se nije slagala s mojim stavovima nego zato jer se bojala da me netko ne namlati.
Meni ja ta priča tak lijepa i nostalgična ....
Ah, Ifigenija, lijepa priča, ali ovo o sjedenju ispred diska, i ne dati ovo i ono. I ja sam tako mislila i govorila dok su bili mali, ali nekako s vremenom....
Da su bar uvijek doma, ali nisu, skoro nikad. I to ide u mamin staž, taj strah dok ih ne vidiš, ta misao gdje su. Da bar mogu biti oštrokođa, ali ne mogu i puštam...
Meni nije jasno što vam znači to "obučena kao droljica ili cajkuša"? Niste li vi kao cure kad ste išle u grad, obukle ponekad dublji pa i duboki dekolte? Niste li nekad obukle minicu? I sad je cura koja iskombinira to 2 za grad, drolja? Ma dajte! Svaka cura koja ima šta za pokazati, to će i pokazati...zato i jesmo ženske i ako se smatramo lijepima, volimo se ponekad izazovno i obući...barem dok smo mlade. Znam i nemali broj žena od 60 koje izbace dekolteičinu pa ih nitko ne zove droljama, čak štoviše, one su gospođe. Ima u takvim izrazima i ženske ljubomore, moramo priznati
Ali nikako nečiji način odijevanja ne smije biti opravdanje za zlotvore koji hodaju ovom zemljom! Za to nema nikakvog opravdanja i gotovo!
Čekaj...tebi je stvarno u redu da djevojčica od 14 obuče na sebe dopichnjachu, ono nemre se sagnuti, a da joj se gaće ne vide i majcu iz koje joj malte ne strše bradavice?? I još se našminka tako da izgleda bar 3-4 godine starija? Stvarno ti je to u redu? I pustila bi tako svoju kćer van? Ajd molim te ne izmišljaj. Mislim da nema majke, a još manje oca koji bi to dozvolio...
S 14 može u kvartu u ljetno doba do 10, normalno obučena, po nikakvim birtijama i to je vrh za tu dob!
Nisam mislila da ovdje pričamo o curicama od 14 godina. Curice od 14 godina-naravno da mogu samo u svom kvartu do 10 biti vani, u skunjici i u majici na bretele-nema problema. I opet će se naći netko tko će i to dijete nazvati droljicom-pogotovo u mom selu malenom. I mene to ne tangira ni najmanje, jer da me brine, izludila bih i sebe i svoje dijete, a to ne želim. Šminka je druga tema...treba naučiti dijete da ima ukusa kad se šminka, a ne da na sebe nanese malter. Ili djeci možda treba zabraniti da se šminkaju, da se oblače kako žele, da imaju dečka i da izlaze u grad i sa 17 godina? Mislim da je oblačenje stvar osobnog ukusa...i osobno- ne bih tolerirala da dijete hoće obući minicu u školu ili u crkvu, ali u grad neka je slobodno obuče. To me stvarno ne opterećuje, niti mislim da je cura koja obuče minicu u grad drolja. Za svaku priliku postoji odjeća. Isto tako ne bih svom sinu dopustila da sav u crnom sa 3 šestice na majici ili lubanjom ide u crkvu, ali ako se želi tako oblačiti kod kuće-neka izvoli. I bikiniji su droljasti, zar ne? Ali ok su na plaži. Tako je meni minica ok u diskoteci. Ma valjda kužiš što želim reći.
Svoje dijete ću savjetovati danas-sutra kad se oblači za grad: "Ili minica, ili dekolte...ne zajedno"...pa ako hoće nek prihvati, ako neće, ne mora...jer toga sam se i ja pridržavala, ali opet smatram da je to stvar osobnog ukusa.
vidim ja, krenulo je da niko ništa neće branit, a sad se već zabranjuju minice, dekoltei, izlasci nakon 10 i birtije
a ne znam ja što znači "branit" i "neće branit"
ti ćeš baš eksplicitno reći djeci: ne smijete se drogirati!
Moja kolegica je imala mamu koja je pušila travu i govorila da je probala i ovo i ono, i tata isto, i oni su njoj rekli da je to super, da nek proba, i to je bilo smiješno, i pušili su travu skupa.
To ne bum. Niti ću reći da su lake droge okej, niti da je u mladosti u redu istraživati.
Kod nas je to no-no.
Ifigenija, ne mislim ni ja proklamirati drogu i vikati da je baš cool, niti predlagati da smotamo jedan, sigurno. već sad pričamo o takvom ponašanju i zašto je to loše i što ti se može dogoditi. o usađivanju takvih vrijednosti bespredmetno je govoriti, valjda svaki normalan rofditelj želi djetetu zdravlje na prvom mjestu. ali da ti budem iskrena, ja osobno smatram da tu postoji puno više faktora koji određuju što će dijete probati ili neisprobati.
i fakat znam puno ljudi koji su svašta nešto probavali u svom životu i danas su normalni, odgovorni, zreli ljudi i roditelji. (ovim ne opravdavam eksperimentiranje takvim stvarima)
s druge strane znam podosta i onih koji ni cigaretu zapalili nisu u životu a ponašaju se kao da su na teškim drogama.
Ma jasno, ali tema je - što ćete braniti. Drogu, svim sredstvima.
A za ovo zadnje se slažem i cerim se ko luda
A apropo izazaka u dominđi i širokom dekolteu, jesam nekoliko puta, i znam koja mi je stvar bila na pameti kad sam izlazila takva, tako da, da, kad se tako cura obuče, komodno se može reč da se obukla ko droljica. Ne ponosim se tih dana niti najmanje.
ma to ti je kao ona razlika između kazne i snošenja posljedica. koju nikad nisam u potpunosti savladala
branit znači kad sikapika kaže maši - ne smiješ na šodericu.
kad ja kažem J ne smiješ s biciklom na cestu.
kako je beti rekla, zabrane nisu nikakva garancija, al su tu.
imati će dozvolu izlaska do tad i tad (ili zabranu kako god), neću im reći dođi kad hoćeš, ali nije ti dobro biti vani do pet ujutro. znam da se sve loše može dogoditi i do deset navečer, ali kažem, ja jednostavno nisam taj tip od tih mama "prijateljica" iako bih možda i htjela biti, ne kažem. al već sad znam da nisam.
a to je isto povezano s odgojem, valjda. ja nisam nikad imala potrebu mami pričati o prvom poljupcu i prvom seksu. al bome nisam imala ni grižnju savjest
droge? za sad mislim da je jedino oružje protiv toga, iskreno, ne odgoj nego - oprez. naš. jer to jako ovisi i o tipu djeteta. pa će netko biti us*an i nikad ne probati, neko nikad neće ni doći u priliku da proba, netko će sa stavom - šta se meni može desiti, ništa, probati, i ostati na tome. a netko će se i navući. ovdje je čini mi se najopasniji stav roditelja - ma ne bi moje dijete nikad. ja sam ga dobro odgojila, ne bi on. ma to je samo pubertet pa je zato takav. jer ima i "dobre" djece (dobre pod navodnicima, mislim na normalan odgoj i brižne roditelje) koja su se navukla na teške droge.
ne mislim da ćemo biti dežurni policajac, al da ću ga nakon izlaska škicnuti da vidim u kakvom je stanju, e to bome hoću.
inače, prošlu nedjelju, pet popodne, dolazi J s frendovima sav u panici, svi viču ko pomahnitali - tamo u parku se drogiraju. i s balkona vidim dva dečka kako odlaze, kad su ovi luđaci počeli vikati. i mislim si, vidi - mladi, zgodni, zdravi dečki, tipo 15-16 godina, sunce, pet popodne, biće rekli da idu na kupanje, i eto ti.
tako da dok su doma, bit će sigurno pod kontrolom. a kad i ako npr odu na faks u drugi grad, s 19, onda je to drugo. i isto se može desiti, al ipak je drugo probati drogu s 19, nego s 14.
a ne znam, pustite me još malo da uživam, o tome ću misliti za par godina, za sad smo na bicikli
potpisujem, skrozma to ti je kao ona razlika između kazne i snošenja posljedica. koju nikad nisam u potpunosti savladala
branit znači kad sikapika kaže maši - ne smiješ na šodericu.
kad ja kažem J ne smiješ s biciklom na cestu.
kako je beti rekla, zabrane nisu nikakva garancija, al su tu.
imati će dozvolu izlaska do tad i tad (ili zabranu kako god), neću im reći dođi kad hoćeš, ali nije ti dobro biti vani do pet ujutro. znam da se sve loše može dogoditi i do deset navečer, ali kažem, ja jednostavno nisam taj tip od tih mama "prijateljica" iako bih možda i htjela biti, ne kažem. al već sad znam da nisam.
a to je isto povezano s odgojem, valjda. ja nisam nikad imala potrebu mami pričati o prvom poljupcu i prvom seksu. al bome nisam imala ni grižnju savjest
droge? za sad mislim da je jedino oružje protiv toga, iskreno, ne odgoj nego - oprez. naš. jer to jako ovisi i o tipu djeteta. pa će netko biti us*an i nikad ne probati, neko nikad neće ni doći u priliku da proba, netko će sa stavom - šta se meni može desiti, ništa, probati, i ostati na tome. a netko će se i navući. ovdje je čini mi se najopasniji stav roditelja - ma ne bi moje dijete nikad. ja sam ga dobro odgojila, ne bi on. ma to je samo pubertet pa je zato takav. jer ima i "dobre" djece (dobre pod navodnicima, mislim na normalan odgoj i brižne roditelje) koja su se navukla na teške droge.
ne mislim da ćemo biti dežurni policajac, al da ću ga nakon izlaska škicnuti da vidim u kakvom je stanju, e to bome hoću.
tako da dok su doma, bit će sigurno pod kontrolom. a kad i ako npr odu na faks u drugi grad, s 19, onda je to drugo. i isto se može desiti, al ipak je drugo probati drogu s 19, nego s 14.
he he, i ono boldano pogotovo
Kaae,iznimke uvijek postoje.Znam ja ženu koja je završila večernju srednju i dva fakulteta nakon toga.
ana.m-potpis,iako mislim da je ponekad lakše ići linijom manjeg otpora,pa popustiti u nekim situacijama za koje smo prije mislili da nikad ne bi.Pod tim ne mislim na garderobu.Ako nešto nije primjereno,nema šanse da popustim.
Dobro, vi koji branite ili mislite braniti- kako nesto zabraniti sedamnaestogodisnjaku? Kojim metodama? Sto kad na vase eksplicitne zabrane odvrati sa e bas hocu?
Da se to ne bi desilo i da im to ne bi palo na pamet reći jednog dana treba misliti malte ne od kad se rode. Naravno da ima teško odgojive djece, imam jednog doma...ali mislim da mu neće ipak pasti na pamet ovak nekaj izvaliti...Može jedino ostati doma + škola...
S ovim se debelo slazem, ali lako mi se slagati s svoje pozicije mame lako odgojive dvogodisnjakinje.
Oni koji misle braniti sigurno nemaju doma takvoga. Razgovor i primjer djeluju puno bolje od zabrane.
No, lunja ti si i pored "e baš neću-e baš hoću" ispala kakva treba, zar ne?
Nema nam druge nego se nadati najboljem uz odgoj i vjeru u dijete.
Pa, na kraju balade, i uz dosta srece, jesam.Oni koji misle braniti sigurno nemaju doma takvoga. Razgovor i primjer djeluju puno bolje od zabrane.
No, lunja ti si i pored "e baš neću-e baš hoću" ispala kakva treba, zar ne?
Nema nam druge nego se nadati najboljem uz odgoj i vjeru u dijete.
I kad gledam svoju djevojcicu kako studiozno proucava slikovnice, ne cini mi se bas tip koji ce zapaliti joint ili stopirati.
Ali ne mogu joj jednom ne ispricati da je mama prostopala 80 tisuca kilometara. I tada bila najsretnija u zivotu. Ne mogu joj presutjeti one meni vazne stvari koje sam presutjela svojoj majci.
Ne mislim joj predlagati da zajedno smotamo joint, ali cu joj ispricati, o tome i o svemu drugom s cim cemo se susresti u zivotu, pozitivne i negativne strane. Reci cu joj svoje iskreno misljenje.
Nadam se da cu uspjeti sacuvati njeno povjerenje u mene. Sad dok je mala, to je povjerenje tako stvarno, gotovo opipljivo. Kasnije, povjerenje postaje krhko i tako se lako izgubi. Ljubav ostaje, nju je tesko iskorjeniti.
dobro ako odgovori SAMO to
nema metoda, samo se nadaš da će se doma vratiti u jednom komadu, živ i zdrav...
i da, čuvajte se "fine" djece... što su ti u stanju napraviti, meni ne padne na pamet ni u najluđem snu...
a trenutno ne sanjam, jer je moje derle otišlo na INmusic... pa mi baš i nije do spavanja. tolko o nesanici koju neki priželjkuju
Najbolji (najgori) primjer sedamnaestogodisnjakinje mi je vlastiti. Doma+skola jednostavno ne bi proslo. Pa makar skakala kroz prozor. A ebashocu mi je bila svaka druga.
Posljednje uređivanje od lunja : 22.06.2011. at 00:46
Da bi dijete slušalo roditelje kad odraste i da mu/joj ne bi padalo na pamet reći nešto tipa: E baš hoću, na roditeljsku zabranu, dijete treba trenirati da sluša od rane dobi. Rane mislim od 6-7 mjeseci na dalje, i bit uporan u odgoju sve dok ne odraste.
Da ne vidim par puta rijec dijete, rekla bi da je ovo ispalo ravno iz prirucnika za odgoj pasa.
Taka sam se slatko nasmijala na ovu tvoju izjavu. Baš ti hvala. Ionako sam ljuta na svih, svi su apsolutno nemogući, muž, djeca, moja mama(iako sad kad sam ovo napisala, možda sam ja nemoguća, a ne oni svi, ali to je već druga tema), tako da mi je smijeh jako dobro sjeo.
I lunjin komentar
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
