ja mislim da dobro mislišlore prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ja mislim da dobro misliš
A ono što se tiče odgoja...ha,ha...sestra i ja smo isto odgojene,ja sve slušala i kad me roditelji ne vide, jer su to bile i moje odluke, sestra je bježala od kuće i radila sve po svom-nešto je i u karakteru.......najbolja mi je moja svekrva koja meni tupi kako je njezin sin i kćer predivno odgojeni jer je ona bila stroga....oni jesu divni ljudi ali da ona zna ono što ja znam o njezinoj djeci srčani bi ju strefio ...mislim nisu oni ništa strašno radili ali za njezina uvjerenja to bi bilo šok....ja poludim kad mi ona tup dođe mi da joj sve kažem..mislim djeca su joj živjela u ZG a ona u drugoj Državi šta ona zna što su oni radili po studenskim domovima-ako neko ponašanje nema posljedica roditelj nikad neće saznati što je dijete u mogućnosti napravit!!!
Nikad neću reći ;moje dijete je najbolje i ono to nikad ne bi napravilo. Koliko god ti se dijete povjerava nemoj da te to zavara jer sigurno nešto drži za sebe i tako treba biti. Moja seka je uvijek "sve" pričala mami, samo zato da ju ne ispituje o ostatku, i ova bi živjela u zabludi da sve zna. Ja nikad mami nisam ništa govorila-možda nisam imala šta,ha,ha....
Uglavnom svi pogledajmo sebe i sjetimo se kako nam je bilo kad smo bili mladi i kakav je bio naš odnos s roditeljima. Da smo bili najbolji na svijetu i družili se s super ljudima, sigurna sam da je svatko od vas imao neugodnih situacija u bilo kojem pogledu.
I možeš ti odgojiti djete kako hoćeš ali ni mi sami a pogotovo mladi teško mogu znati kako će reagirati u datim trenucima.
Ako je moje iskustvo predrasuda, onda da.
Ne nužno da sam ja bila namazana u crno i to, ali družih se sa svakakvima.
Znam o čemu pričam.
Blago si ga vama ako vi o svemu ovome nemate blage...
I još nešto ne može se svako dijete odgajati isto, odgoj se treba prilagoditi djetetu. Živjela sam 1g u komuni s ovisnicima, čula sam puno životnih priča njih ali i njihovih roditelja. Neke su priče slične, neke totalno različite-neke su ovisnosti proizašle iz obiteljskih odnosa, a neke eto iz znatiželje, bilo je odličnih učenika, siromašnih i bogatih s divnim roditeljima, i ne baš tako divnim-pravila nema.
Svako vrijeme nosi svoje, ovo naše kao da je nekako najnesigurnije. Nisi siguran u vrtiću,školi, na faxu,poslu,ulici,autu,parku,kući, ni po danu ni po noći itd....još ako si djevojka...
Ja se nadam da mmoja neće nikad probati drogu-ja nisam, nadam se radi nje da neće izlaziti s dečkim koji bi bili s njom samo radi sexa, nadam se da ću joj moći objasniti tu razliku između ljubavi,sexa-najrađe bi kad ne bi imala odnose prije braka, ali kako to ne mogu od nje tražiti niti očekivati, nadam se da će se naučiti brinuti sama za sebe, svoje tijelo i duh-da će znati prepoznati ljubav, a ne samo tjelesni užitak...nadam se da neće ostati trudna kao maloljetnica ali isto tako se nadam ako se to dogodi da će se prvo povjeriti meni i da neće napraviti abortus već preuzeti odgovornost za novi život....nadam se da neće pušit i piti alkohol mada me to manje brine od droge, nadam se da će imati dobre i prave prijatelje kojima može vjerovat.........nadam se da će me ponekad pitati za savjet i shvatiti ga kao dobronamjeran, nadam se da ću odgojom stvoriti uvjete za razvoj nezinog samopoštovanja i samopuzdanja........nadam se da nikad neće morati stopirati, nikad biti preplašena u mraku ili od neke muške osobe....upisat ću je na neki borilački sport da se i sama zna obranit....iće u Crkvu......nadam se da će u mladosti imati upala sreće i pameti kao ja i biti će joj dobro,ha,ha...neka ju Bog čuva jer roditelj to nemože...djete se nemože zavezati u kući -mada znam ja prva da ću biti stroga ali i popustljiva kad ne treba...
strah je ubitačan ako je glavna okosnica naših razmišljanja.
znam po sebi. što je moja glava u stanju iscenirati, sve iz straha za bližnje, to je strašno...
pa nakon nekog vremena shvatiš da te taj strah uvalja još dublje i učini situaciju strašnom čak i kad ona to uopće nije.
onda naučiš držati to koliko - toliko pod kontrolom, naučiš da strah neće spriječiti ništa, samo zatrovati sve oko tebe.
naučiš ne okivati druge zbog svojih strahovanja jer ćeš neminovno nanijeti štetu.
i naučiš ne živjeti u strahu već samo živjeti.
vezano za stil odijevanja, meni je uvijek draže vidjeti klince malo pomaknutog modnog ukusa,
onako hrabre, drukčije i živopisne...
od uredno zakopčanih, po PS- u počešljanih me uvijek hvatala neka tiha jeza.
vidim li samo ja ovdje poveznicu - roditelji koji zagovaraju pojačani nadzor i strogost su upravo oni koji nabacuju "bilo je svega, ali toga se sramim" mladost
nije li to bacanje iz jedne u drugu krajnost? kako to djeci objasniti? za njihovo dobro. jer ja tako kažem? :/
svako iole bistro dijete to neće popušiti niti bespogovorno slušati
Mislim da po pitanju odjeće ne govorimo o istoj stvari. Naravno da dijete može izraziti neki svoj stil, nositi se i vedro i mladenački i sve. Ali ja vjerujem da ima granica tome, da nije sve u njihovoj imaginaciji i otkačenosti.
Potpis na SVE.
pa uvijek ima neka granica
nije mi npr. napeto da ide gola
al da joj ostavljam robu preko fotelje do gimnazije mi je još gora opcija
i kako će izraziti "svoj" stil, ako ti zahtjevaš da izražava zapravo tvoj stil?
mislim, zar bi bio manje pametan, manje odgojen ili bolji u bilo kojem pogledu
samo zbog toga što ne nosi košulju koja je kako ono bješe " neutralna ideološki"?
Malo pričamo o ekstremima?
Pa valjda maloljetno dijete bar do nekih godina ide s roditeljima u kupnju, pa daš neke smjernice, okvire, i onda dijete može obući to - što ima, kakvo je odabrano?
I valjda si dovoljno uvjerljiv da kad samo kupuje kupuje ono što mu dobro stoji, lijepo izgleda, normalno je - u okvirima obitelji u kojoj živi, koju voli i kojoj vjeruje?
Zar su svi ovdje buntovnici, supkulturnjaci, zar očekujete da vam se sva djeca povampire i budu neki otkačenjaci?
Ja više vidim - like mother, like daughter, nego neke buntovnike
Možda je roda probir buntovnih roditelja?
Ne kužim...
Kod mene je granica odjeća s nepriličnim natpisima, simbolima kultova, bandova sa mračnjačkim ideologijama i porukama, bilo što što ima veze sa razornim supkulturama i što je vulgarno.
Mislim da se unutar te granice čovjek stvarno može odjevno izraziti do mile volje.
roda je probir buntovnih roditelja
jednako kao i onih umjerenih, jednako kao i onih zatucanih
jer je slobodna i dostupna
za svakoga ko želi sudjelovati
znači kao i stvarni život, nema razlike...
vezano za temu, ne vjerujem da itko jedva čeka da mu se dijete povampiri i bude buntovno,
jer je to baš fora, al vjerujem da ima i onih koji su svjesni da djeca dolaskom u određenu dob
požele mali odmak, malo više slobode i samostalnosti, pa makar u vidu košulje koju smiju obući
neki će je dobiti puno i previše, neki taman koliko im treba,
a neki je neće dobiti nikako
ovisno o gore navedenom probiru rodinog foruma...
I ja potpisujem.
I samo da pitam, možda zna netko
A što očekivati od djece koja su buntovnici od rođenja,
koja u svemu prigovaraju, pregovaraju i hodaju po svim granicama doslovce 24 sata.
Ja se iskreno nadam da će se iscrpiti do puberteta pa će uploviti u mirnije vode, uh znam, ali ipak se nadam.
Posljednje uređivanje od oka : 26.06.2011. at 00:04
katafuqingstofa od mišljenja, pardone my french.
gledam mladost danas i tužna sam što nema onoliko veselih i šarenih subkultura ko u moje vrime, a ti bi ukidala i ovo malo što je ostalo.
lipo je ante tomić rekao - sritan sam što mi je sin izrastao u normalnog tinejdžera - metalca, pa da znam na čemu sam. one tamo skockane (kakve si ti opisala kao poželjne) niti razumim niti smatram da su takvi kakvima se predstavljaju.
naravno, on je to napisao puno lipše nego što sam ja sada "prevela" ali shvaćaš poantu.
subkulture su izraz djetetovog ja, a ti bi ih ubijala, sve curice u kikice, suknjice i džemperiće, a svim dečkima zalizala kosicu i zategnila kravaticu. prestrašno.ž
osobno, da mi ćeri sutra izrastu u ovo što si ti opisala ko poželjno, to bi doživjela ko svoj roditeljski promašaj.
iskustvo nikad nije predrasuda. predrasude formiraš na temelju iskustva, tj. tvog osobnog doživljaja tog iskustva.
pinky, potpisujem te do riječi. pošto i sama pripadam alternativnom krugu, znam da su od velike većine ljudi s kojom sam se družila/družim, a nad kojima bi se ifi zgrozila da ih vidi na cesti, postali vrhunski intelektualci, novinari, direktori. znam i one koji su bili prestrašno pogođeni konzervatizmom svojih roditelja do mjere da više ne žive u HR. mislim da je drugačiji stil oblačenja izraz maštovitosti, originalnosti ali i neke opće potrebe za promjenom (na bolje) te objektivne kritike na društvo oko sebe. na ifin vedri stil oblačenja se ježim jer mi ne simbolizira vedrinu nego presing da sve bude "bijelo"
a gle ko se javlja, ko da ti ne pricas u ekstremima.
kako ja to vidim: ako dijete zabrazdi u neki ekstrem, u smislu da mu to postane smisao zivota, onda se treba gledati gdje je problem iz malo sire perspektive, to sigurno nije zato sto mu mama nije rekla da je to bezveze i neka se mani toga. sve ostalo je fokusiranje na banalnosti, koje su samo simptomi, a ne pravi uzroci.
kako Juul stalno govori, treba vidjeti dijete, u svoj njegovoj sirini i dubini, ne povrsne manifestacije.
a treba vidjeti i sebe, i cijelu obitelj. nije sve sto se djetetu dogada samo iz djeteta proizaslo
I kod mene je kao kod ivy. I Pinky.
(Iako je meni tek 17 godina pa zapravo nemam pojma o kakvim to subkulturama iz proslih vremena pricaju.)
meda, ova zadnja rečenica je nešto štom moram potpisati!
A dobro, vama je katastrofa, vi ne biste kao ja, okej. Ali niste mi dali niti jedan razuman argument zašto bi djetetu trebalo pustiti da se oblači kako god želi, ako želi od sebe vizualno raditi sljedbenika neke plitke ideologije koja može imati veze i s drogom i kojekakvim suludim idejama. O tome pričam. Ne o marci, boji, stilu. I kad kažem košulja, to mi je palo na um. Čitajte - majica, vesta, štogod, haljina (za curicu, za dečka ne). Ili se može išarati, ispirsati, označiti fašističkim, anarhističkim i kultaškim obilježjima od glave do pete čime god hoće (divna, luda mladost, otkačeno, baš super), ili je spaljen i bezvezan u najružnijoj košulji na svijetu? Ja tako ne mislim.
Ne bih se odrekla djeteta da ga ćopi nešto takvo, zašto bih, mogu ja s njime ići i u šoping takvih stvari, ako drugačije neće ići, ali nikad ih neću tapšati po leđima - ako ćete po Juulsu, to sam ja, to je moja granica, ja tako smatram i neću nikoga udaviti zbog toga, ali moram biti - autentična.
Ma ifi, molim te, kako si u isti kos strpala tetovaze, nausnice, fasizam i anarhizam?
Ifi tvoji su primjeri ekstremni. što ti misliš da bih ja dala djetetu ili bilo koji normalan roditelj da ne znam, šeće sa slovom "U" na majici?
ovdje o tome uopće nije riječ. možda se ne razumijemo, ali je pričam o nekom normalnom, tinejdžerskom buntu, nikakvom proklamiranju sotonista il fašista...
to mi je neprihvatljivo iz više razloga, nadam se očitih, o kojima sad nemam volje ni vremena.
al bi mi bilo normalno da moje dijete sa 16. ima svoj modni stil koji izražava nju i njeno viđenje sebe i svijeta oko nas.
koji izražava ljepotu tog vremena odrastanja, lepršavosti, bunta, osobnosti, kreativnosti
koji odražava mladost i zanos koji ona nosi. samo to.
Pogledaj ovo http://www.nizkor.org/features/falla...tu-quoque.html
Samo zato što sam ja radila nešto krivo ne znači da moram svom djetetu dopustit da radi to isto.
kad ovu temu čitam, zahvaljujem dragome Bogu na svojim roditeljima(zahvaljujem i inače).
što se neki misle iživljavati..
Posljednje uređivanje od krumpiric : 26.06.2011. at 10:15
Zaboravila si vrhunske pravnike
Ne ide mi baš citiranje, pa ću ovako. Ako moj stav da djetetu treba dozvoliti izlaske, putovanja, školovanje gdje želi, bilo što drugo uz uvjet da je pristojno i vrijedno, ja ne znam ni što je fleksibilno ni što je liberalno. Pa onda opet tebe molim da mi objasniš što je to konkretno, jer sam ja očito zatucana konzerva, samo to dosad nisam znala. Kontrola nije nešto čemu težim, niti je to cilj mog odgoja, ali je, po meni poželjna sastavnica odgoja. Znati gdje ti je dijete, s kime se druži, kakvo je u školi, što voli, što želi... Ne vidim u tome ništa loše. Sada si nazvala neodgojenim djetetom ono koje okrene roditelju leđa i napravi po svome. A što je napravio sin tvoje prijateljice? Je li on odgovoran, samopouzdan, samosvjestan ili neodgojen? Ili sve četvero u jednom? Pišeš nejasno i kontradiktorno, pa bih voljela da konkretno objasniš što je za tebe fleksibilna i liberalan odgoj i kako gledaš na primjer koji si nam dala.liberalno = fleksibilno.
dakle NI U KOM SLUČAJU prepušteno samom sebi.
nema. jer nikada nije težila KONTROLI, već drukčijem načinu odgoja. i zato je dobila vrlo odgovorno, ali i samopouzdano, sposobno, i samosvjesno dijete.
to rade djeca koja nisu odgajana. stavljamo ih u kategoriju "neodgojenih".
duhovna dimenzija jogurta na jednom topiku i ideološki neutralna košulja na ovom
idem na kupanje.
vid svimbi kako se gura
iako, i ja imam viziju svoje djece s točno preciznim stilom oblačenja, moram priznati :površna:
planiram mojim curicama kupiti bodijiće na ramonese čim se malo zaokruže.
mora da sam grozna mama, sljedbenica neke tamo grozne, plitke ideologije zvane punk subkultura jer im neću zalizati kosicu i obući balerinke i haljinicu. strava.
koje sam sreće dica će mi nositi suknjice i matching roza đemperiće kad odrastu ...
imala sam mamu sa sličnim modnim razmišljanjem ko ti. rekla je da u crnu neću izać iz kuće. pa kad nisam izašla 15 dana, 16. me je pustila. jer stvarno nikakvih razloga za nepuštanje nije imala. i nikad više moj modni subkulturni izričaj u negativnom kontekstu nije spomenila, čak mi je robu šivala jer tada nisam mogla kupiti ono što sam htjela nositi. btw., uvijek sam bila odlikašica, čak preposlušno dijete.
i fakat nije bitno u kojoj sam boji hodala okolo.
ili što bi zatucane mame smatrale da sam automatski narkomanka jer sam blijeda i u crnu.
mame bi trebale imati malo više povjerenja u svoju djecu.
Topic je što ćete zabraniti.
Drogu, majice na U, kukaste križeve, sotonističke znakove i općenito kojekakve supkulturne kultove, vulgarnu i općenito neukusnu odjeću, stopiranje po cesti, alkohol i pušenje.
I odmah ispadoh neki tiranin nad kojim se svi skanjuju.
I jesam li igdje spomenula Ramonese?! I da smatram da je zlo da djeca nose majicu na Ramonese? Da ću zabraniti Ramonese?
Istina, meni osobno majice s facama rock-pjevača nisu neki najsofisticiraniji modni izričaj i neću poticati djecu na to, ali nigdje nisam spomenula da će to biti predmet neke velike diskusije u domu. Nit ću žurit da kupim, nit da zabranim.
al, u stvari, ja se slažem s tobom, onako, kad zažmiriš na jedno oko
neće me bit baš briga jel znaju što znači kukasti križ, il slovo U na majici. mislim, to će sigurno znati jer ću im objasniti
niti će me biti briga hoće li se iza ugla presvući u majicu s kukastim križom kad izađu iz kuće. to će biti ZABRANJENO.
imam još jedan primjer za razmišljanje, s nekim još ozbiljnjijim godinama. od mame prijatelji. kćerka se zaljubila s 20 godina. on 35. oženjen, dvoje djece, iz drugog grada. oni - šta će, zaljubila se, šta sad oni tu mogu - ništa. on je dolazio kod njih doma, prespavao, kao ono - normalna veza. 20 godina kasnije, ona 40, on 55, i dalje oženjen, s istom ženom, ona i dalje ljubavnica, cijeli život žena br 2, bez djece,koju je htjela. kud će on, dosta mu je njegovih dvoje, ne treba mu još djece.
ne kažem da bi bilo drugačije da su se roditelji drugačije postavili. ali, uz podršku, il bez podrške roditelja - jednostavno nije isto.
u mom stanu taj ne bi taj spavao. nek uzmu hotel i nek spavaju u hotelu (trošak više, npr), nek kupi stan (bar bi joj stan ostavio, ako ništa drugo). ovako je bilo prelako.
ne kužim cvijeta tu nidje veze s idejama da se djevojčica treba oblačiti "ko mama" i biti mainstream, inače će otić stoposto u štetu
apropos oblačenja, za vrijeme dok sam radila u srednjoj školi, najveće sam probleme imala s pristojno odjevenim momcima, koji su dolazili iz naizgled pristojnih, dobrostojećih obitelji.
ustvari su me neugodno iznenadili, jer takve poteze nisam očekivala od njih (dilanje droge, psovanje profesora, mlaćenje svojih kolega, ...).
najmanje sam imala problema s dugokosim metalcima i grunger-ima.
za cure nemam iskustva. predavala sam muškim razredima.
Istina. Mislim da se u današnje vrijeme ljudi previše prave fini, da ne bi dreknuli ili ispali konzerve.al, u stvari, ja se slažem s tobom, onako, kad zažmiriš na jedno oko
neće me bit baš briga jel znaju što znači kukasti križ, il slovo U na majici. mislim, to će sigurno znati jer ću im objasniti
niti će me biti briga hoće li se iza ugla presvući u majicu s kukastim križom kad izađu iz kuće. to će biti ZABRANJENO.
imam još jedan primjer za razmišljanje, s nekim još ozbiljnjijim godinama. od mame prijatelji. kćerka se zaljubila s 20 godina. on 35. oženjen, dvoje djece, iz drugog grada. oni - šta će, zaljubila se, šta sad oni tu mogu - ništa. on je dolazio kod njih doma, prespavao, kao ono - normalna veza. 20 godina kasnije, ona 40, on 55, i dalje oženjen, s istom ženom, ona i dalje ljubavnica, cijeli život žena br 2, bez djece,koju je htjela. kud će on, dosta mu je njegovih dvoje, ne treba mu još djece.
ne kažem da bi bilo drugačije da su se roditelji drugačije postavili. ali, uz podršku, il bez podrške roditelja - jednostavno nije isto.
u mom stanu taj ne bi taj spavao. nek uzmu hotel i nek spavaju u hotelu (trošak više, npr), nek kupi stan (bar bi joj stan ostavio, ako ništa drugo). ovako je bilo prelako.
Što me briga što klinčadija misli, jesam li demode ili glupa krava ili konzervativna.
Ja sam vidjela što je to samohrana majka, pa s troje djece od troje očeva, i vidjela sam kako završe oni koji jure s motorima, bila na sprovodima, i sahranila prijatelje narkomane i meni na ramenu su plakale te vječne ljubavnice, i posjećivala rodbinu u rehabima protiv droge (imali te majice koje su vikale - ponudi mi ponudi drogu...) - a oni nisu ništa od toga. Njima kroz glavu lete leptirići i odsječci filmova, puni su lijepih nada, optimizma i tako.
I neka je. To tako treba biti. Njima njihovo, meni moje. Što više ja preuzmem brigu, to više oni mogu gledat te leptiriće. ja ću rastjerat gamad oko njih, pa nek misle da sam najgora, a i ovi na forumu koji su too cool za to...
Kažu - frigaš čovjeka koji u mladosti nije bio ljevičar, a u zrelosti konzervativac. Ni naopako nije dobro, a ni da ne dođe do obrata. Netko je u nečem pogriješio he he.
naravno, naravno da ima svega.
Ali treba li napisati da roditelji trebaju braniti tučnjavu, dilanje droge i psovanje čak i lijepo obučenoj djeci?!
poanta je da ne cijeniš knjigu po koricama. i iza išaranih korica stoji ljepota.
osuđivati unaprijed na temelju izgleda je glupo.
isto ko što je glupo djetetu braniti da kroz odjeću izrazi svoj stav, bilo to roza kompletić ili crna obleka sa pankerskim A u krugu.
normalno da trebaju postojati granice, koje su uostalom i zakonom kažnjive, poput fašističkih oznaka.
ali ne treba djeci braniti tzv. alternativnije oblike izražavanja odjećom, niti ih zbog toga smatrati propalicama i narkomanima. to razdoblje ionako ne traje dugo.
pa šta si tolko zapela za tu konzervu?
ja sam ti napisala da je liberalno = fleksibilno, dakle NE prepušteno samom sebi. znači prilagođavaš se trenutnim događanjima (dinamici), nemaš statične stavove kojih se držiš "jer tako treba biti". reagiraš ovisno o situaciji, razmišljaš o ponašanju djeteta i svojim reakcijama. tražiš razloge za / protiv, itd...
pa ni ja ne vidim u tome ništa loše, samo ja to ne zovem "kontrola"
ja sam shvatila da si (teoretski) postavila takav slučaj kao uobičajeno ponašanje. dakle potpuno neobaziranje na roditelje, što znači da dijete nije dobilo nikakve smjernice u životu, već je bilo prepušteno samom sebi.
sin moje prijateljice je kao odgovorno, samopouzdano, samosvjesno dijete - napravio nekakvu "procjenu" tog odlaska. i otišao je. i javio se. i došao doma kad je rekao, podijelio svoj doživljaj s njom.
nas dvije odgajamo djecu na različite načine. njen je možda jednostavniji, s manje strahova i većom tolerancijom od mog. pripisat ću to (subjektivno) različitim spolovima naše djece. ono što nam je zajedničko - obje smo od malih nogu učile djecu istim stvarima (vrijednostima) - i vjerujem da smo velik dio toga uspjele. jer naša djeca temelje svoje procjene i svoje ponašanje na onom što smo im mi "dale"...
kako gledam na taj primjer? pa pretpostavljam - kao i većina majki koja ima djecu u tim godinama
vrijeme je da shvatimo da su nam djeca (gotovo) odrasla, da se sjetimo i što smo mi radili u tim godinama, i da im ne režemo krila zbog naših strahova.
Puno je toga za pročitati, nisam stigla ove dane. I malo je rasprava otišla od zabrana i završila na robi. Ja imam iskustva sa djecom u pubertetu, nismo u granicama 17-19, malo smo ih prešli, malo još nismo došli. Lako je pisati o zabranama, izlascima, odijevanju, kad je to teorija. Meni je svakodnevnica. Danas je lijepo, sunce sije, a noćas je trebalo čekati da prođu sati. Znam da su pametni, veliki, razumni, sve je uglavno OK, ali kako mamin mozak natjerati da bude miran i ne zamišlja najgore scenarije. Iako je mama bila "dobra" i ni jedan od tih scenarija nije sama doživjela.
Možda tako programirati mozak da im vjeruje. Da je utjecaj u ranim godinama presudan i da znaju kako treba. I ja sam od 18 bila sama u ZG na studiju i smatrala se posve sposobnom za samostalno odlučivanje, pa zašto oni ne.
Oblačenje? Apsolutno nepotrebna stvar za razmišljanje.
X
Beti, suosjećam s mamom koja čeka djecu iz izlaska! Ne znam što da poželim - da se što prije požene i liše te barem te brige hoće li živi doćiIli da im dosade izlasci
Nisu nikad poželjeli ništa takvo. Da li je to utjecaj nas "normalnih" roditelja, škola ili malog mjesta u kojem živimo, ne znam.
cvijeto tvoj primjer mi je baš cool. i post također.
s jedne strane taj, baš me briga pristup- odrasla si radi što hoćeš ili npr ovo http://www.youtube.com/watch?v=RjLoKdzIUG4
iskreno, ne znam što je gore.
E to se i meni čini, da je lakše biti fleksibilan kad si odradio osnove kako treba.
A ako ti je život donio svojih potresa pa su djeca silom prilika bila prepuštena prerano sama sebi, e onda treba i čvršćih zabrana i nadoknadit propušteno koliko se može, to je moje mišljenje, bilo što je bolje, nego dozvolit da da se dogodi neka stvarno ozbiljna šteta i povreda, mislim i psihički i fizički.
Posljednje uređivanje od pikula : 26.06.2011. at 17:57
Evo ja u braku, na drugom kontinentu, a moja mama jos i dan danas brine hocu li doci ziva. Bila rijec o putovanju avionom, ili samo o odlasku na veceru/koncert u obliznji gradic, a mozebitno i do posla i natrag.Ne znam što da poželim - da se što prije požene i liše te barem te brige hoće li živi doći
ajde molim te, ako je moguće, prestani izjednačavati anarhističko A sa fašističkim U .Beti, suosjećam s mamom koja čeka djecu iz izlaska! Ne znam što da poželim - da se što prije požene i liše te barem te brige hoće li živi doći
fašističko U je ogavno i zakonom zabranjeno.
anarhističko A je sasvim drugi par postola. i nije zakonom zabranjeno.
vjerujem da je tebi jednako odvratno, ali ima nas koji se izjednačavanjem A i U vrijeđamo. barem iznerviramo.
hvala unaprijed.
nevjerojatno kojom količinom "iskustva" ti raspolažeš...
a ovdje malo o'ladi.
I onda se dogodi Luka Ritz.
Potpisujem deset puta
Joj, Ifi, sto si od svega zapela na odjeci?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
