 |
|||
nisam, psi skolovani za drogu kostaju oko dvadeset tisuca euraflopica prvotno napisa
psi koji su skolovani da otkriju kad neko sverca novce, velike kolicine gotovine kostaju i vise
u principu ih kupuju drzavne institucije isto kao i pse skolovane ko asistente za ljude i djecu sa razlicitim posebnim potrebama. takav skolovan pas kosta oko 10 000 (deset tisuca) i obicno ga drzava placa a ne ti iz svojeg dzepa
sorciere, da.
i? kako je prošlo?
koliko je staro dijete?
Ni jedna krajnost nije dobra , naravno.
Ni ona u kojoj je dijete trenirano da bude poslušno kao pas ,
a bome ni ona u kojoj roditelj nema nikakvog autoriteta i dijete radi što ga je volja.
Balans je ključna riječ.
Ja imam autoritet i postavljene granice , unutar granica ima dosta prostora za manevar.
Kući se uvijek vrati u dogovoreno vrijeme , zna da slijedeći put neće vani ako ne poštuje dogovor.
I ja imam jedno lako odgojivo dijete kojem se sve da objasniti i koje posluša i stvarno dijete za poželit! Dok je sinek čista suprotnost, uzalud vam trud svirači! Sad se samo nadam da bu Ela na seku...
koja se zesca diskusija razvijaja kao pravi univerzalist mislim da tu nema nekog zakljucka, svatko radi kako smatra da je najbolje i prema onome sto je njemu bitno..ja sam recimo odgojena s mamom od koje mi je bilo strah mrdnuti prstom bez dozvole jer je jako autoritativan tip- znala sam dobivati po mjesec dana kazne neizlaska van iz kuce za nesto sto bi netko drugi dobio samo opomenu (iako je mamica vrhunska
svoje dijete cu tesko odgajati ko moja mama mene jer jednostavno nismo isti tip karaktera, mene tesko tko moze shvatiti autoritativno pa mislim da ce muz biti vise taj koji ce odradjivati zabrane..ja cu se truditi sto bolje objasniti, formirati karakter djeteta (naravno da nekih granica mora biti ali cisto sumnjam da ce me se dijete bojati)..ono sto definitivno znam je da cu se jako truditi i inzistirati na onom sto smatram ispravnim koliko najvise mogu..ono sto osobno mislim da ce u mom slucaju biti je slijedece:
1) inzistiranje na nevoznji s drugim osobama pa cak i vrsnjacima u stanju pijanstva (dolaziti cemo koliko god bilo naporno)
2) zelim znati gdje mi se dijete nalazi kad ide van odnosno vise manje gdje ide i s kim (ne ludjacko pracenje djeteta ali volim biti informirana)
3) u slucaju da kasni iz ne znam kojeg razloga svakako se mora javiti
4) nikakvo stopiranje ne dolazi u obzir (vjerojatno na mene utjece paranoja trenutnog slucaja ali radije cu je voziti na mijesnu zabavu sat vremena nego da stopira na cesti sto sam svojedobno sama radila ljeti..srecom bez posljedica)
5) droge, alkohol, pusenje se nadam rijesiti pravovremenim usmjeravanjem na sportski nacin zivota kao sto sam i sama trenirala svaki dan preko 10 godina i nije mi palo na pamet konzumirati niti jedno od 3..alkohol sam probala ali i to mogu na prste nabrojati...i to ne zbog zabrana vec nisam vidjela nikakav smisao u tome..cak i za dijete koje nije neki sporski tip nije lose usmjeriti ga na neki sport da ide na to rekreativno za zdravlje i da korisno potrosi vrijeme
6) odjecu znam da necu moci puno kontrolirati kao sto nije mogla ni moja mama..imala sam fazu kappa trenirki, nonstop traperica, minica, vrucih hlacica koje sam nosila jer su ih nosile sve moje frendice bez ikakvog posebnog razloga da me gledaju decki itd.., top majica koje su mi danas katastrofa..i nije mi lijepo vidjeti polugole curke...ali opet postoji mi i razlika izmedju lijepog dekoltea i pretjeranog kao i od lijepih do pretjeranih minica (tesko da cu svoju kcer jednom nagovarati da kupi nesto preotvoreno)..u principu mi je ok sve u nekoj granici normale...moj muz je kad je bio 15,16 godina imao kutiju s robom spremljenu u podrumu pa je tako oblacio marte i lance i ne znam sto vec ne jer to starcima nije bilo fora..al ono, kolko god da inzistiras klinci nadju nacin i u principu vole ono sto i njihovi vrsnjaci..kasnije oko upisa na faks takve stvari prestaju vecinom
7) inzistirati cu na ucenju i postivanju obaveza jer je to stvarno po meni stvar navike i upornosti..nazalost, u trenutnoj situaciji nije bas nevazno da li dijete ima ili nema diplomu jer mu to vecinom uvjetuje kasniji zivot (ne u pravilu ali ipak ima neke bolje sanse ako se potrudi)..pokusati cu ukazati na vaznost ucenja i nauciti dijete kako da ispravno uci, kako da ga zanimaju stvari, kako da voli citati (srecom imam podlogu u obrazovanju pa tu mogu dati sebe maksimalno)
8) nauciti dijete kako da kvalitetno provodi slobodno vrijeme i onda ce mu manje gluposti padati na pamet..u skladu naravno s djetetovim interesima i ne pretrpavajuci dijete s necim sto samo ne zeli..izbora ima puno-glazba,sport,jezici, izlozbe,kazaliste, putovanja,ples, zivotinje..
9) ovo ce sad blesavo zvucati ali mislim se raspitati u datom trenutku koje su skole dobre a koje ne..ovdje imam srecu da mi je to struka a i na vlastitom primjeru znam da je moja osnovna skola bila cisti promasaj puna delikventne djece i nezainteresiranih profesora pa je tako bilo najnormalniji medjuucenicki mobing i batinanje kako deckiju tako i cura...a srednja skola potpuno obratno, puna prekrasnih ljudi kojima je bilo bitno obrazovanje i kultura kako profesora tako i ucenika..i danas smo svi jako dobri prijatelji...mislim da je iskreno vecina toga u drustvu a i trudu profesora da u skoli ne gubis vrijeme nego napredujes
10) truditi cu se djetetu biti prijatelj kojem se moze povjeriti i naci vremena za njega, saslusati ga, pomoci u problemima..
11) seks i ostalo uopce ne znam kako cu izhendlati..to sam bog zna..malo mi je i inace neugodnjak sto se tog tice kad se prica..a opet, ne bi voljela da dijete odgajaju casopisi..morati cu angazirati neku frendicu biologa ili lijecnicu za pravovremeni odgoj
a sad, kako ce biti
kad budes trebala zabrane javi se pa cemo angazirati moju mamu :D cini mi se da cu napraviti biznis...lol
dobro tko od vas ima djecu između npr. 17 i 19???? obično su tu najluđi...
ili je ovdje samo teorija u pitanju?
kod mene teorija sorci, ali moram ti priznati da ne cekam tako zurno i praksudobro tko od vas ima djecu između npr. 17 i 19???? obično su tu najluđi...
ili je ovdje samo teorija u pitanju?
ne znam da li bi se slozila s tim u praksi, moja mama je bila poprilicno autoritativna a bome se ne uklapam ni u jedan od ta tri modela i svakako se znam izboriti za sebe i definitivno nisam ni najmanje izgubljena u zivotu
smatram da se malo toga moze prenijeti u teoriju koja uvijek funkcionira, sve ovisi o tipu osobe i zivotnim okolnostima...nema savrsenog prirucnika kako uspavati dijete, kako nauciti dijete da voli odredjenu hranu, kako odgojiti dijete..mozes samo pokusati raditi najbolje sto mozes i nadati se da ce tvoj trud uroditi plodom..ono sto je po meni bitno je da si tu za tvoje dijete i da si prije svega roditelj..da dijete osjeca da ima zivotni oslonac u tebi..od svih primjera poznanika koje znam najlosije su zavrsila djeca disfunkcionalnih obitelji..ono sto je najbitnije je staviti dijete na 1. mjesto ali odredjena doza autoriteta mora biti (bilo da te dijete prijateljski uvazava i ne zeli iznevjeriti, bilo da imas strogo odredjene granice)- primjerice ako dijete kaze "danas mi se ne da raditi zadacu" pa ako drzis do svog djeteta i njegove buducnosti neces reci "ok, nemoj raditi zadacu ako ti se ne da"..neki roditelj ce reci "ajmo zajedno pogledati sto imas pa cu ti pomoci ja" ili "ajmo se dogovoriti da napravis zadacu a kasnije cemo skupa provesti kvalitetno vrijeme" ili "nema diskusije, odmah ces napraviti zadacu"- modeli odgoja ovise o tvom tipu osobnosti..također ne vjerujem u to da mozes nekome previse nesto sugerirati..ako si autoritativan tip osobe tako ces i odgajati svoje dijete a ako nisi tesko da ce te netko moci nauciti biti autoritativan i obratno..svaki model ima svojih + i -
Lore u sridu
Ne mislim da sam promašila poantu, bila je riječ o zabrani, nije poštovao ono što su roditelji od njega tražili. A nisu govorili bez veze - bar su oni tako mislili.
istina..ali me zanima kako bi se postavila da te dijete od recimo 15 godina trazi da ostane vani do 3 ujutro jer svi ostaju do tada..ok, recimo da joj je jedan dan bitan jer joj najbolja prijateljica ima rodjendan ali sto ces joj reci slj subotu kad te ponovo trazi isto ili trazi dozvolu do 4 ujutro, dozvoliti svaki put?..koliko god bila liberalna i zeljna prijateljskih dogovora s djetetom mislim da dijete nije to koje treba te granice odredjivati iako sam ja svojedobno maltretirala moju mamu istim i nije mi bilo jasno kako svi mogu a ja ne..
a onda kad sam imala 18 i krenula na faks bez problema sam mogla svaku subotu van ako nisu ispiti, rekla bi kad se vracam i s kim idem i to je bilo to..javila bi se ako kasnim i sve ok..mama je znala kad sam dovoljno zrela za biti vani do 3,4 ujutro (a onda mi to vise nije bilo ni toliko zanimljivo i nisam ni isla toliko cesto)..sa 15, 16 definitivno nisam bila gledajuci unazad i po meni je ok da u toj dobi dijete ode na koji rodjendan od frendica duze, ostane eventualno do 11 vani dane kad nema skolu, ode u kino i slicno..ali recimo mogla sam kod naj frendice na more i ona kod mene, na tecaj jezika u inozemstvo..granice nisu bile bolesno stroge i diktatorske ali znala sam da nema diskusije o satu povratka doma i da ako je mama rekla u 21h da to nije u 21.15 osim ako se nije nesto iznimno desilo i javila sam da kasnim..bome, sad 10-15 godina nakon te granice vidim posve drukcije nego u tom trenutku i drago mi je da je tako bilo
pa upravo o tome i govorimo.
lijepo kažeš da ovaj put iznimno dopuštaš dulji izlazak jer postoji opravdan razlog.
ako je to stvarno tako.
iako, meni je sada jako čudno uopće i spominjati te sate jer sam ja do mature imala izlaz do 23, na fakultetu do 24. iznimno kasnije.
ali se znalo, ako idem spavati kod prijateljica i izlazi se, onda vrijede pravila koja nam postave prijateljicini roditelji.
čudno neko pravilo, moram priznati
jesi stalno spavala kod prijateljica?
na fakultetu definitivno nisam imala nikakve zabrane i ne namjeravam ih postavljati ni djeci.
njeno ti je čudno?čudno neko pravilo, moram priznati
jesi stalno spavala kod prijateljica?
na fakultetu definitivno nisam imala nikakve zabrane i ne namjeravam ih postavljati ni djeci.
slušaj mojih : izlazak sam imala u 3. i 4. srednje do čak 22.30 . wow. kad bi svi išli vani ja bi se vraćala doma. prije toga sam mogla izaći samo ispred zgrade, do 21.
faks/posao (do moje 23 otprilike ) - izlazak do ponoć ipo. a RADILA SAM!!! I FAKS ZAVRŠILA!!! i živila sama u drugom gradu. ali ne, kad se dođe pod njihov krov, njihova su pravila. a to je doma u ponoć ipo.
kako sam se osjećala: ukakano do neba, očajno, sputano, užasno.
zašto nisam napravila ništa po tom planu: jer spadam u stray cat primjer grupu - "pokornu osobu koja ce imati problema da se jednog dana izbori za sebe". i fakat je tako ispalo. bila sam pokorna, slušala sam, patila i sad se ne znam izboriti za sebe.
ne mislim da su me previše osakatili u životu sa svim pravilima i zabranama, znam da je to sve bilo za moje dobro, ali da patim od kroničnog nedostatka samopouzdanja, patim.
ovo kao da sam ja pisala, s tim da sam izlaziti pocela u 1. srednje, a radi se i o istom gradu, mozda je to znakovito
a s 18 sam imala i auto za izlazak u grad, s tim da nisam mogla s njim di sam tila, nego sam ga morala parkirati isprid tetkine zgrade (i iza tvoje, pinky
a opet se stiglo svasta isprobati, napraviti - iako su starci mislili da su mozda ovako necim 'osigurani'
inace, potpisujem struju koja zagovara neke zabrane, ali ne i krutost i formalni autoritet
a što bi bilo da si na studiju bila stotinama kilometara od kuće?
mi smo one sa strogim roditeljima koji su s nama došli zajedno na studij zvali pušteni s lanca, jako je dokučiti zašto
lako
he he, ja sam bila ta s lanca
užas jedan!
a ovo s kavicama, pivom, gitarama... ma sve štima, i meni je to super, ali drugo je biti u domu, među poznatima, to ti je kao da si kod kuće, a drugo je glavinjati po gradu od nemila do nedraga
iako, i to ima svojih čari... dočekati zoru na nekoj klupi, voziti bicikl ranim jutrom dok ljudi idu na posao, pjevati kroz grad dok sviće... eh, sve u sigurnim rukama MD, sada MM
potpisujem ivannu..tesko je pricati o necemu godinama unaprijed..moze se desiti da dijete s 15,16 bude super i ne trazi nista izvan okvira koje smatramo da su ok a onda na faksu recimo ne ide na predvanja, ne uci, izlazi svaki dan do 4 ujutro..u tom slucaju bi bilo potrebno nesto napraviti..kako definirati nesto sto unaprijed ne znamo kako ce biti?
bitno je da dijete nije prepusteno samo sebi..ja i dan danas ako imam neki problem nazovem mamu ili baku i posavjetujem se, znam da su one tu i da na njih racunam bez obzira sto je mama bila autoritativna a baka blaga..znala sam da su uz mene kao sto znam i danas
roditelj ima to iskustvo da zna danas neke stvari koje kao dijete nije znao...zna vaznost obrazovanja bilo da si kuhar ili doktor znanosti, poznaje opasnost od voznje s neznancima ili pijanima (koju kao dijete ne percipiras i mislis da su ti roditelji paranoicni, stopirala sam i ja po dalmaciji pa sad vidim koliko sam bila glupa medjutim mami nije ni palo na pamet da bi ja to radila dok sam kod bake na moru), zna da ima zlih ljudi koji kad dijete obuce minicu od 15 cm ne vide curicu od 15 godina vec misle kako ce je obrlatiti (sto se nazalost moze desiti i ako je dijete u trapericama), zna da je vazno ici na roditeljske sastanke i biti u toku s djetetovim napretkom kako i nazadovanjem pa mu moci pomoci da nazadovanje popravi na vrijeme, zna vaznost pretjeranog nejedenja nezdrave hrane (jer je djetetu jedino bitno strpati cokoladu u usta i ne misli da radi ista lose ali bome ako jede cokoladu svaki dan postoje kontraefekti)..ne znam, bilo da je rijec o sladoledu ili zabrani izlaska granice moraju postojati a odredjuju se ovisno o situaciji i djetetu, tesko je unaprijed predvidjeti..svakako sumnjam da itko od nas namjerava maltretirati djecu i zatvoriti ih u špajzu
pa čudno mi je zato što je imala prilično stroga pravila/zabranu izlaska, i pretpostavljam da si bila jedina koja na faksu mora u ponoć doma. i onda kod frendica može do kad njeni dozvole. malo mi je to zbunjujuće.
ja ne znam, al da sam morala doma kad i apri, u srednjoj i na faksu, izbila bi pobuna na brodu bounty
spajalica, u takvoj situaciji fraza pod mojim krovom je jedina fraza koja pali, jer očito moraš mijenjat stil odgoja u vrlo autoritativan, obzirom da ovaj s dogovorom nije upalio
a takvu reakciju fakat može imati samo tinejđer kojemu treba šut pa mora izać van.
koja druga rečenica, osim nekakva varijanta krova je ovdje prikladna?
objašnjavanje oko čega?
da ne smije van - zašto?
njegovi/njeni razlozi za izlazak su vjerojatno jednako vrijedni kao moji za ostanak doma. vjerojatno su njihovi još opravdaniji. a opet ne smije van. zašto?
da kuzim da je to mozda jedini nacin kad je vec doslo do te situacije,spajalica, u takvoj situaciji fraza pod mojim krovom je jedina fraza koja pali, jer očito moraš mijenjat stil odgoja u vrlo autoritativan, obzirom da ovaj s dogovorom nije upalio
a takvu reakciju fakat može imati samo tinejđer kojemu treba šut pa mora izać van.
koja druga rečenica, osim nekakva varijanta krova je ovdje prikladna?
objašnjavanje oko čega?
da ne smije van - zašto?
njegovi/njeni razlozi za izlazak su vjerojatno jednako vrijedni kao moji za ostanak doma. vjerojatno su njihovi još opravdaniji. a opet ne smije van. zašto?
ali moje je pitanje kako ne doci do te situacije. naravno da treba imati pravila i da ih se treba drzati, ali kako sam rekla u svom prvom postu mislim da je bitno pravila stvarati putem, a ne od starta to je tako jer tako ja kazem.
kod nas doma MM i ja nemamo cesto isto misljenje o necemu, bas na temu odgoja. ja sam stroza, on je popustljiviji. sigurna sam da i kod drugih vrijedi slicno. ali ipak dogovorno i bez prekrajanja odluke bilo kojeg od nas pokusavamo ne doci do te situacije, da nam recimo balerina kaze aha mos mislit na odluku da moze vani ostati samo do 23 sata s 16 godina.
dakle bitno je da ne dodje do te situacije. a takodjer mi je jasno da svako djete trazi svoj pristup. BC lako kazes ne mozes i on poslusa, pitat ce zasto, ali nece se svadjati i sl. balerini mozes reci ne moze, ali ona je sad vec u stanju nastaviti raditi kao da te nije cula. vec sad me zna do ludila dovesti. ali jos joj kao argument zasto nesto ne moze nisam rekla zato sto zivis pod mojim krovom (ili bolje receno jos neko vrijeme pod krovom zgb banke).
da me se krivo ne shvati, nisam od onih koja moze satima objasnajvati zasto je nesto lose, a nesto ne. jednostavno za istu stvar klincima moram na drugaciji nacin reci NE to ne smijes.
razlika između tebe i mene je 6 školskih generacija, a to je jako puno.ja ne znam, al da sam morala doma kad i apri, u srednjoj i na faksu, izbila bi pobuna na brodu bounty
osim toga, vi s mora ste dosta - liberalniji (sudeći po mojim prijateljstvima i poznanstvima).
na kućnim tulumima se ostajalo i duže, ali gradski izlasci, tako kako sam napisala.
ono što je meni pokazatelj da su moji roditelji bili u pravu (sa sadašnjeg stajališta gledajući) je to što je moja najbolja prijateljica (koja je tvoje godište, Cvijeto) imala izlaz dokle je htjela. bez ikakvih ograničenja, ali sa 18 godina, Zagreb joj je bio - dosadan. sve diskoteke su bile istražene, svi klubovi otkriveni, svi alkoholi isprobani...
ne kažem da je kod svih tako, ali ja sam zadovoljna sa onim što je onda bilo.
grozno mi je kako smo u kasnijim dvadesetim znali doći u Aquarius oko 1, a tamo tri čovjeka; punilo se poslije 2.
radije bih da se vrate neka stara vremena, ako bih već mogla birati.
ali to ne znači da bih svoje dijete opako izdvajala od drugih.
o tempora, o mores!
Meni je čudno vidjeti ovo "dijete od 17 nema što raditi vani u 5 ujutro". I ja sam izlazila do 5 ujutro, kada je išao prvi bus, od 16-godine. Mama nije bila presretna, ali sam se ja za to izborila. (ok, po mene nije imao tko doći jer nismo imali auto, a osim toga, nije li sigurnije vraćati se sa svima u 5, nego sam, u 3?)
Dok sam imala dobre ocjene, pomagala u kući, a
još sam sitno i radila, mogla sam izlaziti (skoro) kad god sam htjela. I to mi je ok. I tako mislim sa svojim djetetom. Dok god svoje obveze uredno izvršava, neka svoje slobodno
vrijeme rasporedi kako želi. Ali to je zato ja mislim da netko od 17 godina definitivno nije više dijete i treba imati određenu autonomiju.
Inače potpis na apricot. Slažem se da roditelj treba biti glavni, ali ovo Rozino mi je ipak malo too much.
Uh, meni je ovo previše.
Sa 16 godina do 5 ujutro? Nema šanse. Što se mene tiče, ne bi morala uopće van. Neka sjedi kod kuće pa neka se inati dokle god. Svašta!
Ni do tri!
Znate li da tinejdžerima treba puno više sna nego mlađoj djeci i odraslima?
Pusti ti izvršavanje obaveza, sitno radila, pomagala.
Nema mi dijete što raditi vani u to doba!
Ovo što Apri priča mi se čini kao zlatna sredina. E sad, zaista, u današnje vrijeme se u to doba tek izlazi van (mislim na studente i starije). Ako bude studirala izvan Osijeka, ne znam, neću moći kontrlirati. Ako bude kod kuće, ići ću po nju.
Ali do faksa, ma ne, stvarno se nadam da se neću morati boriti s takvim forama. Izlazak do 3, do 5, u srednjoj?!
pa, eto, to je tvoje mišljenje. sve pet.
ja ne vidim razloga da maltene punoljetnu osobu ne pustim da izlazi van u srednjoj. meni je to recimo bilo prekrasno razdoblje, i drago mi je da sam ga proživjela.
ne želim živjeti u kulturi straha.
edit: odgovor sikapiki, nije mi prihvatio quote
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 27.06.2011. at 13:15
već su mi kolegice na poslu objasnjavale kako su nas s mora dozivljavali skroz raspojasanima - ja sam sa 16 izlazila do pet ujutro, gotovo svaki vikend. Tata je u pocetku bio u soku, postavio neki rok dolaska do 1. Ja sam roditeljima lijepo objasnila da pod takvim uvjetima ja van necu izlaziti jer mi ne pada na pamet jedina iz drustva dolaziti doma toliko ranije, mjesec dana nisam izlazila a onda su moji popustili, sve je proslo bez ikakvih trauma, nisam zlorabila povjerenje.
Ja jesam za pravila, jesam i za zabrane, vazno je samo da dijete razumije od kuda one i zbog cega se javljaju (ne mora se i slagati, naravno). pri tome, ja ne vjerujem u krutu dosljednost, sva su pravila podložna preispitivanju i dogovoru koji je prihvatljiv za sve.
x
Ja ne znam, zivjela sam usred Zg-a ali bas nitko od mojih prijatelja a ima ih podosta nije sa 16 godina bio do 5 ujutro redovno vani..onda kad ce biti na faksu ne mora se ni vracati doma
ja sam do 18 mogla biti u disku do pola 2 a sa 16 sam isla u disko nedeljom,haha..iskreno, ne mislim da sam nesto ludo propustila..u pola 2 bi me mama pokupila i to je to..ili netko od staraca od frendova vise nas
pa ne znam, možda je to nekome čudno, ali meni je to bilo najnormalnije na svijetu. živjela sam u rijeci, zadnji bus je išao u pola 12, a prvi u pet. po nikoga nisu dolazili roditelji već bi cijela ekipa bila vani do prvog busa. nekad nam je to bilo predugo pa smo već od 4 kljucali na stanici. Da je netko htio doći po meni u 3, vjerojatno bi pristala.Ja ne znam, zivjela sam usred Zg-a ali bas nitko od mojih prijatelja a ima ih podosta nije sa 16 godina bio do 5 ujutro redovno vani..onda kad ce biti na faksu ne mora se ni vracati doma
ja sam do 18 mogla biti u disku do pola 2 a sa 16 sam isla u disko nedeljom,haha..iskreno, ne mislim da sam nesto ludo propustila..u pola 2 bi me mama pokupila i to je to..ili netko od staraca od frendova vise nas
da ne zaboravim napomenuti, godilo mi je što mama ima povjerenja u mene. i trudila sam se da ga ne iznevjerim.
ma i ja se slažem s jennifer, al nekako su moji, odnosno J za sad, valjda razmaženi
primjer - mama, idem van. ok, dođi doma u 7. ok. (u 5, sedam još izgleda jako daleko, pa se složi bez problema ). u sedam manje kvarat zvoni na parlafon, mama svi su još vani, mogu do osam? vidim ih kako se super igraju, i da ga preduhitrim, ponosno kažem - možeš do osam i pol. wow, hvala mama, sav sretan ode. drek, u osam i pol - mogu do devet i pol? ne možeš. zašto ne mogu? zato jer blabla. ali ja bih ostao zato jer blabla. slušaj, dođi doma zato jer blabla. ali, mama ja bih ostao zato jer blabla.
DOĐI DOMA SAD. onda se nafrnjen vrati doma.
i onda kreće to sve opet isto, ovaj put oko tuširanja
roza moja, ako si ti u pravu (a nisi
spajalica
jenn, koje si godište?
ok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificna
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti
Pa ne znam. ne vjerujem. stvar je u tome da kad smiješ biti vani do kad hoćeš,to ti više i nije toliko zanimljvo. na faksu mi se više nije dalo do 5 ujutro biti vani, pa sam pješačila doma, išla taksijem, ili spavala kod dečka.ok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificna
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti
ja mislim da ovisi i od djeteta. ako imaš doma relativno zrelo, odgovorno i samostalno dijete (usta moja, falite me
u rijeci nema noćnih busevaok..jenn, tvoja situacija je stvarno specificna
ali vjerojatno da je postojao u bus u 2,5 bi svi starci rekli da se tim busom morate vratiti
i u rijeci (barem u moje vrijeme
moji starci su bili sretni jer sam umjesto opatije izabrala palach i povratak doma oko ponoći :pepeljuga:
na faksu sam imala izlaz do kad sam htjela jer nije bilo staraca u mojoj blizini. i bezobzira na to, nisam prečesto ostajala do jutra. jednostavno zato jer mi se nije dalo. a nisam imala zabrane, niti me itko nadgledao
ok, na minjake majka nije preblagonaklono gledala, ali dekolte do pupka mi je sama nudila
ja sam umjesto toga birala tatin šešir i kravatu i gestapovke
toplo se nadam da će moje dijete ostati kakvo i je :utopija: poslušno, dobro, grintavo, cendravo, razmaženo, muljatorski i zajebantski nastrojeno, ali nadasve iskreno dječje. barem do puberteta
Posljednje uređivanje od magriz : 24.06.2011. at 20:21
eto, to ja kazem..ako kazes djetetu da je limit do 5 ujutro vjerojatno ce te nazvati i pitati da li moze jos i spavati kod frendice :D mozete to zvati dogovorima i kako god vam pase
Što se tiče ovog školovanja i nedopuštanja, ne znam po kojoj stavki nisam zadovoljila roditeljske kriterije.oka, ja ne mogu sad, ovaj tren reći da li bi podržala ili ne bi. to ovisi u mnogome i o djetetu. o tome kakva će biti s 15, koje će stavove i vrijednosti usvojiti. koliko će biti zrela, koliko ću moći vjerovati u njen zdrav razum. ovisi o puno faktora. jedan o njih mi nikako neće biti taj jel susjedova/rođakova/kumina mala pala razred pa se vratila kući.
ukoliko moje dijete pokaže afinitete prema načemu, zanimanje,
strast, vjerojatno ću joj pokušati omogućiti da se time nastavi baviti.
ali velim, sve ovisi o stupnju zrelosti, o tome kako se postavlja u određenim situacijama, na koji način doživljava sebe i svoje mjesto pod suncem.
ova tvoja priča je meni recimo dosta tužna, zaključujem da i danas zamjeraš takvo nepovjerenje, da nisi sretna kako je ispalo i da čezneš za onim što ti je bila želja. to nikako ne bih htjela napraviti svom djetetu. ali teško je raspravljati o takvim stvarima, roditelj uvijek gleda iz svojih cipela, dijete iz svojih...
Odlično završena osnovna škola, glazbena škola, od 8 godina aktivnosti učenja jezika, dvije vrste sporta, ples...
Izlasci i dečki mi nisu bili na kraj pameti, a ljubav prema školi, knjigama, čitaonicama... Jedina 'mana' mi je bila da sam mirna curica.
Zar je potrebno više od tih činjenica da roditelj svom djetetu dopusti da školuje ono što naviše želi, zašto tolike sumnje u uspijeh.
Strahovi su normalni, znači zbog njihovih strahova moja vrijednost i život krenuli su u drugom smjeru. NE, ne podržavam i točka.
________________
Ja nekako mislim da je u svemu navažnija dosljednost.
Ako dopustiš- pusti i snosi posljedice kakve god one bile. Ako treba kazna neka bude, ali krivnju i jad jer roditelj sam dozvolio nešto ostaviti za sebe.
Ako ne dopustiš i braniš, opet snositi posljedice, kakve god one bile i zadržati to za sebe.
Razgovorom i objašnjavenjem razgovarati sa djecom i znati priznati i roditeljsku krivicu ako postoji.
Mislim da će onda primjerom povedeno slijedeći puta i dijete lakše priznati neku krivnju i snositi odgovornost?
Nema mi gorega kad su mi nešto dopustili i onda sam poslije slušala jadikovke zašto, kako su mogli kud su razmišljali..mislim da je to
za dijete i njegovo samopouzdanje kao sa čekićem po glavi....
Uglavnom granice i zabrane po meni trebaju biti koliko toliko jasno unaprijed određene i u hodu se prema potrebama i mijenjati.
Do sada sam u životu naučila, da sam tvrdila i željela jedno, dogodilo se treće i ispalo na četvrti način, zato ovako unaprijed
100 % tvrditi što će biti, nema smisla.
RozaG. - dok sam imala jedno dijete, predala sam se u potpunosti, stvorila film u glavi isto tako borbeno branila i pričala...
Dok mi je došlo drugo dijete stvari su se počele mijenjati, sve sam manje mogla provoditi sve što bi po meni trebalo, što i kako želim...
(Manje mogla=ne stigneš, stvore se mnoge nove životne situacije, preokrene se sve...)
I sad kad su mrvicu veći jednostavno je krenulo svojim tokom koji pokušavam što više usmjeravati, odgajati, braniti, dogovarati, usađivati vrijednosti i pravila života....
Ne ide mi uvjek od ruke, nekad moram popustiti, teško se je boriti protiv te struje odrastanja i života.
Na kraju shvatiš da ti je najvažnije da su zdravi, pametni i da se i dalje trudiš povesti ih u dobrom smjeru sa postavljanjem granica i odgojem.
A kako će biti u pubertetu i sto posto sad tvrditi je nemoguće, jer do tad ćeš još sto puta pregorjeti sa svojim čvrstim stavovima, jer će i
djeca imati nešto za reći, da reći, i oni tjeraju svoje koliko i mi svoje....
Ne znam kako moze uredno izvrsiti obaveze ako je vani do 5 ujutro, dakle ide spavati recimo u pola 6,6 kad je dan...evo, ja sam nocas citala do 2 ujutro i bome mi se nije bilo svejedno dici ujutro..Uglavnom, ja mislim da je ok nekad dozvoliti vise ovisno o dogovoru s djetetom ali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost
zapravo ne znam kako je sad vani ali recimo, nedavno sam bila u Galleryju na jednoj proslavi u subotu i bome nisam vidjela nikog ispod 18 godina..mozda je u Rijeci drukcije
pa odeš spavatiali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost
nit možeš nešto napraviti - ako se nešto vani dogodi.
Pa ne znam. ne vjerujem. stvar je u tome da kad smiješ biti vani do kad hoćeš,to ti više i nije toliko zanimljvo. na faksu mi se više nije dalo do 5 ujutro biti vani, pa sam pješačila doma, išla taksijem, ili spavala kod dečka.
ja mislim da ovisi i od djeteta. ako imaš doma relativno zrelo, odgovorno i samostalno dijete (usta moja, falite meNe znam kako moze uredno izvrsiti obaveze ako je vani do 5 ujutro, dakle ide spavati recimo u pola 6,6 kad je dan...evo, ja sam nocas citala do 2 ujutro i bome mi se nije bilo svejedno dici ujutro..Uglavnom, ja mislim da je ok nekad dozvoliti vise ovisno o dogovoru s djetetom ali ne bi voljela svaku subotu biti budna dok dijete ne dodje u 6 ujutro i to tako do 15 godine nadalje (sebicnost
zapravo ne znam kako je sad vani ali recimo, nedavno sam bila u Galleryju na jednoj proslavi u subotu i bome nisam vidjela nikog ispod 18 godina..mozda je u Rijeci drukcije
pa kako ne možeš uredno izvršavati obaveze? budem vani u petak recimo do 5, a već subotom u 10 sam trebala biti kod tete čuvati bratića i počistiti joj kuću za džeparac. tu odmah zaradim za izlazak u subotu
što tu sad nije u redu?
da se razumijem, nisam svaki vikend i petak i subotu izlazila do 5 ujutro, da ne mislite da sam ne znam kako razuzdana
po meni postoje realne granice i nerealne granice..ako si na faksu mogla biti vani do ponoci onda je to po meni izuzetno nerealna granica..ja sam sa 17 smjela biti u disku do 1.30, eventualno 2..i to mi se cini skroz ok..na faksu sam mogla kako mi je pasalo..ali ni onda nisam dolazila nakon 4 doma, nije mi bilo fora ostati zadnja..da sam zivjela u Spanjolskoj ili Juznoj Americi bila bi mozda druga prica, tamo ima odlicnih after partyja
dakle po meni je najbolja zlatna sredina..ako svi tvoji prijatelji ostaju satima nakon tebe vani nije dobro a ne moras bas ni ti biti zadnja koja ostaje..to ce biti moj modus operandi ali o tom potom
Roza, svaka čast na trudu i borbi s vjetrenjačama (nama), ali mene uvijek bode u oči iz tvojih postova, što imam dojam da se "buniš" protiv svojih roditelja i silno želiš napraviti suprotno.
Sad kad si napisala za strogu baku, koja je očito strogo odgajala tvoju/tvojeg (mamu ili tatu), pa su se opet tvoji roditelji "bunili" protiv toga i liberalno odgojali tebe, pa se sad ti "buniš" i strogo odgajaš Špiru,...
Nekako mi je to obrazac koji se ponavlja.
Usuđujem se zaključiti da će Špiri biti glavni cilj da se "buni" protiv tebe.
Naravno, i mojem djatetu to bude možda/vjerojatno glavni cilj, samo me zanima da li ti primjećuješ taj "obrazac"?
Posljednje uređivanje od Anemona : 24.06.2011. at 15:07
Ne primječujem, nije to nikakav obrazac, jer je moju nonu njena mama još strože odgajala nego ona svoje. Rekla bi da su moji roditelji samo slaba karika u nizu.
A none nije bila stroga u tom smislu u kojem vi to shvačate, već pravedna i imala je pravila koja se nisu smjela kršiti, meni su ta pravila i kao djetetu pasala i nisam se nikad bunila jer sam zauzvrat dobijala nešto neprocjenjivo. Zato se ne bojim Špirove pobune, kad dođe do nje znat ćemo je iskomunicirat.
Ja nisam zivjela u Rijeci, ali sam povremeno tamo izlazila. Imala sam 16, 17 godina i u to smo vrijeme bili stacionirani u Novom Vinodolskom. (Mislim, izlazila sam u Rijeku i kasnije, ali to je vec manje bitno). Inace sam bila u centru Zagreba i svi skupa smo ostajali vani... pa cesto dok ne bismo dosli kuci. Dva, tri, cetiri ujutro, pet, drugi dan. Ovisno o dogovoru. I tako od pocetka srednje skole.
Skroz sam normalna osoba (ili to barem uspijevam prodati onima koji me ne poznaju, jel
Moja J. ima 14mj i već sada primjećujem da sam pogazila hrpu pravila za koje sam prije nje mislila da bih ruku u vatru dala da neću. Neka sam pogazila jer sam shvatila da sam krivo razmišljala, neka jer u teoriji izgledaju bolje nego u praksi, neka jer sam shvatila da su nevažna, a neka jer mi je tako bilo lakše. Tko zna šta će još biti dok dođe do puberteta.
Nadam se da ću joj usaditi neke moralne vrijednosti koja su meni bitne, a da će iz toga izroditi ono ostalo.
Svi smo mi vrlo različite individue i hvala Bogu da je tako. Ista metoda odgoja polučiti će različite učinke na dva djeteta. Ima nešto i u genima, koliko god bismo voljeli da nema.
Nisam mogla vjerovati da dijete može od rođenja biti takvo kakva je moja J. i da mnogima je ona neodgojeno, neistrenirano i neukalupljeno dijete jer nema teoretske šanse da ona sjedi mirno dok ja pijem kavu u kafiću, dok prijateljičino sjedi po sat vremena. I iste metode ne pale kod mene i nje.
Ne smatram da je moja metoda najbolja, ali je najbolje što ja znam i umijem i dajem sve od sebe i ne želim se uopće zamarati time da moja metoda mora biti savršena i da se u svakom trenutku i svakoj situaciji moram striktno držati pravila koja sam sebi i njoj nametnula. Bilo bi mi naporno tako živjeti, a vjerojatno bih često imala osjećaj da sam samu sebe iznevjerila.
Pratim ovaj topic i vidim kako se pod "zabranu" stavlja neko nasilje, deračinu, strogost.
Mene su više od roditelja odgojili djed i baka.
Djed je bio neobično mudar.
Imao je stav o pušenju, alkoholu, o njemu je pričao, ali i pričao svoje anegdote iz mladosti. Pušio je, propovijedao svojim učenicima da je to loše, a onda su ga oni ulovili kako se skriva u šumi i puši. Prestao je, i javno se ispričao u školi. Nekako je sama ta priča na mene imala efekt kojem nisu trebali argumenti. Zdravlje, zdrav život, briga za sebe na svim nivoima sastojala se iz stalnog ponavljanja kako je život dug, i kako u mladosti treba čuvati zdravlje za starost. Gledala sam njih, vidjela njihovu vitalnost - i jednostavno sam i ja htjela tako. Ne poginuti, ne jesti prezasoljeno, masno, ne alkoholizirati se. Djed me učio svojim iskustvom, ali ne isključivosti, nego baš iskrenošću i vlastitom glupošću iz mladosti kojoj se slatko smijao. Nije bio ogorčen, nije me htio spasiti od nečega, spriječiti me. Valjda je vjerovao u mene jer je kroz mladost mogao vjerovati sebi.
Mislim da vučemo djecu u neku katastrofu ako smo grčeviti oko nečega, ako se još bojimo, strepimo, ako nečemu pridajemo važnost koju to nema. Pušio, pa prestao. Bilo glupo, sad je pametan, a Bože moj. Izlazili ko divljaci, stopirali, jedva izvukli glavu živu - tako je bilo, ali neću zbog toga ubit odnos, ljude, život u sebi. Vjerujem u zdrav sud svoje djece i puno povjerenja i iskrenosti, i smisla. Mislim da klinci traže smisao i hiću se po podu, stopiraju, drogiraju- ako ga nema.
Ono bunta kojeg je bilo (a bilo je...) išlo je roditeljima, ali ne zbog zabrana, nego zbog nedostatka odnosa i zabrana koje su bile paušalne, usput... kod mene je sav bunt bio školski primjer vapaja da me primijete. I nisu, ma koje zlo ja složila. Pa sam s vremenom prestala, ali moglo je biti kobno, to stopiranje i još koješta.
Dok je ljubavi, one prave, oči u oči, ja mislim da za djecu nema opasnosti. Ali se i sa Pikulom slažem. Ako nešto pođe po zlu, treba to sanirat kako god i kad god.
Tako da imam primjer uspješne zabrane, ili preporuke, i neuspješne.
Nije dovoljno zabraniti, nego treba zadobiti povjerenje i pokazati smisao iza zabrane, ponuditi alternativu tom ponašanju.
Potpisujem rehab.
Ne mogu stvarno zamisliti što bi ja u toj situaciji. Nadam se da do toga nikad neće ni doći.
Meni tako nešto nikad nije palo napamet. Čak i da su mi zabranili izlazak zbog njihove krive procjene, strahova ili čega već ne bi se okrenula i izašla. Da se razumijemo, i ja sam se bunila i svađala s njima i ponekad vjerojatno bila "nemoguća", ali usprkos tom buntu i inatu neke granice nisam prelazila.
Uopće mi je sad bezveze komentirati taj konkretni primjer, niti znam tu mamu niti sina niti njihov odnos..ništa, ali pretpostavljam da to "odoh ja u Sarajevo" usprkos zabrani nije došlo samo tako, iz čista mira, a do jučer sve super.
da, ali zaboravljaš da je ovo sve što govorimo - hipotetika (osim rijetkih pojedinki sa već poodraslom djecom).
pojma nemam što bih da mi se tako nešto "dogodi"; možda bih se doista osjećala poraženo i promašeno, a možda bih i bila ponosna na svoje dijete koje je na takav način "otišlo iz gnijezda".
otkud znam sada, kada imam dvoje nejačadi?
koliko puta su nas iznenadile vlastite reakcije i kada nisu djeca u pitanju?
dopustimo da vrijeme i promjene pokažu...
a svi smo prepametni u teoriji, znamo što, kako i kada.
što je manje - više zabluda, jer ne znamo dok nismo stvarno u toj koži.
lako je sad procijeniti kako bi, ovako izdaleka, bez stvarne uključenosti
tako sam ja znala prije nego se dijete rodilo kako će ona jesti, i što ću kad
ne bude spavala, i na koji ću način ovo i ono.
ništa od toga nije bilo tako...
u konačnici mislim da smo manje -više jednako zabrinuti i da svi želimo
taj put prijeći što bezbolnije i sa što manje posljedica bilo kakvih po našu djecu.
netko sa zabranama, netko s poluzabranama, netko bez ikakvih...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom